Support main, BTW

Nisam dugo pisala... Dobro, neki ne pisu i duze... Meni se jednostavno nije dalo pisati... Osim toga, i zadnji post mi je bio dosta dugacak. Da vidimo... U petak smo trebali pisati test iz geografije, ali nismo zato sto uciteljici nesto nije bilo u redu s printerom. Zivio printer! Radili smo neke grupne zadatke, nesto kao projekte i ja sam, naravno, radila s Ines, Davidovickom, Kikicom i Brkijem. Kikica se nije bas nesto posebno aktivirala zato sto je htjela odgovarati za pozitivnu ocjenu. Pod vjeronaukom smo rijesavali neki psiho-test o televizitisu ili necemu slicnome. Moram napomenuti da smo tako nazivcirali profesora s pljeskanjem da je rekao da ce unistit nas ugled najboljeg razreda na skoli. Pod likovnim smo dovrsavali ona slova od proslog puta i uciteljica je rekla da je moj najneobicniji, a naravno da su neki morali komentirat. Rekli su da nisam izvrsila zadatak i da trebam dobit 3. A uciteljica je lijepo rekla da ne mora sve bit istim bojama, nego je vazno da postoji zrcalna simetrija slova kojeg crtamo. A osim toga, zasto sve mora biti istih boja i zasto se sve mora ponavljati? Nitko ne voli stalno jedno te isto, treba i malo promjena u zivotu.... Pod povjesti smo dobili rijesenja iz testa i ja sam dobila 5. A koja sam budala! Nisam vidla 1. zadatak (ko i obicno,nikad mi prvi nije tocan). Pod odmorom sam malo gusila Brkija zato sto me zvao „Marta Skrbin“. Ako je pametan (i ne zeli zavrsit u mrtvacnici, zato sto imam snazan stisak) nece to vise ponoviti. A tu je jos bila i anegdota s Orlovcem i njegovim naucalama, ali to nije vrijedno spomena. Ne zelim trosit vrijeme na Orlovca. Tjelesni nismo imali, pa sam ja ostala sa Suzy i Đukom. Suzy je bila dezurna pa sam ju malo zivcirala, a i ona mene i tako.... S njom sam i isla kuci, zato sto jadnica nije imala kisobran, ali buduci da je moj kisobran dokrajcila, nije bio bas od neke koristi. Na silffeggiou nije bilo Sergeja, pa nije bilo ni problema. Doma nije bilo nista zanimljivo.. Poslije na orkestru je bilo ubitacno, kao i uvjek. Samo mi nije jasno sto sam ja bogu skrivila da moram sjedit kraj prof. Smitha? Stalno neki prigovori. Tada ga, na srecu, nije bilo ali ubuduce sam gotova... Jucer sam spavala do podneva tj. dok me Ana nije probudila sa vjestima da ide kod svog dragog Vuka, zato sto je njegovoj mami rodendan a ona je kolegica s posla od Anine mame. Poslije, kad sam htjela otic do Ane, mama mi je nabila griznju savjest i na kraju sam samo sjela za komp i igrala neke igrice. Poslije sam isla s mamom u Lidl i kod Dide Miska zato sto su kucu okupirala djecurlija... Ma u Lidlu nista posebno, samo sam lunjala po trgovini i dopisivala se s Kikicom dok je mama tamo ne znam sta kupovala... Kod Dide nista posebno, samo sam sjedila i gledala UMJETNICKO KLIZANJE dok je Dida prico da je posto predsjednik petrinjskog HSS-a i jos neke tamo price... Super, Dida mi je politicar. Znala sam da su svi s mamine strane malo (ma kakvi malo, puno) caknuti. Kad san dosla doma, gledala sam Harry Pottera i zatocenika Azkabana i usput maltretirala Kikicu i Ivonu. Danas ujutro sam bila na misi i one babe su sad osnovale svoju klapu na onom mjestu rezerviranom za djecu i tule tako da ih cijela crkva (a vjerujem i sire) cuju. I jos da znaju pjevati nebi bilo tako strasno ali one se deru ko da neko kolje macku. Na sljedecem vjeronauku ja se zalim kapelanu, jer ako ih on nece otjerat, ja cu. I onaj klinac-crkveni streber je bas danas moro sjest kraj mene. Nikad nisam vidla odurniju osobu (doduse, to svi za mene kazu). Dere se i plkjuje po svima i stalno se nesto migolji i ceri. Nepodnosljivo! Doma sam gledala bar 5 razlicitih filmova na kazeti i DVD-u i ni jedan nisam dovrsila, onda sam se besciljno vukla po kuci i tako mi je proso cjeli dan... Nista zanimljivi, samo dugotrajna i isprazna dosada... Usput, sretan imendan svim Martinima i Martinama a ogotovo onima koje ja poznam. Martina Kolakovic i Martin Oroz! Ajde bok i do citanja (doduse, sumnjam da ovo vise itko cita)!

Evo jos nekih slikica drage mi Petrinje:



Ovo je fontana u gradskom parku...



Ovo je vremenjaca iz tog istog parka...



Ovu je lipu u tom parku jos davnih dana zasadio Napoleon(vec sam sama sebi dosadna)



Ovo je pogled na Kupu s kupalista (kako sam se tu znala glupirati s Marty)



Ovo su camci koji se takoder nalaze na Kupi...



Ovo je nasip kojim tece nasa draga Petrinjcica...



Ovo je drugi slap koji "pripada" mom kvartu (na slici jos nije bio sreden)...



I na kraju moja skola, 1. osnovna skola Petrinja, koja se trenutno renovira i mi smo podstanari u Kotvi (auto-skoli), ciju sliku nemam