Marketing
Grižnja savjesti...
Nije baš često da me savjest grize... da se osjećam da radim nešto krivo ili da sam napravila nešto što nisam smjela... da se bojim posljedica toga što sam napravila ili sam trebala napraviti... da želim svoje misli i osjećaje zadržati za sebe, jer su prečudne, nenormalne u neku ruku da bi ih vanjski svijet (sve izvan mog čvrgnutog uma) razumjeti. Ali u zadnje vrijeme to je često, te briga, taj strah, taj osjećaj tuge... Ne... to nije tuga... tuga se izliječi... ona prođe, a ovo ne prolazi. Istina, nije ni trajalo dugo, ne traje dugo, malo više od tjedan dana, malo manje od dva. Ali svjedno... Po prvi put imam osjećaj da mi tu nitko ne može pomoći, niti da želim pomoć, kao da to sve mogu sama riješiti, ali ne mogu. Znam da ne mogu, nije cijeli svijet, cijeli svemir u mojim rukama. Ne držim konce, ne krojim sudbinu... Počelo je posve normalno, tako normalno da sam došla u napast reći Williamu, da će razumjeti, ali ne... Ovo ni psihijatri nebi razumjeli, ponekad ni ja to ne razumijem, samo znam što moram, ne tražim razloge jer ih ima puno i znam da ih ima. Samo snovi... govorila sam samoj sebi... To ne znači ništa, opusti se, prestani brinuti. Nije bilo bitno ništa, ni panični strahovi, ni vizije moje budućnosti, ni svaka scena koju sam još dotada sanjala, koje bi mi bile noćne more. Jer se svaka mora pretvorila u nešto neopisivo, nezamislivo, savršeno... Više nisu bile bitne sve te fobije... Morski psi i orke koji gutaju ljude dok su još živi, ili ih prije toga dobro raščerupaju i ostave samo kosti i pokoji komad ljudskog mesa... Žena kratke tamno ljubičaste kose, kako leži na podu u bijeloj kupaonici, iz vene na ruci joj štrca krv i kupaonica postaje sve crvenija a žena samo plače na podu i zaboravlja na sve... Banda kako napadaju mlade naivne cure (najčešće sam to ja) tek tada otkrivajući kako su oni vampiri, zaranjaju svoje očnjake u njihove vratove ili zapešća...
''Kažeš da sanjaš vampire?'' morala sam reći Williamu. ''Ovdje tu u OK!-u piše: VAMPIR Stoji iza opčinjenosti koja proizlazi iz erotske ljubavi. Ali istodobno simbolizira mračnu stranu zadovoljstva u obliku strasti.'' Nasmijala sam se na te riječi, govoreći da su to potpune gluposti. Ali jedan dio mene (koji je prevladao) govorio je da to stvarno ima smisla. Tad mi je zavibrirao mobitel, kojega je William uzeo. Nakon nepune minute, stao me tući. Nisam trebala pitati zašto, kad čita moje poruke, snaga tu nije na mojoj strani (kad mi može doći do krvi). Htjela bi da mogu reći sve, da se mogu povjeriti, ali to ne mogu nikome... Ovo je previše... čak i za moje standarde... čak i za standarde Lutaka...
Snovi su počeli dosta bezazleno, samo mi je bilo bitno tvoja prisutnost... da si samnom... bilo pod morem sa orkama, u krvavom stanu... ali to se sve počelo mijenjati... najviše u Češkoj, prokleta udaljenost... a sve je počelo lijepo, ali sam se počela bojati... što nije baš lagano za postići... I sada se bojim, a tu dolazi i ta grižnja savjesti, ta želja da prekinem taj san jer je sve krivo... krivo mjesto, krivo vrijeme, kriva osoba...
Post je objavljen 16.01.2010. u 14:19 sati.