Jazzie

Danas iza podne, dok smo kupovali dvije studentske ulaznice za Velesajam (iako je gospodin ovaj tjedan diplomirao tako da službeno nije student), dogovorili smo se da idemo gledati aute i da nećemo komentirati ljude oko sebe. To je potrajalo do ulaska u prvi paviljon, i to onaj s glazbenim đinđama, do pogleda na poprilično zgodnu Pioneer-ovu (ili je bio Alpine?) hostesu. Uglavnom, taj Auto Show vam se svodi na dosta autiju i otprilike isti broj oskudno odjevenih tetki.

Što se tiče limenih ljubimaca, zapazih Focus ST, Clio RS, Megane F1, Golf R32, Polo GTI, Astru OPC, Evo IX i slične jurilice, nekoliko konceptnih vozila poput Renaultovog Zoe i Audijevog kako god se to zvalo (po meni izuzetno slično BMW 1), Alonsov bolid, male gradske tutache poput C1, 107, 1007, limuzine iz Mercedesove, Audijeve i BMW-ove radionice, C6, novi 407 Coupe, nova 207, novi Civic, Leon... E sad da bi gušt bio potpun, ja sam imala želju zavaliti se u baš svaki autić koji mi se sviđao, ali je to bilo krajnje nemoguće i upravo iz tog razloga moram "prodiskutirati" s vama te semi-obučene curetke.

Naime, cilj hostese je da je zgodna te tako dodatno uljepša taj autić, da smješkom (uz sise i guzicu) privuče potencijalne kupce, da zna nešto i reći o tome autu i slično. Ljepota je relativna stvar i o tome stvarno nemamo što pričati. Po meni, ima ih lijepih, ima ih manje lijepih, ima ih debelih (a neki muškarci vole buce), neke izgledaju kao da imaju 15 godina, a druge kao da je pola Zagreba prešlo preko njih. Obučene su u nekakve krpice, ovisno o marki automobila koje predstavljaju, a to su dodatno ukrasile čarapama s navučenim očicama i većina očajnim i jadnim, nerijetko ravnim cipelama (Dvina Meler je u japankama btw.). O autima znaju ono što su u par čitanja prospekta uspjele naučiti o jednom jedinom modelu uz kojeg stoje i to je to. I o svemu tome ja bih šutila, a ne jadala se ovdje poput isfrustrirane babetine, da mi nisu smetale u gledanju aftića.

Naime, s nafurenim i ozbiljnim facama bez trunke smješka, smjestile su svoje guzice u aute i nisu se mrdale iz njih, tako da se nisam uopće mogla sjesti u dio modela, osim njima u krilo. Primjer je Cilo RS do kojeg sam se tri puta vraćala, ali se Mirna Maras (Dragi kaže da se tako zove to biće) ugnjezdila unutra poput serijske opreme i nije se dala van. Gledala sam na Opelovom štandu čovjek sa sinom koji se raspitivao za cijene nekih modela, a guska mu je rekla da nek pričeka sekundu da ona natipka SMS, da bi mu nakon pola minute uvalila cjenik u ruke.

A opet kada pogledam, one tamo stoje poput lutkica u izlogu, svjesne da većina muške populacije tamo drka na njih, kreteni im se nabacuju isfuranim forama, a za extra lovu glavešine sa štanda bi ih jebale.

Sve u svemu, bilo bi krasno kada bi izdvojili jedan dan na Auto Show-u da si čovjek može pogledati autiće bez prisutnosti tih žena, barem za nas bez viška testosterona.

Započela sam pauzu od bloga zbog nekih sasvim drugih razloga, a na kraju mi se svidjelo čitati i nepisati, dobivati mailove "vrati se" i biti spominjana na raznim blogovima. Trebala je pauza potrajati dosta duže, ali jednostavno osjećam potrebu podijeliti neke najnovije događaje iz moga života s nekim. Ne želim da to budu moji prijatelji jer ne želim gledati njihova lica dok im to govorim. Vaša lica bar ne mogu vidjeti.

Pročitala sam prije par dana kroz kakve muke Barba prolazi sa svojom bolesti i ostala sam šokirana. Jučer sam na mail jednoj Bettybop odgovorila da je život dug. A sinoć tuširajući se i razmišljajući što ću obući za današnji cro-a-porter (btw. bravo Dem!), napipala sam poveću kvržicu na dojci. Što mi se sve prolomilo glavom u sljedećih par trenutaka teško je opisati. Od onoga ma sigurno to nije ništa, to zamišljanja vlastitog sprovoda.

Odmah ujutro otišla sam svojoj doktorici koja ipak nije otkrila da je to neki čudesni turbo veliki potkožni prišt, nego mi je napisala uputnice za ultrazvuk, punktiranje i kirurga. Naime, kvržica je već poprilične veličine i gotovo je sigurno već sada da ću morati to kirurški odstraniti, bez obzira o čemu se radi. Doktorica se čudi da kako to nisam prije otkrila jer je izraslina već dosta velika.

Kako se na preglede čeka mjesecima, sad se potežu veze i vezice (bok Parahice!) kako bih što prije došla na red. Vjerojatno ću već sljedeći tjedan ići obaviti te pretrage pa će i citološki nalazi biti ubrzo, što neće otkloniti problem, ali će bar onda prestati ovo glupo iščekivanje.

Osjećam se, osjećam se... toliko jadno, toliko bespomoćno, toliko skršeno...

Naša genijalna Demjan predstavit ce se revijom svojih modnih kreacija i nakita na ovogodišnjem Cro-a-porteru. Detaljnije na demjan.blog.hr...