subota, 22.03.2008.
SRETAN USKRS!
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!
nedjelja, 02.03.2008.
ISUS I SAMARJANKA
IVAN 4, 1-26
Isus je došao objaviti se ljudima različitih narodnosti, staleža, spola, vjeroispovijesti… Posebno su mu na srcu bili grešnici, grešnici koje bi mi rado zaobišli, izbjegavali, iako ni sami nismo baš onakvi da se možemo dičiti nekakvom svetošću. No grijeh drugih je lakše vidjeti. Grijeh drugih je, mislimo često, odličan zaklon iza kojega možemo sakriti svoje vlastite mane. No to pred Bogom ne funkcionira. On nas poznaje dovoljno dobro. I upravo takvima nam dolazi i suočava nas s našim grijehom. On nam ne pokušava podilaziti niti nam kazati kako naši grijesi nisu veliki problem. Grijeh je problem jer nas udaljava od Boga. Grijeh je problem jer vrijeđa Boga. Grijeh je problem jer ga Bog mrzi. No, Bog ne mrzi grešnika, dakle ne mrzi nas već nas ljubi.. I kada nas suočava s grijehom on to čini kako bi od nas učinio nešto dobro, kako bi nam pomogao da spoznamo Istinu. Mi ne možemo mijenjati sebe, niti imati ispravan odnos s Bogom (niti s našim bližnjima), ukoliko istinu pokušavamo ignorirati (istinu o grijehu, posljedicama grijeha, istinu o našem karakteru…). Samo nas Istina može osloboditi, kako nam je to i Krist rekao.
Jednu takvu grešnicu Isus je susreo kod Jakovljevog zdenca u samarijskom gradu Sikaru. Samarijsko područje Židovi su izbjegavali. Samarijanci su sebe smatrali potomcima Jakova, odnosno pravim židovima. No radilo se o mješancima Židova i pogana koji su pored nekih svojih poganskih običaja štovali Jahvu. Od Svetoga pisma Staroga zavjeta prihvaćali su samo petoknjižje (pet knjiga Mojsijevih). Imali su i svoje mjesto štovanja na brdu Gerazimu Židovi su ih mrzili i smatrali ih otpadnicima.
Žena je bila javna grešnica (imala više muževa i živjela u izvanbračnoj zajednici), pa je to vjerojatno razlog da je po vodu došla u podne, kada nije bilo drugih žena. Željela je izbjeći neprijateljske i osuđujuće poglede i možda uvrede. Ona je bila javna grešnica jer jednostavno nije mogla ili nije znala sakriti svoje stanje. Koliko danas imamo tajnih grijeha i grešnika. Iznova nas šokiraju vijesti kada čujemo nešto za nekoga da je učinio za koga bi mogli «staviti ruku u vatru» da se to njemu ne može dogoditi. Zavirimo iskreno i u svoje srce. Ima li tamo nečega što bi nas šokiralo kada bi bilo karakteristika drugoga a ne nas?
Dakle sa Samarijankom, ženom, i to još s javnom grešnicom Isus razgovara.
Susret sa ženom Samarijankom na zdencu nam govori nekoliko važnih istina:
- Isključiv stav Židova za Krista ne važi. On svoj ljubljeni narod nalazi među bogobojaznima i grešnicima, među bogatima i siromasima, među Židovima i Samarijancima, među muškarcima i ženama…
- Nema za Isusa ni situacija u kojima se ne može djelovati. Svaku situaciju treba iskoristiti: i ovu na bunaru i onu u hramu i sinagogi, na svadbi, kao i onu na križu. Sve prilike su Božji dar samo je pitanje koliko ih iskorištavamo. Ljudi će uvijek naći izliku kako nije prikladno za naviještanje evanđelja. No kod Isusa nema neprikladne situacije, on uvijek naviješta, poučava, sije…
- Isus daje Živu vodu. Koristi Isus ovu prigodu pored zdenca da progovori o pravim vrijednostima. Ova voda koju Isus od Samarijanke traži vrijedna je čovjeku i neophodna za život.(kažu da će u budućnosti biti vrjednija od nafte. Mi u Hrvatskoj bi od toga mogli u budućnosti prosperirati jer smo bogati pitkom vodom). No ono što je mnogo vrjednije jest Živa voda. Živu su vodu nazivali tekuće vode. Simbol je to Duha Svetoga koji dolazi oprati, očistiti, odnijeti sav teret i svu našu ljagu. Simbol je to Duha Božjega koji u nama neprestano djeluje i radi (mnogi Boga doživljavaju poput zdenca na koji mogu doći, ubaciti novčić sa željom, njemu hodočastiti…No Bog nije statičan, on je pokretan, on djeluje u nama). Bog je prava i trajna vrijednost koja zadovoljava naše potrebe. Zemaljske vrijednosti, koliko god nam bile bitne, za kratko traju.
- Isus suočava ženu s njezinim grijehom, no ne da bi je osudio, već da bi je suočio s njenim stanjem i potrebom za pokajanjem. Lako je osuditi i odbaciti. Za prigrliti treba snage i lomljenja vlastitoga ponosa. Ne znamo kakav je život ova žena živjela, s čim se suočavala, kako su se muškarci prema njoj odnosili. U to vrijeme se nije imala kome obratiti. Nitko nije imao sluha za nju. No Isus ima sluha. On je razumje, ljubi, izabire, i to ne samo za spasenje već i za misionara svome narodu. Bog može upotrijebiti svakoga! A najviše su efikasni bivši veliki grešnici i nevjernici. Oni znaju što je Krist za njih učinio.
- Boga treba štovati u duhu i istini. Židovi su imali bogoštovne propise no bili su formalisti. Forma bez duhovnosti (živog i istinskog odnosa s Bogom) Bogu je neprihvatljiva. Možemo mi formalno održavati bogoslužja, obaviti sve sakramente i obrede crkve, ispravno i u duhu naše tradicije, no ako nema ispravnog odnosa s Bogom (štovanja u duhu), neće nam to biti puno od koristi. Samarjani su imali svoje vlastite propise. Njima Isus poručuje da se Bog treba štovati u isitni. Nije Bog prihvatio žrtvu Kainovu jer je on prinio ono što Bog nije tražio. Danas postoje različiti sustavi bogoštovlja, u različitim crkvama (i religijama). Neka su temeljena na Svetom pismu (objavi Božjoj) a neka na ljudskim tardicijama i u suprotnosti pismu. Samarjansko bogoštovlje bilo je lažno i Bogu neprihvatljivo. Isus kaže: «Vi ne znate čemu se klanjate.» Ako je neko bogoštovlje u suprotnosti s objavljenom voljom Božjom, Bogu je to neprihvatljivo. Nije dovoljno Boga štovati (ili kako neki kažu: «ja vjerujem u Boga na svoj način»). Treba ga štovati u duhu i isitni.
Isus nije bio slučajno na zdencu. Žena se nije slučajno našla na tome mjestu upravo kada je i Isus bio tamo. Ona je imala izvanrednu priliku. Razgovarala je s mesijom, Spasiteljem, izbaviteljem…. On joj daje ponovni smisao života ali mnogo više od toga, vječni život. Ona je «izvukla» najbolje od ovoga susreta s Kristom.
Što mi činimo u našim susretima s Kristom? Donose li oni plodove u našem životu? Sagledavamo li naše vlastito stanje s kojim nas Krist suočava? Jesmo li spremni za promjene? Ne brinimo ako u nama samima za takvo što nema dovoljno snage. Isus nam je dao Duha Svetoga , Vodu živu da nas oblikuje na sliku Božju i k vječnom životu sigurno vodi. AMEN.
Jasmin Milić
Tordinci, 2. ožujka 2008.
