Support main, BTW

Alaaaaaaaaaaaaa, koji dan! Strasno, naprosto strasno! Ne mogu vjerovati kako su nam natrpali ovaj tjedan! Jucer smo pisali test iz fizike, danas iz engleskog i hrvatskog, sutra pisemo iz matematike (tridesetminutnu, doduse), prekosutra mozda iz biologije a u petak iz geografije! Pa ko nebi poludijo?! Danas je bilo naprosto strasno! U glazbenoj smo pisali test, ali ga nije ocjenila zato sto smo ga strasno napisali. Na sviranju horor, kao i uvjek. Na nulti nisam stigla zato sto sam strebala hrvatski. Sva sreca sto sam engleski juce strebala, inace nebi nist stigla. Pod povjesti je zaprijetila jedinicama za nenapisane zadace. Rekla je da pitamo bekane, zato sto je njima stvarno podjelila jedinice. Nama nije! Kako smo mi dobar razred! Ja sam mislila da cu se stic jos provuc, ono na pocetku sata. Upisi sat, koga nema na nastavi bla, bla, bla.... Stignes napisat kompletnu zadacu. Ali ne, ona odmah s vrata:“Da vidim zadacu“. Kod ovih novih nema milosti. Na glazbenom me profesor ispitivo zasto nisam bila na zboru, a ja sam mu rekla da stvarno nisam stigla, kad se pametni Haker ubacijo i rekao „Ona je tamo ofirala s Alenom!“. Mislim ono, ha-ha. Jako smijesno. Kako on ne moze shvatit da me Skrbin ne zanima! Ima stvarno priglupih ljudi. Najgore je to sto sad to i profesori govore, a ja im se ne mogu usprotivit. Pa necu valjda njih vrijedat! Mislim, pa trebam jos jedno polugodiste ici u skolu dok ih se ne rijesim. Pod engleskim smo ustvrdili da je Tonkovioc slijep. On stvarno treba naucale. Pa nije to nista strasno... Ustvari je. Ja sam to najbolje osjetila na svojoj kozi. Kad si od 3. godine osuden na to prokletstvo, sigurno znas kako je to. Test je bio strasan! Nisam ni pola rijesila. A Brki nije ni prvi odlomak zavrsio kako treba. Pod hrvatskim je groza toliko odugovlacijo test, tj. trosio nam sat da smo izgubili skoro 15 min. Test je bio strasan! Ja nisam znala ni g od glasovnih promjena pa sam pisala neko tamo nepostojano u i neke gluposti. A Suzy je rekla da ce test biti lagan! Lako njoj, kad ima iz svega 5. Vise ne vjerujem njenim procjenama. Drugi sat hrvatskog nista posebno. Pod odmorom mi je Tuta rekla da imam cigansku majcu. Kako to da je crna majca s nekim tamo ukrasicima oko vrata ciganjska? Otkad? Prvo sam ju pocela malo plasit onim facama kao da sam ljuta i to, pa si je ona stala kraj Skrbina i rekla:“Sad me neces tuc?“. Auuuuuuu, kako pametno. Mislite da ju nisam krenula tuc... Zasto bi me njegovo postojanje sprijecilo u tome da ju namlatim? Ma nebi ja nju nikad jako lupila, mozda bi ju samo malo gurnula, ali zvonilo je pa sam morala na sat. Pod tenickim nista. Na putu kuci nista posebno. I evo me sad tu, sa saznanjem da kad napisem ovaj post moram rijesavat vjezbenicu iz kemije i citati „Srebrne svurale“ za lektiru. Pa, moram jos i matematiku ponovit zato sto ujutro idem na vjeronauk. Ajde bok i do citanja!

Ovo su neke slike za koje mi je Ana rekla da ih objavim na svom blogu zato sto misli da ih je Marko (njen buraz) skuzio:



Ovo je njen buraz Marko i njegov prijatelj Amir koji dobro da ne zivi kod njih. On cak tamo i jede i nakad spava!



Ovo je slika na kojoj je Ana Amiru napravila friz...



I ovo je jedna slika koja je bas u Aninu stilu

Ah, evo mene napokon! Sigurno nisam nikome nedostajala... Cjeli prosli tjedan sam bila u strci, zurbi i jednostavno nisam stigla ni komp upalit.... Ma nije se nista zanimljivo dogodilo (a kada se dogodi). Samo mi je Skrbin skoro izbio zub, Kiki nabijo grude snijega u glavu i za cjeli iduci tjedan imamo skoro svaki dan jedan test. Eto, ne znam sta da kazem.... Dosadujem se cjeli dan.... Zbog te silne dosade cak sam isla pospremati dio sobe kojemu se nisam priblizila od velikog prijeuskrsnog pospremanja. I nikako da dodem na red za 7. dio Harry Pottera. Ana ga je vec procitala i sigurno ce mi sad solit pamet.... To uostalim stalno i radi. Sada mi se ne da vise pisati. A ni ne stignem jer sam do grla u poslu. Samo cu stavit neka Tomova i Billova razmisljanja i neke slikice. Ajde bok i do citanja!

BILL: Meni nikad nije bio neki veliki problem ostati sam kući, naprotiv .U vrtiću su bile neke kućice i mjesta gdje su se parovi mazili, gdje se i sa prijateljima moglo otići. Tako nešto ni tada nisam volio. Radije bi ostajao kući po cijeli dan. Škola me je užasno nervirala. Ali bez svega toga nisi mogao nešto posebno učiniti sa svojim životom, zato sam i tamo išao. Tako sam sretan što imam svoju mamu. Ona je veoma važna za mene. Ona je Tomu i meni uvijek pružala potporu. Čak i kod muzike. Prije je čak vozala cijelu grupu tamo-amo. To je bilo cool, ali i u kući su postojala pravila i granice. Ali to uopće nije bilo loše. Pravo gadno je postalo kad su se naši roditelji rastali. Tad smo imali 6 godina. Jednostavno je čudan osjećaj znati da tata više neće živjeti sa nama. Tada je to bilo užasno. U međuvremenu, nemam problema s time, jer to sad mnogo bolje razumijem. Gore je kad roditelji ostaju zajedno zbog djece. Sa našom mamom je uvijek sve bilo super. Samo jednom je bila pravo ljuta i razočarana u nas. To je bilo na roditeljskom sastanku u našoj školi. Tu su se svi roditelj na Toma i mene žalili. Oni su čak htjeli prebaciti svoju djecu u druga odjeljenja. To naravno, mama nije smatrala lijepim. Ali roditelji i djeca u tom selu su bili pravi snobovi. Oni, jednostavno nisu znali izaći na kraj sa nama. Jer smo mi uvijek smjeli duže ostajati vani nego ostali. To je bilo cool. Ali ja to nikad nisam iskoristio, nisam dolazio kući pijan kao letva i povraćao mami pred noge. Kao je uvijek bio na našoj strani: djed i baka. I dan danas su oni naši najveći fanovi. Snimaju na kazete što god da se pusta o nama na TV-u, i kupuju sva Brava. Njima sam uvijek mogao vjerovati. U školi je to bila potpuna suprotnost tamo smo Tom i ja imali samo jednog pravog prijatelja, Andreasa. Sa onim ostalim se nikad nisam htio družiti u slobodno vrijeme. To su bili samo pametnjakovići i snobovi. Također su me oni nazivali pederom i luđakom. Ali to je meni bilo svejedno danas preko toga samo pređem. Ja sam uvijek imao samo jedan hobi-muziku. I danas je to tako. Kad god sam imao slobodnog vremena, izležavao sam se na fotelji i gledao TV. Ili organizirao partyje. Jednom sam pokušao jahati, i to iako sam imao fobiju od konja. Na sreću, nikad mi se nije ništa ozbiljno dogodila. Zapravo nikad nisam imao neke ozbiljnije povrede. Samo sam jednom morao u bolnicu na sedam dana. Ništa ozbiljno : uboo me je komarac u uho, a ja sam alergičan na njih. Bilo je super to što me je Tom svaki dan posjećivao. On je zapravo fin na neki svoj način. Jedino što kod njega ne volim je njegovo izigravanje Macho-tipa. Okay ,i njegov stil oblačenja. Ali najvažnije je da se njemu sviđa. Mi smo uvijek radili ono što smo htjeli. Čudno kad pomislim kako se nas život odjednom potpuno promijenio. Ali je pravo zabavno. Iako je tu sada mnogo više stresa, nego što sam to zamislio. Svi misle :kao zvijezda dobivaš sve servirano na srebrenom pladnju, ali uopće nije tako. Mi teško radimo za uspjeh, ali vrijedi. Ne želim nikad raditi nešto drugo osim muzike. Mnogi nas pitaju da li nas je uspjeh promijenio kao osobe. Ja mislim da nije. To bi nam naša obitelj već odavno dala do znanja. Ja ostajem ja. Ambiciozan i lijen, veseo i malo egoističan. Bez obzira što ostali o meni govore. I najvažnije u mom životu ostaju: moja mama, moj brat Tom i naša grupa- Tokio Hotel.

TOM: Za mene je prijateljstvo apsolutno važno. Ono mi daje snagu. U predškolskoj sam imao svog najboljeg prijatelja. Zajedno smo uvijek tražili probleme sa učenicima iz četvrtog razreda. Nama je to bilo cool. Iako smo bili manji i mlađi nego oni drugi dječaci, uvijek smo ih mi pretukli. Nažalost, moj se najbolji prijatelj preselio u neki drugi grad, to je bilo tužno. Od tada se nikada više nismo viđali. Jer je on bio moj najbolji prijatelj. Zato sto su naši roditelji radili, Bill i ja smo uvijek bili sami kući, i ponekad kod bake. Ali kad ona nije poslijepodne više imala vremena za nas, poslali su nas u Hort (vrtić). To sam mjesto mrzio kao kugu. Kao prvo, nismo mogli naći istu valnu dužinu sa ostalom djecom; drugo, hrana je bila užasna. Uvijek smo jeli «Mrtvu nanu» (tako su oni zvali sitno sjeckano mesu sa nekim užasnim umakom); i treće, dolje smo morali raditi zadaću. Tek kad smo bili gotovi, smjeli smo se igrati. Ali se tu uvijek puno toga dešavalo što se tiče djevojčica. Kad se s njima igra Volkerball(nesto slično Izmedju dvije vatre), onda su se ponekad zaljubljivale u tebe. Tako je i počinjalo sa prvim ljubavnim pismima. U njima je uvijek pisalo »Hocemo li se naci kod cijevi?Da,ne ili mozda? To je bila jedna velika cijev na igralištu kroz koju se mozes provlačiti, unutra su uvijek sjedili parovi i žvalili se. Pošto su Billa i mene u Hortu toliko mrzili, morali smo otići. To je bilo super. Ali onda je došla predškolska, koja je bila tako usrana. Često sam morao da pravim neku vrstu slagalice kao kaznu. Naravno je nikad nisam uspio dovršiti. Kad je tad trebala doći škola, na početku sam bio pravo sretan. Dobro se sjećam svog školskog fišeka(Schultute ,u Njemačkoj je običaj da se za prvi dan škole, znači prvašići, dobije jedan ogroman šareni fišek koji je bio pun slatkiša), koji nije bio samo pun slatkiša nego i moj je prvo nalivpero(u Njemačkoj se isključivo piše nalivperom u školi),u pernicama su olovke i ostali pribor. Tome sam se veoma obradovao, i osjećao sam se tako odraslo .Da sam prije znao da će biti i škola sranje kao predškolska, ne bi tu otišao ni na početku. Jer sam odmah drugog dana smatrao da je to sve sranje. Tijekom sata nismo smjeli međusobno razgovarati. Naravno, mi im nismo dopustili da nam išta zabrane. Naša je učiteljica bila apsolutno užasna. Odmah je na Billa i mene bacila pik. Naravno, više nismo htjeli tamo da idemo, ali mama nas je tjerala na to. Ali ja ipak nisam dopustio da mi itko naređuje .Niti mama. Osim ove stvari sa školom, naša mama nikad nije bila previše stroga prema nama. Ja sam uvijek imao dobar odnos sa njom. Ona je Billu i meni pomagala u svakom problemu. Uvijek smo smjeli sve sami odlučiti tako da sad točno znam što želim, a što ne. Ono što zasigurno uvijek hoću su: bakini špageti. Ona ih naprosto najbolje pravi sa nekim super sosom. Čak sam pokušao da ih napravim kao što to ona radi, ali mi nije išlo od ruke. Mora da tajna leži u njenom specijalnom loncu. Zbog toga smo uvijek odmah poslije škole otišli do bake na ručak. Ona je u Magdeburgu živjela odmah do naše škole. Moj djed je bio moj idol. Kako bi se njemu svidio, čak sam trenirao karate. Kasnije sam mu se ispovjedio da mi se taj sport ne dopada. Prvo sam pomislio da će se razočarati, ali njemu je to bilo sasvim OK.. Nakon četvrtog razreda preselili smo se na selo (Loitsche, malo selo blizu Magdeburga-populacija:850 stanovnika) .U školi su nas ostali dječaci htjeli otjerati, zato što smo to bili mi koji su dobivali najviše ljubavnih pisama. Ali nisu uspjeli u tome, još dan danas dobivamo ljubavna pisma...

Ova nedjelja je bila strasna... Ujutro nisam isla na misu zato sto mi se toliko spavalo zato sto sam prekjuce gledala utakmicu pa film. Kako su nasi mogli izgubit od Makedonaca? A na kakvom su terenu igrali... Tamo nema ni t od trave.... Ma strasno.... Dan sam provela u strasnoj dosadi, do negdje pola 5 ili tad. Trebala sam se naci s jos nekima u vezi onih svijeca za Vukovar... Ma strahota. Prvo se nismo mogli ni nac, pa je ispalo da nas je doslo 4-vero i na keaju smo Saja i ja trcali oko cijelog centra grada. Poslje sam otisla na misu. Kad sam dosla doma, nije mi se dalo nista radit. Gledala sam Domino day i poslje isla strebat fiziku. U 11 navece. Danas na fizici nitko nije htio odgovarat pa je Kolaric reko da smo propaliteti i potuzio se Kaji. Kaja ko Kaja, odmah je pocela drzat neka predavanja, pa nam je dala 30-minutne. Ja sam dobila 5. Pod engleskim sam umirala od dosade i od neznanja i nekuzenja. Kikicu je skoro infart drapio kad sam ju pitala sto znaci neka tamo rijec. Ma super. Kad sam isla doma (sa Sule, Petrom, Antonijom i Ivonom) ovi idioti, tocno cu ih navest: Orlovac, Graovac, Skrbin i onaj iz 8.a (nemam blage kako se zove) su nas gadali grudama snijega. Bilo bi dobro da svi od njih ne znaju gadati. Ali neki ipak znaju. Da su mene kojim slucajem pogodili, ja bi otrcala preko ceste i nasropala tog nekog ne snijegom, nego bljuzgom. Ma u svakom slucaju oni su idioti. Doma nista posebno. Cini se da se u glazbenoj primjetila bar mrvica poboljsanja. Ajde fala Bogu! Vec mi idu na zivce sa tim prigovaranjima. I sad sam se nedavno vratila sa flaute i neda mi se vise pisati.... O da, moram nastavit stafetu... Sto me zivciraju te stafete... i moram reci nesto Mary Punky Jane. O tvom blogu mislim da je zakon, a o Billy Joeu sve naj bolje. A sad stafeta:

5 stvari koje volim:
-biti u drustvu otkacenih ljudi
-lude, otkacene ljude
-svoje mace malo (Lunu) i svoga Jureka (kornjaca)
-TOKIO HOTEL i GREEN DAY
-i naravno, Divljac!

5 stvari koj mrzim:
-umisljene, napirlitane i premrsave glupace
-idiote iz moje skole koji me ne shvacaju
-izdajice, trac-babe i slicno
-svoj komp i prikljucak
-ljude koji su protiv Tokio Hotela i Green Daya

5 stvari koje bi zeljela znati:
-sto Divljac osjeca prema meni
-zasto me puno ljudi mrzi i ne pokusava shvatiti
-hocu li imati vikendicu na mjesecu (sad vec bubam gluposti)
-kemiju, engleski i fiziku
-normalno komunicirati s muskim osobama

5 stvari koje me fasciniraju:
-velike macke
-Divljac
-muzika
-knjige i filmovi o Harry Potteru
-buntovnici koje nije ni malo briga o tudem misljenju

5 stvari koje zelim:
-biti poznata u svijetu po glazbi (ne klasicnoj)
-ili postati novinar
-upoznati Billa i Billy Joea
-biti pametnija
-svidati se Divljaci

5 stvari koje se sramim:
-svojih zubi
-svoje debljine
-svoje brbljavosti
-svoje ljenosti
-svoje sestre

Anketu prosljedujem Mary Punky Jane. To bi bilo to. Ajde bok i do citanja!

Umjesto slika, stavit cu ovaj intervju:

ŠTA ZA VAS ZNACI LJUBAV KAO RIJEČ? Bill: Za mene to znači jedan prelijepi način da osobi pokažeš koliko ti je stalo do nje. U mom životu ljubav igra jednu veliku ulogu i u privatnom životu i u muzici. Tako mislim da je ljubav od velike važnosti u životu jednog normalnog čovjeka. Tom: Bill je sve ovo jako lijepo rekao (smijeh) ali ja se ne slažem sa tim... Riječ "ljubav" je po mom mišljenju sinonim za privlačnost, strast i slično. Ja mislim da prava ljubav ne postoji.Sve te duge veze su ustvari navike, jedne osobe na drugu. Znate, ja nikada nisam osjetio pravu ljubav... Bill: Jesi, ali nećeš priznati!!! (svi se smiju, osim Toma) Tom: Dopusti da završim... Ja nikada, ali baš nikada nisam rekao djevojci da je volim, jer to nisam ni osjećao.Pa, nije ni ona meni, al na mene to jednostavno ne utiče. Ja sam imao djevojke koje žele samo provod,kao i ja, tako da tu nije bilo nesuglasica. A, ANN-KATHRIN? Tom: Ajoj, ne želim ponavljati sve to!!!! O njoj nemam ništa lijepo reći, jer me je željela uništiti, kao i moju grupu. To joj očigledno nije uspjelo, samo je pokazala sebe kao zadnju ......... ma nije ni važno!!! Bill: Mozete li preci na sljedece pitanje? KADA STE DOZIVJELI SVOJ "PRVI PUT"?Tom: Ja sam svoje prvo seksualno iskustvo imao sa 13 godina (svi se smiju), ali zato ne bih želio da ulaziti u detalje... dosta sam rekao...Georg: I ja sam svoj prvi put doživio, ali ne tako rano kao Tom...(smijeh) Imao sam 17 godina i sve je bilo nespretno i smiješno...A TI BILL?Bill: Šta ja? (smijeh)TVOJE SEKSUANO ISKUSTVO, DA LI SI GA DOŽIVIO?Bill: Pa možda jesam, a možda nisam... (smijeh)ŠTA TO ZNAČI?Bill: Pa možda jesam, možda nisam, shvaćate? TEŠKO, ALI NEMA VEZE... A NAJVEĆA NEUGODNOST U VASEM ŽIVOTU, VEZANO ZA SEKS, LJUBAV, DJEVOJKEI SLIČNO?Tom: Ja sam ih mnogo doživio, ali evo nekoliko: dok sam išao u školu, znači prije naše popularnosti, imao sam curu sa kojom sam se super slagao. Međutim, od nekoga su krenuli tračevi da sam ja pričao kako je ona dobra cura, kako je glavna u krevetu itd... Ali ja to stvarno nisam rekao!!!... i jednom sam stajao na igralištu sa društvom, a tu je bila i cijela škola... Kada odjednom vidite moju djevojku kako ljutito ide prema meni (smijeh) i niti mi je prišla kako treba, niti sam se ja pripremio za ono što slijedi, kada odjenom šamar...Bill: I to ne šamar, nego šamarcina!Tom: Da, i Bill je bio tu... i to nije samo šamar vec je zahvatilo i pola face... to je stvarno boljelo...Bill: Tada je cijela škola pala od smijeha, pa i ja...Tom: Da, da... nisi se mogao suzdrzati, nego si se smijao rođenom bratu. I to još blizancu!!!(smijeh)Bill: Trebali ste to vidjeti. Djevojka je bila skroz crvena od bijesa... Grozno!!!Tom: Ali meni je bilo najneugodnije! Slušajte sada ovo...Bill: Prije nego što pocnes, da kažem da se ne iznenađujete za Tomove blamove, ima ih i previše...Tom: Tada sam imao 15 godina, tek napunio. Imao sam devojku... Bill: Djevojku? Misliš "djevojku zeljnu seksa"Tom: Hahaha... Nije smješno (smijeh)... da nastavim: da imao sam djevojku sa kojom sam se često nalazio, znači često smo izlazili, išli jedno kod drugog i slično... Kada smo bili kod mene, bili smo sigurni da nam niko neće smetati i ulaziti, pa smo mogli raditi šta hoćemo... shvaćate? I jednom prilikom kada smo bili kod nje, oboje smo željeli... Mislim, normalno smo pričali, kada je ona mene počela ljubiti i slično...Ja sam joj govorio jer ako mene "uhvati to", gotovo je (smijeh)! I ona nije prestajala što je uzrokovalo ono sto je uzrokovalo... tj. završili smo u krevetu! (smijeh publike) i nakon sto se atmosfera usijala (smijeh) na vratima njene sobe (smijeh) su (smijeh) se pojavili (smijeh) ...Bill: Prekini se smijati i nastavi...Gustav: Sto se toliko smijete? (smijeh)Tom: Kada su se na vratima njene sobe pojavili ni manje ni više nego njeni roditelji (smijeh). Ne znam kako sam to preživio!!!! Uglavnom, kada su nas ugledali, njena majka je tiho rekla :"Oprostite" i izašli su iz sobe... Oboma nam se promenila boja lica... brzo sam se obukao, pozdravio sa djevojkom i otisao kuci...Bill: Ali to nije sve! Nedjelju dana poslije toga, Tom i ja smo otisli u dućan da kupimo neke sitnice za put. Trebali smo ići u posjetu nasem tati. I na blagajni je bilo nekoliko ljudi ispred nas a mi smo stajali i gledali kondome. Zapravo čudili smo se kako netko može birati kondome po mirisu i boji... Tada je Tom uzeo jedno pakovanje i rekao: "Uzet ću ove!" Ali se naravno šalio... (smijeh blizanaca)... Kada je jedan čovjek, točnije otac te djevojke sa kojom ga je zatekao u krevetu, rekao da njegova kćerka najvise voli sa mirisom jagode, pa da uzme crvene,pa mu pružio drugo pakiranje kondoma... (smijeh). Ja sam tada, kako da kažem umro od smijeha! A Tom se samo okrenuo i rekao: "Bill čekam te vani"... Ali nije se tu završilo... Taj čovjek je meni rekao da će platiti kondome i pitao koju Tom boju i miris najvise voli... Ja sam se smijao i dao mu pakiranje sa mirisom lubenice (smijeh)... I onda sam platio šta sam imao i izašao... Tom i ja smo onda 5 minuta stajali i smijali se tome što se desilo... I tamam smo krenuli kući kad je taj isti čovjek prisao Tomu i rekao:"Sine,ja a sam jos uvijek mlad da bih bio djed. Evo ovo je od mene (tada mu je pruzio kondome), za tebe i moju kćerku, da se pripazite..."Tom je nepomicno stajao neko vrijeme, a zatim rekao:"Znate gospodine, ja ako sam mlad, al to ne znči da sam glup i neiskusan. Doma imam milijun pakiranja kondoma i mislim da posljednje što mi treba jesu vasa pakiranja kondoma i riječi podrške. Osim toga, ako vas baš zanima, ja i vaša kćerka nismo više zajedno, tako da nemate nizašta brinuti. Osim ako joj neko drugi ne napravi dijete. Ali, vama ipak hvala. Siguran sam da ce se meni i mojoj sadašnjoj djevojci ovi kondomi sigurno svidjeti" (smijeh u studiju) Tada se okrenuo i otišao... A ja sam se gospodinu izvinuo i trčećii otišao sa Tomom...Tom: Kada sam spomenuo tu drugu djevojku, zapravo je nisam ni imao, samo sam se morao riješiti tog gospodina. Ali je istina da sam prekinuo sa njegovom kćerkom...Bill: To jest, lijepo si je ostavio. Prvo si je nogirao, a onda je ona mene zaustavljala na ulici, plakala mi, zvala na telefon, prepricavala mi vaš seks... hvala Tom, baš ti hvala... Baš hladnokrvno ...Tom: Pa, takav sam i ostao...Georg: Da vi samo znate kako je nama živjeti sa santom leda...Tom: Pa nisam valjda takav?Gustav: Georg, nisi ti ništa bolji od njega (smijeh)!HVALA NA GOSTOVANJU I TOM, ŽELIMO TI MNOGO VIŠE SREĆE U LJUBAVI!!!Tom: Hvala i vama, a šta se ljubavi tiče... to neće ići baš lako...Bill: Hvala vama na pozivu!Gustav: Nema na čemu!Georg: Nema na čemu i drugi put. Hvala! Bill: Booook!!!!

Joj koji uzas.... Ma strasno.... Jucer nisam stigla pisati zbog onog prokletog orkestra! Pa da ispricam nesto u kratkim crtama... Ujutro u glazbenij skoli smo izgubili 15 minuta i uciteljica je rekla da se mi tako pametno pravimo glupi. Evo sto je bilo... Sergej obicno dode 1. i on stane pred glazbenu skolu i Violetic i ja poslije samo stojumo kraj njega dok nam ne pocne solffeggio, tj. uopce ne ulazimo u hodnik dok Mateic dode sa klavira. Prosli put nismo usli kad je Matei zavrsio klavir zato sto su jos bili 1. razredi. I njima se to oduzilo a mi nismo nista poduzeli... kad su oni izasli, uciteljica se ljutila na nas zato sto nismo kucali i morali smo pisati melodisko-ritamski diktat za kaznu.... a poslije na sviranju... Moja je mama morala doci na one imformacije jos u cetvrtak, ali tad nije mogla pa je dosla danas. I to prije moga sata. Ala, mislim da ostalo nije potrebno govorit... U skoli nismo pisali testic iz zemljopisa. Fala dragom Bogu! I opet smo izvodili one projekte sa gradivom, samo sto je sad svako radio sam. Pod vjeronaukomk Haker je nadrobio takve gluposti u zadaci sto smo imali i ne mogu vjerovati da mu je profesor povjerovao! Pa pozna ga vec 3 godine i da bi on takvo nesto bio? Ma daj! Maria je bila dezurna i ja sam ju isla malo gnjaviti pod velikim odmrom. Ala, ne mogu vjerovati kakvih debila ima po skoli! Rokic, na primjer. On prvo izaziva, pa kad ga lupim, smak svijeta. Kad je on mene lupio, iskrivio mi je naucale. Kako sam ga htjela ubit! No nisam ga jako cusnula, zato sto je on tamo neki Kajin miljenik, a ne zelim srozat ocjenu iz matematike. A onda on tamo nsto pocne:“Ja ne tucem cure“ i te neke njegove nebuloze. A prije me nazivo dvospolcem (kao i polovica skole) a sad sam odjednom zensko bice. Koja kukavica! Pod likovnim smo radili tamo neke nebuloze s flomasterima. Pod povjesti je OPET odgodila Megicin i Vidovickin referat zato sto su Saja i Haker imali referat o Vukovaru. Bar nije nikoga pitala. Tjelesni nismo imali, ali Kikica i ja smo ostale s Dukom 6. sat. Kad sam isla s njom kuci, prvo smo se zurile, pa kad smo pretekle Corica ona je naglo usporila. Mrzim kad to radi. A taj Coric, to jr totalno smusen tip (ko i ona). Poslije sam trcala na orkestar i ovaj put smo bili u punom sastavu. A dirigent je cak reko da 2. flaute (iliti oboe) u koje spadam i ja, cak sviraju bolje nego 1. Eto vm ga na! Napokon da i ja imam neku svrhu u tom debilnom orkestru! Danas sam se samo ubijala od dosade i pogledala Harry Pottera i plameni pehar. O da, jos sam malo gnjavila Kikicu, koja mi je rekla da je sinoc poludila i sama se osisala pa je danas morala frizeru da to popravi. Doduse, nisam ju vidla. I za kraj sam obecala Davidovicki par Tomovih slikica. No necu stavit samo njegove slike. Ajde bok i do citanja!

Ovdje su se oni na nekim slikama valjali u blatu:



Ovdje je Bill prije....




a ovdje poslje valjanja u blatu.



Ovdje je blatnjavi Tom...


.
.. a ovdje je prljavi Gustav.
Georga nazalost nemam



Ovdje su svi prljavi....



A ovdje su prignjecili jadnog Billa...

I ovo su neke obecane slike Toma za Davidovicku:



Tom nasminkan ko Bill. Strange....






Bas se zavalio....

Glupa kazna! Oborila sam svoj rekord. Na kazni sam bila cijeli jedan dan.. I to sve zbog matematike.... Ne znas rijesit zadatak za 5+ i odmah te familija salje na robiju. Ma strasno... U utorak nisam stigla pisati zato sto sam se s orkestra vratila oko pola 11. No da idem redom... U utorak ujuto sam skoro, po odicaju, zakasnila na solffeggio. Nismo radili nista posebno. A na sviranju... Ma cisti horor! Rekao mi je da mama mora doci na imformacije u cetvrtak u pola 6 valjda. Ma strasno... Doma knjigu nisam uopce pogledala.. U skoli pod povjesti pitala je tko zeli ici na dodatnu iz povjesti. Ja sam ipak odlucila da cu se drzati biologije zato sto sam u mladosti pogledala toliko dokumentaraca da sad skoro svaki put kad hocu gledat neki dokumentarac skuzim da je to repriza. Od neke 5 godine redovito sam gledala sve dokumentarce s tatom. To je bila jedna od rijetkih stvari koju smo radili zajedno... Sad vise nemam vremena za dokumentarce. Pa ova mi se godina gleda za upis! Skrenula sam s teme... U svakom slucaju, od povjesti nista, iako ce me vjerojatno trebat za upis. Pod glazbenim Sven, Marijanovic i Haker su plesali tamo neke famozne plesove... Ma strasno.... Pod engleskim sam opet nadmasila sama sebe. Stvarno nemam pojma o pojmu. Pod hrvatskim smo dobili hrpetinu zadace i jos pisemo zadacnicu. Moram pripremit brisive kemiske. Pod tehnickim je ocjenjivo one vjezbe spajanja vodica i nemam pojma koliko smo Kikica i ja dobile. Kad sam dosla doma odmah sam morala trcati na orkestar, kao sto sam vec prije rekla. Bilo je strasno! Od flauta je dosla jos jedino Karla. Ja mrzim kad se ne mogu slepat uz ove ostale. Posto sviram skoro sve note od oboe, naravno da se cujem kraj nje koja svira piccolo. Samo smo jednu skladbu imale s istim tonovima, onu prokletu „The second Waltz“. Ta skladba ima stravicno visoke tonove... Ma cisti horor! I jos smo 2 sata svirali samo 3 skladbe. Inace sve zavrsimo (mislim samoja svoje sviranje) za pola sata. Jucer sam skoro zakasnila na crkveni vjeronauk. Nitko se od moje obitelji nije sjetio mene probuditi. A subotom, u 7 se vec skace po meni. Na vjeronauku nas nije bilo puno zato sto je sad pocela ova sezona gripa i prehlada i sta ti ja znam... Uglavnom, nista posebno. Fala bogu sto nisam imala dramsku. Cim sam dosla kuci morala sam se spremati za skolu. Pod kemijom je Tomic pito „Ko se zeli javiti?“ i bilo je tu dosta ruku. On prozove Megy, usput kojoj je danas rodendan. SRETAN RODENDAN MEGI I DABOGDA DOZIVILA JOS STO RODENDANA! U skladu sa nasim dogovorom, ja sam joj saptala (kada sam prosli puta tako dobro prosla s Vidovickom) i on me cuo i zamalo mi je jedinicu upisao! No nije... Ali zato me je mrcvario s formulama do kraja sata! A bilo je toliko njih koji su htjeli ispraviti ocjene. Na srecu dobila sam 4. No vise nikoga 2. sat nije pitao. Pod matematikom smo se zalili Kaji zbog ovoga danas. Kad sam ja pitala nesto Tomica da mi objasni, on mi je rekao:“Idi na instrukcije!“ i ne samo meni. Pod matematikom smo ponavljali nesto za 30- minutnu provjeru. Ja nist ne kuzim. A kad sam ista kuzila... Ma Kaja je biser! Pod vjeronaukom su predavale Vidovicka i Davidovicka, no njih gotovo nitko nije slusao... Kad sam dosla doma, mama je bas odlazila na zbor a ja sam morala vjezbat matematiku. Taman sam krenula pisat post, kad me tata pito dali imam sta za uciti. Ja sam mu rekla da moram uciti matematiku, a on se izdero na mene zasto visim na kompu umjesto da ucim matematiku. Zabranio mi je gledanje TV-a, telefon, internet, komp i malo je falilo mobitel... Poslije sam se jos nesto malo dopisivala s Kikicom i Ivonom. Danas sam pak cijelo jutro dangubila i samo sam napisala zadacu iz hrvatskog. Morali smo raditi tamo neki cvijet s nasim i tudim osobinama i jos sastavak. Nisam se nesto posebno pretrgla. Bijologiju nisam ni pipnula. Pod hrvatskim smo morali donjeti zadacnice, ali ih nismo pisali. Citali smo one glupe sastavke. Drugi sat smo vjezbali i Groza je, naravno, pripremijo neku „poslasticu“ bas za mene. Ja nisam znala niti beknut. On to nije ocekivo od mene. A ja sam mu naglasila da nisam ucila i da to nista ne znam... Neznam ni g od glasovnih promjena. A pod biologijom... Ma strasno! Tomic je stvarno nepravedan. Pita on biologiju Tonkovica i Vidovicku skoro cijeli sat, a Sule i Petru u zadnjih 5 minuta. I Petri je postavio 3 ili 4 pitanja valjda, ona je na svapitanja znala odgovor i on njoj da 2. Jadna Petra, ona uvijek na svojoj kozi mora osjecat Tomicevu nepravdu. I pod odmorom mene Orlovac nesto tamo izaziva i pod satom Tomic nama kaze da dodemo pred plocu. I uzme on koljeno i kost u ruku, stavi iza leda i kaze mi da ja odaberem. Ja slucajno odaberem koljeno a Orlovac dobije kost. I Tokic kaze da mi sad pricamo o tome. A ja sva u panici, zato sto nemam pojma bas o zglobu. Ne znam koliko je Orlovac dobio, ali mene je ispitivao sve od pocetka skolske godine zato sto nisam znala to koljeno. I da on meni 5, ali mi kaze da sam mu duzna kosti. Ostatak sata je prosao mirno. Pod matematikom smo se smijeli sluziti biljeznicom i jos nam je Kaja napisala sve formule na plocu, ali zato smo izgubili dosta vremena i nisam stigla rijesiti zadnji zadatak. I ja govorim „Jos 20 minuta“ pa „Jos 15 minuta“ pa „jos 10 minuta" Pa na kraju „JOS 2 MINUTE!“ i tako cijeli sat tako da su bili imformirani o zvonjavi. A Kiki nam je mogo bas i malo produzit sat. Jucer je bio dezuran Brki. Joj, kako sam ga zivcirala pod odmorom! Danas sam kuci isla veci dio sama, malo sam tamo naletila na Tonkovica, Orlovca, Antonija i Skrbina, ali necu valjda ici s tim idiotima (Tona, sorry)! I sad sam doma i pisem post. Moram reci da mi se Davidovicka pohvalila kako neka tamo njena prijateljica ima msn od Toma i da se oni sad preko nje dopisuju i da ce tamo dati moju sliku toj curi da ju da Tomu da je on pokaze Billu... Mislim, koje nebuloze! Sta ona stvarno misli da ja njoj vjerujem? Ma ludo i debilno.... Ma uostalom, ajde bok i do citanja!

Evo nekih slikica posvecenih Davidovickinom dragom Tomu (a ni meni nije bas mrzak):



Ovo je Tom u mladim danima...






Ovo mi je nekako tuzno..

Ali moras znati i da postoje i ovakve stvari u vezi tvog dragod Toma:







Mislim, nemam ja sad nesto protiv njega,ali mislim da je malo "prevrtljive" naravi...

O ne, opet pocinje skola! Prepuna novih testova, ispitivanja, izvlacenja, saptanja i debila koji te ne pustaju da zivis svoj zivot... Jutros knjigu nisam ni pogledala, samo sam spavala do negdje rucka i spremila se i osla u skolu. Pod fizikom je Kolaric htio pitati, ali svi su se ugledali na Mariu i govorili:“Ne znam, nemojte mene pitat.“ Sto je rezljutilo profesora. Nije nikoga pitao nego smo samo nastavili s gradivom. Moram reci da su problemi poceli. Poceli smo s formulama i s mjernim jedinicama. A u sljedeci ponedjeljak pisemo malu provjericu iz svega sto smo iz fizike radili. Na matematici je Kaja zakljucila da su vrata postavljena ukoso. Evo kako... Ljeila je one radove sto su Tija i Davidovicka donjele (spiralu drugog korjena i neke formule) i zaljepila papir s formulama iznad vrata, ali malo na krivo. Kad je vidla sto je napravila, rekla je:“Oni su ova vrata ukrivo postavili!“ a mi crkavamo od smijeha. A ona jos k tome nosi dvoje naucala. Trebale bi joj jos jedne. Moram reci da se zalila na ove testove iz kemije, zato sto je samo nama ocjene upisao. Mislim, iako smo imali vise od 50% pozitivnih, ipak smo napisali jako lose. Pod engleskim smo premjestali uciteljsku klupu na drugu stranu i meni sad ovo uopce ne pase. Pod svim testovima ce gledat dali prepisujemo, zato sto misle da se ne usudimo kad su oni ispred nas. A oni NIKAD ne gledaju u ucenike ispred sebe, nego bas u one na drugoj strani. Kako cu sada od Davidovicke prepisivat fiziku? A nismo jos ni jedan test pisali. Na engleskom smo vjezbali ona pitanja i bilo je tu svakakvih „bisera“. Doduse, ja sam sama jedan od najvecih „bisera“ u engleskom, zato sto stvarno nemam pojma o pojmu. Engleski, tjelesni i kemija mi nikad nisu isli. Mislim da ce me engleski jos najvise kostat prosjeka, jer u koju god skolu da se hocu upisat, treba mi engleski... Danas je Kikica imala 6. i 7. sat pa sam doma isla s Petrom, Sule, Antonijom i jednim djelom Ivonom. Ona se kasnije vracala po svoju mladu sestru ili nesto tamo. Eto, to bi bilo to. Jos jedan grozni tjedan je poceo.... Usput, Suzy mi je rekla da mi je blog strasno uzasan. Pa ona nema ni jednu sliku, a mom se blogu ruga. Vidjet ce ona jos mene. Osim toga, ja sam odavno rekla da me vase misljenje NE ZANIMA! Ajde bok i do citanja!



Dobro obratite paznju na ovaj natpis...






Garfield bas slikovito pokazuje bit ponedeljka...

Nisam dugo pisala... Dobro, neki ne pisu i duze... Meni se jednostavno nije dalo pisati... Osim toga, i zadnji post mi je bio dosta dugacak. Da vidimo... U petak smo trebali pisati test iz geografije, ali nismo zato sto uciteljici nesto nije bilo u redu s printerom. Zivio printer! Radili smo neke grupne zadatke, nesto kao projekte i ja sam, naravno, radila s Ines, Davidovickom, Kikicom i Brkijem. Kikica se nije bas nesto posebno aktivirala zato sto je htjela odgovarati za pozitivnu ocjenu. Pod vjeronaukom smo rijesavali neki psiho-test o televizitisu ili necemu slicnome. Moram napomenuti da smo tako nazivcirali profesora s pljeskanjem da je rekao da ce unistit nas ugled najboljeg razreda na skoli. Pod likovnim smo dovrsavali ona slova od proslog puta i uciteljica je rekla da je moj najneobicniji, a naravno da su neki morali komentirat. Rekli su da nisam izvrsila zadatak i da trebam dobit 3. A uciteljica je lijepo rekla da ne mora sve bit istim bojama, nego je vazno da postoji zrcalna simetrija slova kojeg crtamo. A osim toga, zasto sve mora biti istih boja i zasto se sve mora ponavljati? Nitko ne voli stalno jedno te isto, treba i malo promjena u zivotu.... Pod povjesti smo dobili rijesenja iz testa i ja sam dobila 5. A koja sam budala! Nisam vidla 1. zadatak (ko i obicno,nikad mi prvi nije tocan). Pod odmorom sam malo gusila Brkija zato sto me zvao „Marta Skrbin“. Ako je pametan (i ne zeli zavrsit u mrtvacnici, zato sto imam snazan stisak) nece to vise ponoviti. A tu je jos bila i anegdota s Orlovcem i njegovim naucalama, ali to nije vrijedno spomena. Ne zelim trosit vrijeme na Orlovca. Tjelesni nismo imali, pa sam ja ostala sa Suzy i Đukom. Suzy je bila dezurna pa sam ju malo zivcirala, a i ona mene i tako.... S njom sam i isla kuci, zato sto jadnica nije imala kisobran, ali buduci da je moj kisobran dokrajcila, nije bio bas od neke koristi. Na silffeggiou nije bilo Sergeja, pa nije bilo ni problema. Doma nije bilo nista zanimljivo.. Poslije na orkestru je bilo ubitacno, kao i uvjek. Samo mi nije jasno sto sam ja bogu skrivila da moram sjedit kraj prof. Smitha? Stalno neki prigovori. Tada ga, na srecu, nije bilo ali ubuduce sam gotova... Jucer sam spavala do podneva tj. dok me Ana nije probudila sa vjestima da ide kod svog dragog Vuka, zato sto je njegovoj mami rodendan a ona je kolegica s posla od Anine mame. Poslije, kad sam htjela otic do Ane, mama mi je nabila griznju savjest i na kraju sam samo sjela za komp i igrala neke igrice. Poslije sam isla s mamom u Lidl i kod Dide Miska zato sto su kucu okupirala djecurlija... Ma u Lidlu nista posebno, samo sam lunjala po trgovini i dopisivala se s Kikicom dok je mama tamo ne znam sta kupovala... Kod Dide nista posebno, samo sam sjedila i gledala UMJETNICKO KLIZANJE dok je Dida prico da je posto predsjednik petrinjskog HSS-a i jos neke tamo price... Super, Dida mi je politicar. Znala sam da su svi s mamine strane malo (ma kakvi malo, puno) caknuti. Kad san dosla doma, gledala sam Harry Pottera i zatocenika Azkabana i usput maltretirala Kikicu i Ivonu. Danas ujutro sam bila na misi i one babe su sad osnovale svoju klapu na onom mjestu rezerviranom za djecu i tule tako da ih cijela crkva (a vjerujem i sire) cuju. I jos da znaju pjevati nebi bilo tako strasno ali one se deru ko da neko kolje macku. Na sljedecem vjeronauku ja se zalim kapelanu, jer ako ih on nece otjerat, ja cu. I onaj klinac-crkveni streber je bas danas moro sjest kraj mene. Nikad nisam vidla odurniju osobu (doduse, to svi za mene kazu). Dere se i plkjuje po svima i stalno se nesto migolji i ceri. Nepodnosljivo! Doma sam gledala bar 5 razlicitih filmova na kazeti i DVD-u i ni jedan nisam dovrsila, onda sam se besciljno vukla po kuci i tako mi je proso cjeli dan... Nista zanimljivi, samo dugotrajna i isprazna dosada... Usput, sretan imendan svim Martinima i Martinama a ogotovo onima koje ja poznam. Martina Kolakovic i Martin Oroz! Ajde bok i do citanja (doduse, sumnjam da ovo vise itko cita)!

Evo jos nekih slikica drage mi Petrinje:



Ovo je fontana u gradskom parku...



Ovo je vremenjaca iz tog istog parka...



Ovu je lipu u tom parku jos davnih dana zasadio Napoleon(vec sam sama sebi dosadna)



Ovo je pogled na Kupu s kupalista (kako sam se tu znala glupirati s Marty)



Ovo su camci koji se takoder nalaze na Kupi...



Ovo je nasip kojim tece nasa draga Petrinjcica...



Ovo je drugi slap koji "pripada" mom kvartu (na slici jos nije bio sreden)...



I na kraju moja skola, 1. osnovna skola Petrinja, koja se trenutno renovira i mi smo podstanari u Kotvi (auto-skoli), ciju sliku nemam

Koji je danas bio munjen dan. Dodem ja danas u skolu i bekani traze da potpisem peticiju. Ja ih pitam za sto je peticija, a oni kazu da hoce da se vrati Kosak (prof. iz informatike). Ja, neimformirana kao i uvjek (a ni ne idem na imformatiku) pitam sta je bilo s njim, a one mi kazu da je doso neki novi sa visom skolom koji ce valjda predavat i tehnicki i ovaj odletio... Potpisala sam peticiju, iako sam tog profesora poznavala samo iz videnja (kad smo radili skolske predstave i sl.). Moj razred se zestoko buni, jer smo sad zadnja godina i zato sto im je taj profesor bio najbolji. I oni su isli potpisivat peticiju (bar oni koji su znali za nju). Moram reci da je na vrbi rodilo grozde, zato sto je Groza ispravio lektire u samo jednom danu. Ja dobila 5. Pravda je zadovoljena. Mislim ono, ja sam jedna od rijetkih osoba koja je procitala tu knjigu. Ucili smo glasovne promjene. Ako ovako nastavimo, hrvatski ce postati najtezi predmet. Pod tjelesnim smo isli na Slaviju i ocjenjivo je vrsno odbijanje i cekic. Ja dobila 3 i 5. Taj predmet ja nikad nisam voljela. Ostatak sata sam strebala biologiju. Pod velikim odmorom nista posebno, osim sto sam primjetila da se Tuta vise ne grli i ljubi sa curama po hodniku. Bod biologijom Tomic nam je reko da je ispravio testove i da smo najbolje napisali. Kad ono- 14 jedinica! Covjece, to je njemu dobro!? Doduse, akani imaju 19 jedinica, no njima nije upiso u imenik zato sto je vise od pola negativno. Za bekane jos ne znam, ali ni oni sigurno nisu bas dobro napisali kad smo mi najbolji (bili i ostali). Nama je napiso ucjene u imenik. To nije posteno! Ovi nasi sto imaju jedinice ce ih imat upisane u kvadratic, a ostali mogu odgovarat i ispravit ih. Gdje je tu pravda?! Ipak nije bas dobro biti najbolji razred na skoli. Usput, ja sam dobila 3. Covjece, kad je reko da ima tolko jedinica, ja sam se molila Bogu da dobijem 2. Kad ono 3. Moram naglasti da je profesor rekao da sam slabo napisala test. SLABO!? Pa ja nikad nisam znala kemiju. Stovie, ja MRZIM kemiju! A sto je s Brkijem, cuvenim kemicarem? I on je dobio 3. Ali ne, samo sam ja njegovo razocaranje. To vise nije normalno. Najvise ocjene u testu iz kemije su dobili Kiki (a kad itko ista napise bolje od njega) i Tona. Dobili su 4. Kad nam je izrecitiro ocjene, isao je pitati. U a razredu je bacio kost i onaj ko ju je ulovio taj je odgovaro. Mislim da je to bio Seki kad je reko da je dobio jedinicu iz biologije. A ne kod nas je napravio nesto sasvim drugo (lose za mene). Pokusala sam ga odgovoriti od toga da pita zbog „soka“ kojeg smo prezivjeli zbog kemije, a on meni da imenik i kaze da nekog otvorim. Dobro se sjecam incidenata od prosle godine kad sam otvarala imenik. A sjecam se i da je jednom Stjepan otvorio sam sebe! I ja ciljam na kraj i otvorim Saju. On je stvarno dozivio sok, jer je dobio 1 a od njega to nebiste nikad ocekivali. I jadnik sad dobio 3 iz biologije. Kraj Tomica se ne moze saptati, tj. ja ne mogu saptati biologiju (zbog zupaniskog natjecanja i sve to) i on stalno gleda u mene. Ali na kemiji me ni ne vidi, sto je dobro i svima mogu reci sve. Iz biologije drugo nije bilo nista posebno. Na matematici je Kaja komentirala ovo s Kosakom. Rekla je:“ Svezi jezik na masnu i izdrzi jos ovih nekoliko mjeseci i onda odleprsaj u srednju“. I naj gore mi je to sto se to sa Divljaci prosirilo i na profesore. Juce mi je Kaja rekla da zna zasto je Skrbin presto ucit i da ga ja nagovorim da uci, a danas je rekla da je znao za 5, a ona mu dala 3 i sad misli da sam ja tu imala svoje prste. A sto je najbolje, ja njega nisam uopce ni vidjela. Profesori stvarno nemaju pojma o nicemu. I moram naglasiti da mi je vec dojadilo cekat Kikicu i onda trcati za ostalima. Vec sam mogla skinut 10 kila. Doma nista posebno, a na flauti nove komplikacije. Ja profesoru lijepo kazem da ja one tonove ne mogu odsvirati, da nemam dosta zraka, a on kaze dobro i upise mi 1 i posalje me kuci. Jednostavno ne znam sta je svim profesorima danas. Vidim da se post malo oduzio.... Ajd bok i do citanja!

I jos me samo zanima misljenje ovih cirkusanata iz mog razreda:
Izgleda li vam Billy Joe na ovoj slici slicno Saji?


Odgovorite u komovima.

Danas je bio uzasan dan... Iz kemije smo pisali test 2. sat. Ko da je to koristilo kad smo 1. sat ucili novo. Test je bio uzasan! Bit cu sretna ako dobijem 3... Pod ova 3 sata matematike Kaja nas je, posto nam je razrednica, ispitivala nesto o profesionalnom usmjerenju. Mane je stavila pod one kojima je potrebna pomoc oko odluke. Ja sam joj jos lani rekla da cu ici u ekonomsku ili komercijalnu, ali ne, ona hoce svom silom da idem u gimnaziju i uvjerava me da bi si upropastila zivot ako odem u ekonomsku, da je ekonomista puna burza. Pa nisam luda da zavrsim faks za ekonomista. Isla bi u srednju ekonomsku ili komercijalnu, a kasnije... sta mi se sprdne. Bog zna sta cu htjeti raditi za 4 godine. Ona isto tako gnjavi i Kikija, najboljeg ucenika u razredu, koji zeli ici u tehnicku skolu. Ona njemu kaze:“Ti si izvanredno inteligentno djete, pa ces sigurno zavrsit neki visoki fakultet...“. Bla, bla, bla. I ona nam stalno naglasava da nikad nije bila na birou i te gluposti. Stjepan jos nije naucijo kvadrirat binom. Kako smo se smijali njegovim glupostima. On nest tamo pocne „prvi na kvadrat puta drugi puta prvi“ a mi svi pucamo od smijeha. Orlovac je zamalo ispravio na 2. Jedino nije donio biljeznicu, ali za 2 je znao. Mislim, kolko ocajan moras bit da ne mozes naucit matematiku za 2? Nema veze... Vjeronauk su predavali Palaic i Haker. To sve na kraju nije imalo veze sa vjeronaukom. Doma sam krenula s Petrom i Antonijom, pa nastavila s Kikicom, a na keaju sam isla sa Sule. Sule i Kikica su tamo nesto raspravljale o tome kako je ona nesto rekla njemu, pa je ona htjela nesto reci nekom tamo, pa ju je ona sprijecila... Koji razgovori. Ja nemam zivce za takve razgovore u siframa. Doma nista posebno. Na crkvenom vjeronauku pito je krace Apostolsko vjerovanje. Danas sam sjedila s Panezickom. Mogu reci da je fakat zivcana kad nesto ne zna. Ne mogu vjerovati kako su bekani (samo muski, ustvari u toj grupi su samo 4 bekanice) glupi. Ti idioti tamo nesto pocnu muljat „Vjerujem u Duha Svetoga“ a Haker i Tona su se stalno smijali. A kad sam ih vidla, pocela sam i ja. Pola njihovog razreda nije naucilo to vjerovanje, nego su tamo nesto muljali, a mogli su se samo ustati i reci „Ja to nisam naucijo“. To su doduse rekle dvije osobe. Iz naseg razreda samo Orlovac nije znao ama-bas-nista. I onda pita svecenik sta se radilo u evandelju prosle nedjelje i Pertc (Matija) je reko „Ja vam se tga ne sjecam“ a na ploci iza njega sve pise. E bekani su stvarno biseri. Kad je vjeronauk bio gotov, Rokic mi krene maznut bic, a ja nu viknem: „OSTAVI!“ ili nesto slicno, ne sjecam se dobro, i dode „pametni“ Skrbin i kaze:“Ne diraj joj bicikl, ona je odbacena buntovnica.“. Ima stvarno priglupih ljudi. Dodem doma, i muvam se po kuci i evo sad pisem post. I nije mi jasna jedna stvar: zasto covjek koji ima dobre ocjene uvijek mora biti streber? Ja nisam streber!!!! Ja sam cisti kampanjac. Za svoje ocjene mogu zahvaliti salabahterima i ljudima koji sjede oko mene. I zato je sad svima smjesno sto ja kazem da sam ja buntovnik? Sta ljudi sa malo boljim ocjenama ne mogu biti buntovnici? Kamo vodi ovaj svijet. Sta vise za reci... A joj da, pocela sam slusat Linkin Park. Slusam ga cijelih sat vremena. Ajde bok i do citanja!












I to bi bilo sve!

Danasnji dan je bio isti kao i svi prijasnji... Iz povjesti smo pisali test. Pod glazbenim sam pisala odgovore iz povjesti za bekanice i usput zaradila 5 iz glazbenog. Pod odmorom sam im dala rijesenja. Pod engleskim sam doznala da pisemo zadacnjicu za 2 TJEDNA! Tako skoro! Drugo nije bilo nista posebno. Pod odmorom me Coric zamolio da mu napisem rijesenja i tako sam cijeli prvi sat hrvatskog provela pisuci odgovore za njega. Ja sam ih pola zaboravila, no na sercu pod hrvatskim sjedim s Kikijem i on mi je reko sve sto nisam znala. Profesor nije nista skuzio zato sto je bio zauzet s resetanjem ucenika. Nisam ih bas puno slusala, ali cula sam neke Pucoviceve „bisere“. Pod odmorom sam mu dala rijesenja a nije mi ni zahvalio, iako je to bilo vrlo tesko za uciniti zato sto su me Suzy i Panezicka skoro zatikle zato sto im ih nisam dala. Pod drugim satom hrvatskog smo raspravljali o lektiri i ja sam cijelu knjigu pogresno shvatila. Pod tehnickim je ocjenjivo one koji nisu donjeli ni jednu vjezbu. Moju je napokon ocjenio. Kad sam isla kuci, osla sam u gradsku knjiznicu posudit novu lektiru i dobro da sam to ucinila. Skoro cjeli razred ju je isto iso dignut. Uspjela sam ulovit jednu. Dodem doma, pa strebaj solffeggio. Sva sreca sto sam napisala zadacu. Pisali smo test bas iz toga. Ja dobila 4. Mateic je morala ponovo pisati test zato sto je navodno sve prepisala od mene. Cim sam dosla doma, odmah trk, uci kemiju. Tek sam ju sad naucila (mene je mama morala izresetat sa svim tim famoznim formulama i nije me pustila na komp dpk se nije sasvim uvjerila da sve znam). Posto nemam vise nista pametnog za reci, sad idem i stavit cu jos neke slike. Ajde bok i do citanja!



Ovo se bas ne odnosi na mene






Izgleda nekako svecano



I puuuuuuuno Billa za kraj!

Ne mogu vjerovati! Nisam pisala zato sto mi komp nije htio prihvatit novu lozinku pa je ana nesto tamo prtljala i zato tek sad pisem post. Ukratko cu reci sta sam radila ovih zadnjih dana: Ovaj vikend je bio ubitacan. U subotu sam spavala do 12, pa sam se ustala i sjela za komp, i visila na njemu do rucka, pa sam rucala, pa je dosla Marty i igrali smo igrice na Play Stationu do negdje 5. Navecer sam potpuno neplanirano isla u kino. Bio je neki film „Slutnja“ i kolko sam ja skuzila, ta se neka zenska selila u vremenu i prostoru i isla spasavat svoga muza od smrti... Film je bio strasno dosadan. Ana i ja smo zacas pozderale kokice koje sam ja kupila. Ona je uvijek prije ulaska u kino na djeti, a kad pocne film, s njom se doslovno uvijek moras tuci za hranu. Sva sreca sto je Marty kupila nekih 60 komada krem- banana koje nije mogla pojest. Ona je stalno nekud trcala po kinu pa je onaj covjek sto tamo pusta film nekoliko puta izaso i zamolio nas da se smirimo. Kad sam se vratila doma, stvarno nisam imala snage i vremena za nista ali sam isla pisat lektiru. Imamo neku knjigu „Breza“ i knjiga je straaaaasno dosadna... Da se ubijes... Jucer je bila gotovo ista prica... Samo sam se ujutro morala ustati da odem u crkvu. I sto je najbolje, neke babe su se nagurale tamo gdje ja inace sjedim. I jos im lijepo tamo pise: REZERVIRANO ZA DJECU. I svecenik ih je zamolio da se maknu a one se napravile gluhe i slijepe (ko zna, mozda i jesu) i ni makac. Tako smo Ana i ja sjedile s akanima iz moje skole...Svi smo bili stisnuti i jos dode neki tamo covjek i tamo nas gurne da jos netko tamo moze sjest. Da da, mi djeca ne trebamo disati, ma kakvi. Na nesrecu, taj tip koji je sjeo bio je neki Anin kompanjon, mislim da ga zove Berta ili tako nekako. Ana, ako je krivo, ispravi me jer ja stvarno nemam pojma kako se idiot zove. Doma ista prica... S kompa sam se preselila na Play Station kad je Marty dosla.Danas na fizici nije bilo nista posebno. Na matematiku smo trebali donjeti neki karton, nesto spage i rajsnedle. Radili smo tamo neke trokute. Ja sam bila jedna od rijetkih koja se toga uopce sjetila i donjela sve potrebno. Meni taj trokut na kraju nije na nista licio... pod odmorima nisam primjetila nista neuobicajeno, samo sam vidla da Davidovicka zove Skrbina Divljac. Na neki nacin mi ga je zao, zato sto ga tako zove zbog onoga na mom blogu. Nadam se da sljedeci put kad se sretnemo nece ubit Boga u meni. Na engleskom nista posebno. Ustvari, nisam nista cula zato sto sam cijelo vrijeme pricala s Brkijem, Davidovickom i Ines. Brki mi bas dobro dode tu pod engleskim zato sto je prava zbunjola. Zabavno je gledati i slusati sve one njegove „bisere“. Kikica je imala 6. i 7. sat pa sam kuci isla s Petrom, Sule, Antonijom i Tonkovicem. Tona se htio provozat na mom biciklu (ja inace u skolu idem sa svojim bicom da mogu 15 min duze spavat). Ja sam mu rekla da nisam bas sigurna, a on mi je reko :“Pa ja sam ti lagan poput leptirica.“. Ipak mu nisam dala da se vozi. Doma sam zavrsila lektiru i odnjela knjigu Kikicinom bratu zato sto je ona bila u Sisku. Popodne u glazbenoj profesor je nekak uspio prezivit zato sto sam ovaj vikend ipak nesto malo vjezbala. I sad tu pisem post, pa onda idem nastavit mrcvarit povjest i kemiju. Iz kemije u srijedu pisemo test, a ja pojma nemam. Znam samo nesto malo o solima. To nije ni za 2.To bi bilo to sto imam za reci. I jos cu samo staviti slike Billa i Toma od nekog novijeg intervjua (stvarno nemam nista vise pametnog za reci). Molim ne komentirajte previse.U tom su vam intervju, kolko sam ja skuzila, oni dobili neke lavice i s njima se igrali dok su odgovarali na pitanja. Stavila bih i intervju, ali nemam prijevod s njemackog. Ajde bok i do citanja!
















Molim vas bez zlobnih komentara, znajte da me nije briga za vase misljenje.

Eh, danasnji dan nije bio nista bolji od predhodnog. Danas sam samo malo dulje spavala, kad ono dode vrag od sestre i pocne se derat: „Marta, budi se!!!!!!!!!!!!!!“ i to tako jako da ju ju cula cijela ulica. Kako zavidim jedincima! Njh nitko ne terorizira u rano jutro. A da ni ne spominjem da oni dobiju bas sve sto pozele. Roditelji im pokusavaju nedostatak drustva nadomjestiti poklonima i paznjom. Agata je sad neka frajerica zato sto slusa moj stari CD od Tokio Hotela. Da vidimo sto je jos bilo... poslije rucka sam isla igrat neke igrice na kompu koje vec godinama nisam ni pogledala, kao na primjer Age of Mithology. Stigla sam do cak 4. misije (od njih 32) kad ono- komp se iskljucio sam od sebe. Onda sam morala ici svirat da mogu ici kod Ane. Usput, mi smo se pomirile jucer preko telefona. Sve mi se cini da cu ja nakon sto zavrsim sa sviranjem flaute pocet trenirat bacanje motke u dalj. Kad sam dosla do Ane, saznala sam da je Ivica doso iz Poreca i da je cijeli dan maltretiro Anu. Kod Ane nije bilo nista posebno. Maloprije sam se vratila od nje i sad se moram spremat za odlazak u hram zla (citaj: limena glazba). Sigurno cu opet dobit slom zivaca. Eto, to bi bilo to. Moram jos samo nesto reci Hakeru: Sta tebe boli briga sto ja pisem o tebi! Mislim ono, ko uopce cita blog jedne ovako nepopularne, glupe idiotkinje? Samo jos veci idioti (bez uvrede)! Pa sta to tebe uopce brine? Ovo onako nitko ni ne cita. A ako netko od popularnih iz nase skole ovo i cita, to mozes zahvaliti samo sebi. Pa ti si u skoli prosirio adresu mog bloga! Nisam ti ja za to kriva. Mogo si racunat da cu pisat o tebi, pa vidis da pisem o svima. Nisam ti ja kriva sto si ti jedan od najvecih gnjavatora 21. stoljeca i sto mi svako malo ides na zivce. Pa vidis i sam da nemam o cemu pametnom pisati. Moram jos naglasiti da nemas pravo (a ni nitko drugi) kritizirati muziku koju ja slusam. Ja slusam sta ja hocu i tvoji komentari to nece promjeniti. Drzi se onoga: „Ko voli, nek izvoli“ i svi ce biti sretni. I sta tebe briga sto ja volim zmije. I Maria ih voli od 1. razreda, a njoj nisi reko ni rijeci. To su bile moje rijeci upucene Hakeru. To bi bilo to. Ajde bok ljudi i do citanja!



Ponestalo mi dobrih slika...

Danas je bio narucito dosadan dan. Posto sam prespavala obje jutarnje mise, morala sam na misu ici navece. Umeduvremenu sam provela ostatak dana na kompu i internetu. Zbunjena sam... Ima li Billy Joe smede ili zelene oci? Na nekim slikama ima smede, a na nekim zelene. Kakve su mu boje oci na kraju?? Danas mi se apsolutno nista zanimljivo nije dogodilo. Moram naglasiti da je Suzy napisala novi post. Posjetite je na stranici http://lafee.bloger.hr .Sta vise reci.. Na misi u 6 sam srela samo Vidovicku i vidla Raicku, Mariu i Davidovicku. Ova misa navecer je duplo kraca nego ona u jutro, pa cu mozda pocet dolazit navece na misu. I sta da jos kazem... Evo moji roditelji vec vicu da se napokon skinem s kompa i interneta zato sto bi htjeli nekoga nazvati... Moram jos reci da izgleda da se Ana ozbiljno naljutila na mene. A ja sam ta koja bi trebala biti ljuta! Nisam JA olajavala njene tajne najvecim debilima u mojoj skoli koji su ih jos usput i potpuno prepravili. Sta sam si ja sad sama kriva za to? Tako bar shvacm ono sto mi je ona rekla. Na svom je blogu nesto tamo spominjala da vise nece nikome biti rame za plakanje i da nece cuvati vise nicije tajne. OK, to nije problem, ali nisam znala da to znaci istracati one tajne koje vec zna. Moju je tajnu istracala, ali o Barbyjinim ni da pisne. E sta ces.. Ni jedna osoba ne zasluzuje tvoje povjerenje... Sad stvarno nemam o cemu pisati i tata je reko da imam jos 10 minuta ili sljede samkcije... Ajde bok i do citanja, sad ja gibam!



Kako mu je lijepo.. Idem i ja sad spavat,krepat cu.

Ovaj sam post pisala jucer, ali mi ga nije htio objavit zbog toga sto su nesto mjenjali:
Danas je stvarno bilo za poludit! Upravo sam se vratila s orkestra i strasno sam zivcana! Kasnije cu o tome. Danas na crkvenom vjeronauku ama-bas-nitko nije znao sto slavimo na blagdan svih svetih. Vjeronauk smo imali u crkvi, a ne u pastoralnom centru. Poslije sam trcala kuci i strebala zemljopis. Fala Bogu sto nisam imala dramsku. Nebi nist stigla ponovit. U skoli smo dobili rijesenja testa i zemljopisa. Dobili smo 2 ocjene- iz teorije i iz snalazenja na karti. Ja dobila 5 i 5. Vratila nam je vjezbenice i ja sam dobila 4 (zato sto sam prije dobila 3, a sad 5). U svakom slucaju proslo je bolje nego sto sam ocekivala. Iz matematike sam dobila 5. Naravno da sam fulala 1. zadatak, pa kad mi je on tocan? Pod malim odmorom bila sam s Kikicom u WC-u i dodu do vrata neki idioti iz 8.b i pocnu tamo nesto vikat: „Gdje ti je Divljac?“. Hakerovom zaslugom sad za moj blog zna cijela skola i on je njega malo i procito (nisam znala da zna citati) i sazno to za Divljac i reko cijeloj skoli. To jos nebi bilo cudno (mislim na ruganje ovih debila) da jedan od njih nije bio Skrbin. A Haker je bas po skoli prosirio da je on (mislim na Skrbina) Divljac. Kad je Skrbin reko nesto tipa: „Di ti je Divljac?“ (nisam ga bas dobro razumila), Kikica sa uvjerila da je on umno bolestan. Moram naglasiti da je Tuta sad i sluzbeno poludila, kad se pocela tamo po hodniku zvaljit sa drugim curama. Fuj! Nekako smo prezivili ta 3 sata matematike. Jedino sto moram spomenut je to da je Kaja popunjavala tamo neke upitnike za nadarene ucenike i napisala Hakera! Cak i Duka zna bolje gradivo od njega. Ako nista, ona se bar trudi, a gospodin Haker zivi na slavi iz 5. razreda kad je iso na natjecanja i matematike i sve to... Pod odmoro cula sam jos neke gluposti koje je Skrbin provalio (ako se uzme u obzir sto je Haker izmislio) i Kikica se jos vise uvjerila da je on umobolan. Pod vjeronaukom su predavali Sven i Mara i to sve skupa nije na nista licilo. Doma sam isla s uobicajenom ekipom. Kad sam dosla kuci, morala sam na orkestar a tako mi se nije dalo... No dobro je da sam otisla jer mi je mama rekla da joj je tata reko da bi mi zabranio gledanj televizije, internet i da bi mi uzeo mobitel i vratio mi ga tek za 4 godine! Ne znam kako bi prezivjela bez svog moba. Nije bas nesto, ali glavno da mogu komunicirati s ljudima. Na orkestru mi je reko da necu svirati jos neku tamo skladbu i ispada da cu svirati samo neke 2-3 skladbe. I jos k tome sviram note od OBOE! Ja prakticki sramotim svoj instrument. Najradje nebi vise nikad pristupila u „odaje“ limene glazbe, ali moram jer mi je orkestar obavezan predmet. A prezirem ga iz dna duse! Posto moj tata ne dozvoljava da slavimo Noc vjestica (a ne zelim ostati bez moba,kompa i TV-a), ja cu samo ovaj dan obiljeziti s nekoliko prigodnih slika. Ajde bok i do citanja!