|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Malo mi je došlo, pa sam odlučila. Počet ću vježbat za pisanje. Javite se ako ima onih koji su pismeni 
I javite se ako ima onih koji pišu (priče, romane, pjesme)
Pišem priču o jednoj curi, koja mi se pojavila jedne noći u sobu 
Znam, znam, ali ipak je bila dobar poticaj da počnem pisati.
Uvijek sretna za razmjenu.
Ne piši gluposti i lance sreće.
Ne gazi po blogu.
Drži se pravila i sve će bit OK 
Ynama
Little Movie Star
Original Clone:]
Fanwolf
svijet kreativke Lollo
My Way To Go
kujA na kvAdrAt
Buba :D
Yuki
Edward,.you are my destiny.
*** funKy - GiRl ***
cigarette smoker Fiona.
Zoey
.0wisNa 0 c0k0ladi.
Girl From Darkness
MaJne LiFe i MaJne sVe
Crna Ziherica XD
t.A.T.u fan blog :D
CooL DiZZovi :D
miss new y0rk
Photo Girl Designes. ^^
Zeko
Murder scene
...EvilFairy...
Pitam se što li je ovo? NE DIRATI!
Volim:
Shakiru
Ljubičastu
Bijele tigrove
Internet
Frendice i frendove
Starke
Muziku
Moje bubice (Bony i Donna)
Tjesteninu
SF knjige i filmove
Ljude koji me podržavaju u snu da postanem spisateljica
Mrzim
Sebičnost
Neke pjesme i tipove glazbe
Kiltove
Ljude koji ubijaju životinje
Razmažena derišta
Ratove
Oružja i ubijanje
Vjerujem:
U karmu
U zagrobni život
U ljubav na prvi pogled
U prava prijateljstva
U žrtvovanja radi drugoga
Slušam:
Rihannu
Shakiru
BEP
PCD
Brtiney Spears
Linkin park
Beyonce
Michael Jacksona
Groove Coverage
Lady GaGu
P!nk
Katy Perry
N Sync
Miley
Miku
Justin Timberlakea
t.A.T.u.
Doći će i tai dan
kad ću svijetom hodati
i biti svima poznata.
glumim
pjevam
plešem
gledam
ocjenjujem
čitam
pišem
I guess that's me ;D
IcH BiN...
smeđooka
smeđokosa
nespretna
slobodna
kreativna
uredna
mala
curica
koja ne želi u školu
msn:
lionlover2807@hotmail.com
facebook: Marija Smajlić
Snovi ne prestaju... sve su češći, ponekad samo zatvorim oči i sve mi se odvrti kao film. Ne... ne želim to... ne želim samo maštu, iako mi ona daje nadu, ona me drži na životu, pomaže mi da ne padam u depresiju. Živim za taj dan, dan kada ću uvjeriti i sebe i sve ostale oko sebe da ono nije jedan veliki san, iako prekrasan san i ne želim da ikada završi. Ali ne mogu ti vjerovati, a svejedno ti vjerujem. Ne znam ni sama zašto, ali imam osjećaj kao da ti mogu reći sve. Snovi se polako pretvaraju u stvarnost, ispunjavaju me zbog čega nastupaju još živopisniji snovi. Zvuk, napokon ima zvuka, više ne vlada tišina ili samo šum vode i zujanje kukaca. Glas. Govoriš, i ja govorim, samo pričamo, razgovaramo... Može potrajati satima, ali briga me... Razum se javlja iako tu nema nikakvog posla, ne dajem mu nikakva prava da zapovijeda, nego samo da iznosi mišljenje koje nikada ne slušam. A sada me boli, boli me što ne slušam jer postaje sve glasniji, moram ga saslušati, samo na tren i opet ga zanemariti. Jedini problem je što sada sve to ima smisla, sve što prije nije imalo smisla sada ima. Ljubav čini ženu bistroumom. Jer polako shvaćam da je ovo stvarnost, da takvi ljudi postoje iako ih ima vrlo malo. Da ljubav stvarno može prevladati... Postavljam previše pitanja na koja tražim odgovor koji će mene osobno zadovoljiti. Zašto? To je najčešće, zašto? Ne znam ni sama... Što je točno želim? Želim dokaz, stvarni dokaz... A ne samo nekoliko riječi, iako prekrasnih riječi, napisanih. Ne tražim više, ne želim, vidim previše, previše za vlastito dobro... Odustajem, ne želim se boriti, ne želim se opirati, ne želim strahovati. Ali straha nikad dosta, uvijek treba biti na oprezu, iako ne želim. Želim se prepustiti osjećajima, ne misliti ni na što drugo, ne želim se bojati da će sve ovo nestati prije nego li je počelo. Drugačija sam, znam to, mijenjam se, a jbg ljudi se mijenjaju! I ja se mijenjam, ali na bolje... To je to što ne razumijem... Zbunjujuće, zar ne? Nije, zapravo je vrlo jednostavno. Iako komplicirano za razumjeti...
Nije baš često da me savjest grize... da se osjećam da radim nešto krivo ili da sam napravila nešto što nisam smjela... da se bojim posljedica toga što sam napravila ili sam trebala napraviti... da želim svoje misli i osjećaje zadržati za sebe, jer su prečudne, nenormalne u neku ruku da bi ih vanjski svijet (sve izvan mog čvrgnutog uma) razumjeti. Ali u zadnje vrijeme to je često, te briga, taj strah, taj osjećaj tuge... Ne... to nije tuga... tuga se izliječi... ona prođe, a ovo ne prolazi. Istina, nije ni trajalo dugo, ne traje dugo, malo više od tjedan dana, malo manje od dva. Ali svjedno... Po prvi put imam osjećaj da mi tu nitko ne može pomoći, niti da želim pomoć, kao da to sve mogu sama riješiti, ali ne mogu. Znam da ne mogu, nije cijeli svijet, cijeli svemir u mojim rukama. Ne držim konce, ne krojim sudbinu... Počelo je posve normalno, tako normalno da sam došla u napast reći Williamu, da će razumjeti, ali ne... Ovo ni psihijatri nebi razumjeli, ponekad ni ja to ne razumijem, samo znam što moram, ne tražim razloge jer ih ima puno i znam da ih ima. Samo snovi... govorila sam samoj sebi... To ne znači ništa, opusti se, prestani brinuti. Nije bilo bitno ništa, ni panični strahovi, ni vizije moje budućnosti, ni svaka scena koju sam još dotada sanjala, koje bi mi bile noćne more. Jer se svaka mora pretvorila u nešto neopisivo, nezamislivo, savršeno... Više nisu bile bitne sve te fobije... Morski psi i orke koji gutaju ljude dok su još živi, ili ih prije toga dobro raščerupaju i ostave samo kosti i pokoji komad ljudskog mesa... Žena kratke tamno ljubičaste kose, kako leži na podu u bijeloj kupaonici, iz vene na ruci joj štrca krv i kupaonica postaje sve crvenija a žena samo plače na podu i zaboravlja na sve... Banda kako napadaju mlade naivne cure (najčešće sam to ja) tek tada otkrivajući kako su oni vampiri, zaranjaju svoje očnjake u njihove vratove ili zapešća...
''Kažeš da sanjaš vampire?'' morala sam reći Williamu. ''Ovdje tu u OK!-u piše: VAMPIR Stoji iza opčinjenosti koja proizlazi iz erotske ljubavi. Ali istodobno simbolizira mračnu stranu zadovoljstva u obliku strasti.'' Nasmijala sam se na te riječi, govoreći da su to potpune gluposti. Ali jedan dio mene (koji je prevladao) govorio je da to stvarno ima smisla. Tad mi je zavibrirao mobitel, kojega je William uzeo. Nakon nepune minute, stao me tući. Nisam trebala pitati zašto, kad čita moje poruke, snaga tu nije na mojoj strani (kad mi može doći do krvi). Htjela bi da mogu reći sve, da se mogu povjeriti, ali to ne mogu nikome... Ovo je previše... čak i za moje standarde... čak i za standarde Lutaka...
Snovi su počeli dosta bezazleno, samo mi je bilo bitno tvoja prisutnost... da si samnom... bilo pod morem sa orkama, u krvavom stanu... ali to se sve počelo mijenjati... najviše u Češkoj, prokleta udaljenost... a sve je počelo lijepo, ali sam se počela bojati... što nije baš lagano za postići... I sada se bojim, a tu dolazi i ta grižnja savjesti, ta želja da prekinem taj san jer je sve krivo... krivo mjesto, krivo vrijeme, kriva osoba...
Nekima bi se to učinilo premalo vremena, s obzirom što smo sve prošli, još se nismo uživo upoznali, ali ponekad računam kao da jesmo. Kao da te već dulje vremena poznajem, kao da smo skoro pa ista osoba. Ali ne, uvjeravam se da si presavršen, da je to nemoguće, razum zna prevladati. Kad ljubav govori razum mora šutjeti, da, ali ipak ima tu nešto drugo. Upozorenje koje ne želim čuti, jer mi se čini previše glupo, blesavo, paranoično. Takva sam baš ja, glupa, blesava i paranoična, ne želim se obazirati na te čudne malene glasove koje svi čujemo ponekad. Ali kao da mi je dužnost da ih slušam, da čujem što imaju za reći, a već unaprijed znam da neću poslušati njihove savjete. Previše sam tvrdoglava da si to dopustim, ali tu moju tvrdoglavost, upornost, svladao si u rečenicu dvije. Opet nemamo teme... Inače bih bila uspaničena kad bi se dogodila pauza u chatu, osobito ako se radi o nekome tko mi se sviđa... Ali ti brineš za to da nemamo tema, tu mi je srce na trenutak stalo, jer nisam znala što reći, kamo li napisati. Znam kakva sam kad sam zaljubljena, ali ovo nije moja zaljubljenost, ovo nisu leptirići u trbuhu i takve bedastoće. Ovo je želja, da se vidimo, da se nađemo uživo, što prije moguće. Ali isto vremeno i strah za istim sastankom... Jer mi je nemoguće u potpunosti zanemariti te glasove u glavi, a i glasove van glave. William, Ashanty... Znam što misle, znam da se brinu (više Ashanty nego William), ali radi se o mom životu, moje su to odluke. Luda si, nisi normalna... to mogu podnijeti, to samoj sebi govorim svaki dan. Ali kad mi kažeš da će me prevariti, da se samo poigrava samnom, da je ženskar, da je loš... Pogađaš me u živac, svatko ima svoje mišljenje, ali nemoj mi uništavati snove, nadu... Dajem tebi da živiš u svijetu mašte, da će ti Taylor ili Jacob kako god ga doživljavaš doći i pokucati na vrata... Daj i meni tu slobodu, jer je ovo stvarna osoba, koju poznajem, koja mene poznaje. Koju volim...
