|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Malo mi je došlo, pa sam odlučila. Počet ću vježbat za pisanje. Javite se ako ima onih koji su pismeni 
I javite se ako ima onih koji pišu (priče, romane, pjesme)
Pišem priču o jednoj curi, koja mi se pojavila jedne noći u sobu 
Znam, znam, ali ipak je bila dobar poticaj da počnem pisati.
Uvijek sretna za razmjenu.
Ne piši gluposti i lance sreće.
Ne gazi po blogu.
Drži se pravila i sve će bit OK 
Ynama
Little Movie Star
Original Clone:]
Fanwolf
svijet kreativke Lollo
My Way To Go
kujA na kvAdrAt
Buba :D
Yuki
Edward,.you are my destiny.
*** funKy - GiRl ***
cigarette smoker Fiona.
Zoey
.0wisNa 0 c0k0ladi.
Girl From Darkness
MaJne LiFe i MaJne sVe
Crna Ziherica XD
t.A.T.u fan blog :D
CooL DiZZovi :D
miss new y0rk
Photo Girl Designes. ^^
Zeko
Murder scene
...EvilFairy...
Pitam se što li je ovo? NE DIRATI!
Volim:
Shakiru
Ljubičastu
Bijele tigrove
Internet
Frendice i frendove
Starke
Muziku
Moje bubice (Bony i Donna)
Tjesteninu
SF knjige i filmove
Ljude koji me podržavaju u snu da postanem spisateljica
Mrzim
Sebičnost
Neke pjesme i tipove glazbe
Kiltove
Ljude koji ubijaju životinje
Razmažena derišta
Ratove
Oružja i ubijanje
Vjerujem:
U karmu
U zagrobni život
U ljubav na prvi pogled
U prava prijateljstva
U žrtvovanja radi drugoga
Slušam:
Rihannu
Shakiru
BEP
PCD
Brtiney Spears
Linkin park
Beyonce
Michael Jacksona
Groove Coverage
Lady GaGu
P!nk
Katy Perry
N Sync
Miley
Miku
Justin Timberlakea
t.A.T.u.
Doći će i tai dan
kad ću svijetom hodati
i biti svima poznata.
glumim
pjevam
plešem
gledam
ocjenjujem
čitam
pišem
I guess that's me ;D
IcH BiN...
smeđooka
smeđokosa
nespretna
slobodna
kreativna
uredna
mala
curica
koja ne želi u školu
msn:
lionlover2807@hotmail.com
facebook: Marija Smajlić
Kao i obično isprva nisam imala blage kai da napišem, a piše mi se post. Pa evo, u čast 2010. ovo su moje Novogodišnje odluke po kategorijama.
Škola:
1. Pisati ću domaće zadaće s više strpljenja i NE ih prepisivati u školi
2. Učiti ću barem 2 puta tjedno, čak i kada ne pišemo test
3. Neću nijednom zaboraviti knjige ili bilježnice ili pernicu ili bilokoji pribor.
4. Lektire ću čitati, pisati i vraćati u knjižnicu na vrijeme.
5. Imati ću manje izostanaka sa nastave od polugodišta.
6. Važne obavijesti ću uvijek zapisivati u neku bilježnicu.
Prijatelji:
1. Bit ću strpljivija pri posuđivanju određenih predmeta.
2. Više ću obraćati pažnju na njih i njihove želje(misli se na radio Felga).
3. Podržavati ću ih i davati korisne savjete za rješavanje problema.
4. Neću im lagati niti obećavati stvari koje ne mogu ispuniti.
Obitelj:
1. Preuzeti ću više obaveza u kući vezano uz pospremanje i čišćenje.
2. Češće ću ići na livadu i u šetnje.
3. Neću se ni s kim svađati ni prepirati.
Blog i roman:
1. Češće ću pisati postove i redovitije ih čitati i komentirati.
2. Pisati ću barem stranicu dnevno i redovito vježbati pisanje.
3. Više ću ljudi stavljati u linkove, ali samo ako me budu čitali.
4. Do početka škole ću pročitati ovaj roman.
I to bi bilo to, ako se sjetim još nečega nadopunit ću. A do tada, želim ćuti i vaše odluke ;)
Ciao
Jeeeii!!
Ljudi, napokon znaam raditi bannere.
Skužila sam da je zapravo prelaganoo... sam ne znam kako staviti onai kod za njega na blog.
Ali dobro... pa evo... tko želi da mu napravim banner nek se javi.
A evo i nekoliko primjera što sam napravila već za neke stranice.
hoću puuuno komića
isprva nisam znala kai da napišem, pa sam odlučila napisati pjesmu o inspiraciji u nadi da mi ona dođe
Inspiracijo
Hvala ti, draga moja
što mi uljepšavaš život svojim dolaskom.
Iako te često nema, rado dočekujem tvoj dolazak.
Ti si pjesak na mojoj plaži romana,
voda u oceanu punom riba koje čekaju smjer.
A ti si taj smjer koji ih vodi
u život ili smrt.
Ti si ono nešto, što izaziva osmjeh na mom licu,
bii to rođendan, sprovod, poljubac ili ubojstvo.
Ti si dio moga dana, bez kojeg ne mogu živjeti.
i na tome ti hvala
inspiracijo.
DOBILAAAAA!!! još jednom hvala inspiracijo što si me inspirirala.
Dakle...ako nisate primjetili...ovo je bio vrlo topao Božić. Toliko topao da zapravo i nije bio Božić. Nego je bio Uskrs. Da da... a kako ja to znam? Vrlo jednostavno. Ja sam reinkarnirana duša koja je u prošlom životu bila Majka priroda. Za one koji ne znaju što znači riječ reinkarnacija samo kliknite na ovaj tu link.Ugl... Božić i Uskrs su zamijenili mjesta, pa sam ja danas zato odlučila slaviti Uskrs (čak i ispred sebe imam jednu Uskršnju svijeću i nekoliko zečeva sa jajetima).
Žao mi je što sam vam svima lagala, čestitavši vam sretan Božić, jer sam tek sad prije nekoliko sati shvatila da je Uskrs. Moći su mi malo oslabjele od reinkarnacije, kužite? Tako da vam se svima želim ispričati.
OPROSTITE ŠTO SAM VAM LAGALA!
STVARNO NIJE BILO NAMJERNO! 
Evo dakle, sada se još moram pobrinuti da to saznaju svi koji su okitili kuće za Božić a ne za Uskrs. I ne brinite, bit će Božića. Ali tak kasnije, na datum Uskrsa. O da... snijeg će padati, zona će zvoniti, srca mlada će se veseliti! 
Uff, trebala bi završiti s postom. Znate... još se moram čuti sa sadašnjom Majkom prirodom, mojom sekicom. Pusa sekica! Trebala bih vidjeti što ona planira za Božić.
Ajd idem ja sad.
još jednom ti hvala inspiracijo. 
SRETAN USKRS!
Malo sam otišla u svoj svijet, pa sam ponovo počela pisati zahvale, svima koji su mi bili pomoć kod mog pisanja.
Zahvaljujem:
Klari, koja mi je uvijek bila od pomoći i pazila da ne odlebdim predaleko. S kojom se družim još od vrtića i čestitam joj 9. godišnjicu našeg prijateljstva, što je bilo još u rujnu.
Mom anđelu(kojeg ja tako zovem), zato što me uvijek vukla iz depre i kad sam mislila da nema nade, ulijevala mi sve što je mogla, da nastavim pisati. Koja uvijek 1. čita moje radove i daje mi svoje iskreno mišljenje.
Mojoj novoj sekici, koja mi svaki dan pomaže u potrazi za pjesmama koje već znam. Koja trpi moje priče o Elleini i Sherlocku i cijeloj ekipi iz Jiminasa.
Teni, koja mi govori da samo idem dalje i da pišem čak i kada mi se ne piše, jer je to srž svakog
pravog i predanog spisatelja.
Mirjani Šigir i Nadi Miheljčić, što su pročitale originalan primjerak i koje su rekla da imam potencijala. Koje vjeruju u moj san i koje me već smatraju svojom kolegicom.
Mami i tati, što ispravljaju moje književne i neknjiževne izraze i koji me podupiru u svakom koraku.
I još svima vama koji ste čitali poglavlja koja su dosad objavljena, te što i vi vjerujete u mene.
Svima vam veliko hvala.
Linkin park-u, što su tako prekrasan bend i što su tako skladni. Također zato što imaju vrlo insprirajuće pjesme i spotove.
Michael Jacksonu, koji je bio tako dobar čovjek, koji se žrtvovao za druge i svojim pjesmama slao poruku svim ljudima koji ga vole.
Stephenie Meyer, koja je tako izvrsna književnica i savršeno barata mladenačkim jezikom. Zna dočarati pozornicu i glumce na njoj, tako da ih svi vidimo i bez gledanja filmova.
J.K.Rowling, koja je u skromnosti svog života, imala vremena i želje da napiše takvo djelo kao što je Harry Potter i danas je globalno poznata.
Svima vam veliko hvala.
Fay Tićak, koja mi govori da imam dar za pisanje i koja se ne obazire na očiglednu dobnu razliku, našeg prijateljstva.
Gordani, koja uvijek ima pozitivne kritike vezano uz moje djelo ili moj način razmišljanja.
Maji, koja je jedina osoba s kojom se mogu naći na istom nivou kad je riječ o humanitarnim stvarima ili životinjama i njihovim pravima.
Martini i Marini, koje s isčekivanjem čitaju moje rukopise i svaki dan me mole da ima otkrijem slijedeći nastavak. Koje vjeruju u moj dar za umjetnost i smisao za pisanje.
Veri Beker, mojoj prvoj učiteljici, koja je i očekivala da ću ja jednog dana početi pisati knjigu. Koja me uvijek poguravala napred i tražila od mene jednu stepenicu višlje.
Svima vam veliko hvala.
Cijelom šašavom 7.b koji se uvijek drži zajedno i uvijek izvodi neke gluposti. Ljudi volim vas!
Cijelom društvu sa livade, kojem sam se već popela na vrh glave, ali koji svejedno drže sve skupa izvrsno prijateljstvo. Ljudi volim vas!
Cijelom bivšem KS-u, najbolje plesačice koje poznajem i prijateljice koje se drže skupa. Sve za jednu jedna za sve. Cure volim vas!
Cijeloj TaLi, koje su za svoje godine, izvrsne plesačice. Žao mi je što se nisam uklopila. Ali cure volim vas!
Cijelom novom plesnom centru, koje još nema ime, koje sve živciram, ali me nekako trpe i sve zajedno smo super tim. Cure volim vas!
Cijeloj familiji, koliko nas ima, što su ljuti jer ima nisam ranije poručila dobru vijest. Ljudi volim vas!
Svima vam veliko hvala.
I nakraju, htjela bih zahvaliti redatelju Slagalice strave. Jer nakon prvih nekoliko minuta tog filma, te noći u sobu mi je došla Elleina.
Sad sam se maloprije probudila i sišla u prizemlje. Moj tata je sjedio u dnevnom boravku i gledao televiziju. Jučer smo gledali veliko otvaranje muzeja suvremena umjetnosti, kojeg sam čekava još odkad sam saznala čemu služi.
Danas i sutra su besplatni ulazi ali, morate donijeti nešto plavo. Bilo da je to plava marama, plavi plišani medo, prijatelj koji ima plave oči, bilo što da donesete. Naravno, ja već sad zamišljam kako ću izgledati u trapericama, svijetloplavim čizmama, plavoj tunici i maminom tamnoplavom kaputu. Još se sad dvoumim između toga što da ponesem da ostane u muzeju.
Imam jedan prekrasan kipić dupina koji sam kupila u Crikvenici (soba mi je puna tih dupina jer ih jednostavno obožavam) ili moju prvu ručno rađenu ogrlicu sa plavim perlicama. Danas sam izgleda sva u plavom. Moj tata će ići samnom koji ima plave oči, tako da ćemo biti najplaviji ljudi u tom muzeju.
Trenutno sam u sivom ali to će se uskoro promijeniti jer ću ići u muzej u plavom.
Želim puno komića, a slijedeći post sa 25.
Kissač
malo mi je dosadno, pa evo...
malo bum vam stavila avatara.
sama sam ih našla, tako da ništa ne kradem
kissač
Gledam kroz prozor, sunce blješti iako je hladno.
Osjećam tugu ljudi oko sebe. Nezadovoljstvo.
Ponekad se pitam, imali li sve ovo smisla?
Koji je pravi smisao našeg postojanja?
Postoji li on uopće?
Ili je sve ovo jedna velika igra?
Ako je, onda ja gubim.
Gledam u smjeru kupaonice i samo mi jedno ulazi u glavu.
Nešto na što sam već pomišljala ali nisam nikad imala hrabrosti niti petlje da to učinim.
Nešto što sam već prije okusila, ne bol, smirenje.
Ustajem sa stolice, ulazim u kupaonicu i zatvaram vrata.
Taj tekst sam ja jutros pisala i bila bih to i učinila da sam se sjetila što je to bilo. Takva sam cijeli dan, u depri, bez razloga. Vičem na sve i ne marim ni za koga. Sve do odlaska iz škole sam bila u crnome. I mislima i odjeći. U crnoj trenirci sa crnom kopčom u kosi. Naravno, bila sam malo manje upadljiva u školi.
Ali kad sam se vraćala doma, svhatila sam da to nisam ja. Bar ne normalna ja. Ušla sam u sobu i bio je čisti kaos! Smeće, tanjuri, knjige i odjeća posvuda! A imače nisam takva, pa sam si dala posla i do sad sam čistila sve to. Imam još puno za napravit (obrisat prašinu, posložit ormar, usisat, oprat prozore, obrisat monitore, pospremit knjige...) al i ovo je početak. 
Postala sam čudna, ali ono čudno čudna. Npr. U ponedjeljak sam hepi i hiper, u utorak sam emo, u srijedu sam flegma, a u četvrtak sam maltene pijana. I prijateljice su shvatile da nešto nije uredu (bar one prave 
) i rekle mi da sam drukčija. Ali ja sam uvijek takva! Jedan dan ovakva pa nekoliko dana normalna pa onda opet ovakva pa onakva i svakakva. Samo što je sada to češće nego inače.
Inače sam bila poznata po tome što sam neko vrijeme bila pesimist, pa luda i sad sam emo. Ono WTF?! Kužim te promjene, al to je kao da moram biti takva. Ne želim ići kod psihologa ili psihijatra, jer mislim da je to, bar zasad nepotrebno. Priznajem da je to neki problem, ali zasad ne vidim poseban razlog. Dobro se snalazim i imam dobre prijatelje koji mi uvijek pomažu. Ne znam što bih bez njih.
Nakon kiše uvijek dolazi sunce. I tako je za mene, ali nakon tog sunca opet dođe koja kap kiše, a ponekad i oluja. Nisam fer prema svojim prijateljima, jer se uvijek iskaljujem na njima. Sretna sam što ih imam i što me razumiju, jer stvarno ne znam kako bih se riješila ovoga bez njih. Trudim se ostati sretna i na lošim danima to držati u sebi, ali se onda nakupi toliko kiše da nastane oluja.
Postala sam uz to vrlo dubokoumna i pomalo crna uz to. Razumijen se tipove osoba i znam se snaći u svim okruženjima, što opet nije baš najbolje. Još od prošle godine shvatila sam da imam 2 lica. Lice koje se uklapa među cure, šminkerice i mlađe i lice koje se slaže više sa dečkima, koje voli spot i mrzi šminku i sluša rock muziku. Prijateljica mi je rekla da spojim sve najbolje od oba lica, ali opet je ostao jedan mali dio koji je sada potpuno emo koji ponekad zna izviriti na površinu. Moja crna strana. Nadam se da ću je se jednog dana potpuno riješiti a dotad sam cura s dva lica.
P.S. Evo jednog malog teksta moje sretne faze
Noće je, ali ipak i nije. Noće je samo prikaz, dok je nečiji um u danu. Kao moj. Gledam na hrpu knjiga ispred sebe i razmišljam... O svemu po malo. O sreći, o tugi, o ljubavi i mržnji. Nikad nisam zapravo mrzila, ali nikad dosad nisam istinski voljela. Toliko da i mrzim i volim i to sve zbog tebe i samo tebe.
