Jazzie

Postoji puno dobrih dana u godini - rođendan, prvi dan dugog vikenda, raznorazne godišnjice... Ipak, samo je jedan dan u godini koji moju produktivnost na poslu spušta na apsolutnu nulu, a lagani osmijeh mi treperi na licu. To je dan kada izlazi novi Ikein katalog! (Moje ime je Jazzie i ja sam ikeaholik!)

Kad bih mogla birati najbolji citat svih vremena, legendarni George Constanza bi bio pri vrhu:
Moje tijelo je jedno prosječno tijelo 25-ogodišnjakinje - malo sala, malo više celulita, nekoliko prvih bora, guza omlohavila od puno sjedenja i nebavljenja sportom... Ipak, vjerojatno jedina stvar koja na meni stvarno valja su moje sise. Imam stvarno dobre, okrugle, relativno ne-viseće cice. Stvar postaje očajno naporna kad krenem u kupovinu grudnjaka - veličina 75D se u principu nigdje ne može naći. Pitam se samo gdje one žgoljave curice sa nemalim silikonima uspijevaju pronaći grudnjak?

Nakon manje od godinu dana od službenog završetka mog školovanja i u međuvremenu odlušanog nemalog broja seminara i treninga, mogu samo reći da će me trenutno stanje uništiti. Sram me priznati, ali istinski mi fale predavanja i ispiti. Malo sam večeras pročačkala po netu o mogućnostima postdiplomskih i vidjela popis svojih donedavnih kolega koji su već krenuli s doktoratom. Shvatila sam da neki vrijedni ljudi, ali i dio totalnih zbunjola kojima ne bih dala ni da mi čuvaju stalak s novinama, već polažu prve ispite. I odlučila za koji mjesec upisati doktorat.

Na poslovnom planu mi cvjetaju ruže i nikad nisam bila toliko sretna. Čini mi se da je toliko toga ispred mene, a opet se bojim razmišljati pozitivno da se na kraju ne bih razočarala. Pesimist sam, znam.

Moj današnji tok misli, ovdje negdje završava.

Gledala sam sad vijesti RTL-a i njihovu reportažu o našoj vrijednoj i marljivoj mladeži, koja u ove ljetne mjesece, umjesto da se kupa na moru pokušava zaraditi koju paru. I vjerojatno se onda okupati u moru. Ili još vjerojatnije u mini bazenčiću onog kluba, kako li se ono zove, na Zrću. Reportaža je bila o srednjoškolcima koji rade preko ljeta na benzinskim pumpama, perući stakla ili kak se to u Zagrebu lepo veli šofer-šajbe.

I priča ova na reportaži kako su to divna i marljiva djeca koja vrijedno zarađuju svoje pare. Zaboravila je samo dodati "i s taticama s dobrim vezama". Jer bez jaaako dobre štele je NEMOGUĆE dobiti posao na pumpi. Naravno, nisam u niti jednom trenutku rekla da oni ne zarade krvavo taj novac, ali budite sigurni da postoji i gomila druge divne dječice, koja bi jednako krvavo zaradila te novce, ali jebiga, imaju loš pedigre.

Nakon toga se javila neka odvjetnica. Priča da se na to ne plaća porez bla bla... Komentiraju da neki kažu da je to izrabljivanje djece, ali zakonski gledano ipak nije jer nije prisilno. I opet malo bla bla... Nakon toga mi upade u uho riječ ćudoređe (jebeno glupa riječ, ovo meko ć me pili po mozgu još otkad sam u prvom razredu srednje škole izgubila bod na testu iz hrvatskog, a bila sam uvjerena da je korijen te riječi čudo, op.a.)! Jer taj je posao ko fol dovoljno ćudoredan pa je ok da ga rade maloljetni. Je rajt, in jor drims.

I vrapčeki na grani znaju da se najbolje pare zarađuju kada curica raspusti svoju lepu plavu kosicu (kao i mlada dama iz reportaže), obuče vruće hlačice, svoju veliku promotivnu majicu sfrče i podfrkne da se vidi pupak, majica je slučajno bijele boje pa se bolje nazire grudnjak i na kraju se lijepo protegne preko šajbe.

Nisu mene, kao ni (većinu) vas, odgajale časne sestre u nekom samostanu pa da se čudim ko pura dreku kultu mladih, lijepih i zategnutih tijela i pokušavam potisnuti sve posljedice seksualne revolucije, ali nemojmo se praviti mutavi i pričati o nekom ćudoređu. Mlade curice, koje pokazuju više mesa iz jedinog razloga da napojnice budu bolje, nikako nisu primjer ćudoređa!!!

Amen.

Oduvijek se grozim onih smrdljivih dezića koje možete kupiti u lokalnim drogerijama. I nekako to povezujem s babama koje se njima špricaju po čitavoj robi, nakon kojih se u wc-u, recimo lokalnog kina, obavezno gušim. Ali ne u prirodnom smradu njihovih izlučevina, već u njezinom deziću od punih 15,99 kuna. Zato godinama koristim isključivo kvalitetne mirise, koji istina, svoju kvalitetu fino i naplate. Dugo vremena sam stavljala bezmirisni dezić i toaletne vode. Onda sam shvatila da su mi čak i one preintenzivne (o pravim parfemima da i ne pričam) pa sam prešla samo na mirisne deziće. Volim kad se moj miris tek naslućuje. Zapravo, nemam čak niti potrebu mirisati - samo želim ne-smrditi. Ali to sve nije niti previše bitno.

Naime, već godinama želim pronaći neki novi miris koji mi se sviđa, ali ne uspijevam. Svakim odlaskom u parfumeriju odlučim kupiti nešto novo i uvijek izađem van s jednim od onih starih mirisa, koje sam kupila već barem 50 puta. Sa sigurnošću mogu reći da u zadnjih 5 godina nisam uspjela pronaći baš niti jedan miris koji mi se sviđa i da već punih 10 godina koristim konstantno iste mirise.

Posjeti Martimexu, Irisu, Mölleru pa čak i predivnoj Sephori na Champs Elysees, mi nisu pomogli da nađem još neki parfem koji mi se sviđa. Zato ovim postom tražim pomoć od vas!

Mojih 5 drugova od kojih nikako ne uspijevam pobjeći su:
1) Moschino - Cheap And Chic
2) Davidoff - Cool Water
3) DG - Light Blue
4) Chanel - Allure
5) Gucci - Rush I

Ako itko od vas ima ukus za mirise sličan mom, predložite mi još neki koji vam odgovara.

Možda na taj način uspijem naći nešto novo...