srijeda, 13.02.2008.
OBRAĆENJE
Propovjedni tekst: Ivan 9, 1-25
Prva je nedjelja korizme. Ovih dana će se puno puta čuti riječ obraćenje. Koje je značenje obraćenja i što se uistinu događa prilikom obraćenja?
U Evanđelju po Ivanu 9, 13 do 25 zapisan nam je događaj o slijepcu od rođenja kojega je Isus čudesno iscijelio. Iako se dogodilo evidentno čudo, ono je ipak podijelilo javnost. Jedni su se divili čudu dok su drugi rekli da to ne može biti čudo jer je Isus iscijelio slijepca u subotu. Dakle, po ovim drugima Isus ne može biti ništa do li grešnik jer krši njihove običaje i propise. On se ne drži njihovih normi i običaja, on je izdajica njihove vjere. (Sličnim duhom odiše i knjiga vlč. Marka Bubala. Kalvini su određena iznimka u Hrvatskom narodu. Odlutali su od majke, Rimske crkve i njoj se trebaju vratiti. Više o knjizi i odgovor na navedenu knjigu vidi ovdje ).
No u iscjeljenju slijepca nešto se evidentno dogodilo što se nije dalo zanijekati. Ili je od Boga ili je od vraga? Pitali su njegove roditelje da im objasne što se dogodilo, no oni su zbog straha od izopćenja iz sinagoge rekli neka pitaju njihovog sina jer on kao odrastao čovjek može govoriti u svoje ime. Kada su to napokon učinili, iscijeljeni slijepac kaže: «Je li grešnik – odgovori onaj - ne znam. Jedno znam: da sam bio slijep i da sad mogu vidjeti!» (Iv 9, 25).
Ove riječi vjerojatno mogu biti izgovorene od svakoga tko je uistinu doživio obraćenje. Možda netko ne može izreći ni objasniti što se doista dogodilo, no zna da nešto dogodilo: slijepi smo bili ali smo progledali. Jedna pjesma koju rado pjevamo upravo to opisuje: «Divna milost milozvučna, grešnog me spasila, izgubljenog me je našla, slijepog prosvijetlila».
Ono što je svakako pogrešno razmišljanje jest da obraćenje doživljavamo kao prijelaz iz jedne crkve u drugu. Može se dogoditi da netko, tko doista doživi obraćenje razumije i određene vjerske isitne na drugačiji način te odluči biti član ove ili one crkve. To je legitimno pravo svakoga pojedinca. Događa se isto tako da obraćeni ljudi iz jedne zajednice, zbog različitoga stava o određenom pitanju ili pak nekih drugih razloga istupe iz jedne zajednice i pristupe drugoj. Sve je to legitimno. Također je moguće da netko sjedi u određenoj crkvi godinama, a da nije doživio obraćenje. Imamo primjera da su mnogi pastori (svećenici) nakon dugoga služenja u crkvi doživjeli obraćenje.
Da bi smo razumjeli što je doista obraćenje, moramo razumjeti djelovanje Svetoga Trojstva, Oca i Sina i Duha Svetoga. Bog je učinio svoje djelo za naše spasenje i u to djelo uključen je trojedini Bog u svojoj cjelovitosti. Bog je u vječnosti donio odluku da će svoje izabrane spasiti. Radi toga šalje svoga sina Isusa Krista kako bi nas on, svojom smrću pomirio s Bogom i omogućio život vječni. Njegovom krvlju plaća se cijena za naš otkup od smrti (grijeha). To je spasonosno Kristovo djelo na križu. Mnogi će bez problema znati reći što Kristova smrt na križu znači. Djelo Očevo (ljubi svijet) i djelo Kristovo (umire za grešnika) nije nepoznanica barem većini onih koji pohađaju različite crkve. No ono što je neizostavno kada se govori o obraćenju (a što u stvarnosti dovodi do spasenja) jest djelovanje Duha Svetoga, treće božanske osobe.
Obraćenje nije naše djelo već djelo Duha Svetoga
U 1 Iv 4, 7-19 stoji da je Bog onaj koji je nas prvi ljubio. Obraćenje je dakle plod njegove ljubavi. Ljubav Božja je izabrala nas a ne ja nju.
Nekoliko tekstova iz Novoga zavjeta nam objašnjava ulogu Svetoga Trojstva u spasenju:
«Što je do nas, mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo, koje 'ljubi Gospodin' jer vas je Bog od početka izbrao za spasenje koje se postizava posvećenjem Duha i vjerom u istinu. K tomu Vas je pozvao po našoj Radosnoj vijesti da postignete slavu Gospodina našega Isusa Krista» 2 Sol 2, 13-14
Vidi i 1 Pt 1, 1-12.
I u jednom i u drugom tekstu jasno nam se otkriva da Duh Sveti dolazi osobi koja je izgubljena, duhovno slijepa, nezainteresirana, grešna… da joj dadne srce za Boga koje prije nije postojalo.
To djelovanje Duha Svetoga nazivamo djelotvorni poziv.
Jedan od reformiranih katekizama, Westminsterski kraći katekizam, pojašnjava nam što je to djelotvorni poziv.
«Pitanje 29: Na koji način mi postajemo dionicima otkupljenja kojega nam je Krist pribavio?
Odgovor: Dionicima otkupljenja kojeg nam je Krist pribavio postajemo po Duhu Svetome koji to otkupljenje djelotvorno primjenjuje na nas, ono postaje naše osobno.
Pitanje 30: Na koji način Duh Sveti primjenjuje to otkupljenje na nas?
Odgovor: Duh Sveti primjenjuje na otkupljenje stvarajući vjeru u nama i time nas ujedinjujući s Kristom kroz Božji djelotvorni poziv.
Pitanje 31: Što je Božji djelotvorni poziv?
Odgovor: Božji djelotvorni poziv je djelovanje Duha Svetoga koji nam otvara oči da možemo uvidjeti svoj grijeh i bijedu, prosvjetljuje naše umove da možemo spoznati Krista, obnavlja našu volju, uvjerava nas i omogućuje nam da prihvatimo Isusa Krista kojeg nam donosi Evanđelje.»
Duh je taj koji nas na neki način pritišće i čini u nama mogućim da prihvatimo Krista i da riječi evanđelja imaju svrhu za nas. Dakle Duh Sveti je onaj koji nam daje interes i želju da spoznamo Krista, njegovo djelo na Križu, naš grijeh… Riječ nam kaže da su svi ljudi grešni i da ne mogu svojom snagom doći Bogu. Svi su ljudi mrtvi u grijehu. Jedini način da čovjek uskrsne u novi život jest da se nanovo rodi. O tomu govori Isus Nikodemu u Evanđelju po Ivanu 3, 5-7: «Odgovori mu Isus: 'Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite.
No moramo znati da nanovorođenje nije naš čin. Kao što se ne možemo sami prvi puta roditi ne možemo se sami ni drugi puta roditi.
«Bog opisuje Svoje djelo obnove proročki: ''Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.'' (Ez 36,26). U simboličkoj analogiji koja ima određeno značenje danas u medicinskoj praksi pri presađivanju srca, mrtvo, beživotno srce se izvadi iz čovjeka, a živo srce presadi na njegovo mjesto. Duhovno to može biti samo djelo Duha Svetoga, jer nismo u mogućnosti učiniti takvo što za sebe».
«Dok su naša srca mrtva nemamo težnju za Bogom ili Njegovim spasenjem. Isusova izjava Nikodemu: ''Moraš se nanovo roditi.'' (Iv 3,7), nije poziv ili zapovijed, već jednostavna činjenica. Biblija nas ne uči da pokušamo proizvesti osobno nanovorođenje – to je djelo Božje i samo Božje. Naša odgovornost je odgovoriti na zapovijed evanđelja, pokajati se i vjerovati Gospodinu Isusu Kristu kao našem Gospodinu i Spasitelju.»
Poznat nam je primjer Lazara koji nam je zapisan u Ivanovu evanđelju 11 poglavlju. Bio je mrtav. U grobu je proveo tri dana. Svojom snagom nije mogao ustati iz groba, no djelotvorni poziv Isusov ga je povratio u život.
Nekoliko tekstova nam govore o činjenici djelotvornoga poziva i obnove (Rim 1, 6-7; Rim 8, 30; 1 Kor 1, 23-24, 26; 1 Kor 6, 11; Gal 1, 6, 15-16; Ef 2, 4-6).
Dakle djelotvorni poziv i nanovorođenje su nadnaravno djelo Božje.
Kada čovjek odgovori na djelotvorni Božji poziv te kada se dogodi nanovorođenje u nama, tada se (a opet po snazi Duha Božjega) događa obraćenje. Obraćenje znači promjena pravca. Čovjek koji je doživio Božji poziv te nanovorođenje od Boga, ne može ići više starim smjerom. Dogodio se Božji zahvat. Kako smo rekli ranije, Bog nam je dao novo srce.
Obraćenje ima dva važna aspekta: Pokajanje (okretanje od grijeha) i vjeru (okretanje prema Bogu). Pavao govori o grijehu kojim žalostimo Duha Svetoga (Ef 4,30). Kada shvatimo kako je naš grijeh zapravo uzrok Božje žalosti mrzit ćemo ga, pokajati se te ga napustiti. Pavao likuje u tome što iskreno pokajanje proizvodi: ''Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt.'' (2 Kor 7,10). Ovdje vidimo kako žalost sama po sebi nije dovoljna, potrebna je božanska žalost koja proizvodi pokajanje – mržnju i napuštanje grijeha.
Nadalje primjećujemo kako božansko pokajanje vodi spasenju, pokazujući potrebu pokajanja za spasenje. Ono uključuje prepoznavanje i znanje o grijehu (vidi Rim 3,20), osjećaj iskrene žalosti zbog grijeha (2 Kor 7,9-10).
Za reformirane kršćane (kalvine) je obraćenje vezano uz pokajanje. Samo je pravo pokajanje uistinu
obraćenje. «Pokajanje znači obraćenje, okrenuti se prema nečemu, ostavljajući iskvarenost ovoga svijeta mi se vraćamo na put Božji. Krist nije naš sluga za grijehe, stoga kada nas je očistio od mrlja grijeha, on nas ne oblači u Njegovu pravednost da bi se mogli još više uprljati da bi povećali milost, već da bi mogli kao djeca Božja posvećivati naše živote i dane koji su pred nama, na slavu našega Oca.»
Iz Calvinova razumijevanja pokajanja i obraćenja jasno je da ne stoji zajedljiva opaska vlč. Bubala kako protestantska predestinacija opravdava griješenje.
Drugo helvetsko vjeroispovijedanje o pokajanju i obraćenju čovjeka kaže slijedeće: «Doktrina je pokajanja neodvojiva od evanđelja. Jer tako je rekao Gospodin: 'obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema' (Lk 24, 27). Što je pokajanje? Pod pokajanjem podrazumijevamo: (1) obnovu uma u grešniku pobuđenu Riječju evanđelja i Duhom Svetim, primanje istinske vjere po kojoj spoznaju unutarnju pokvarenost i sve svoje grijehe koje optužuje Božja Riječ; (2) iskreno priznaje Bogu grijehe za koje se stidi i zbog kojih u svome srcu, ne samo da ih oplakuje, nego ih i (3) ljutito odbacuje; (4) sada usrdno nastoji popraviti svoje putove i neprestano teži za nevinošću i vrlinama u kojima se savjesno vježba do kraja svoga života. Istinsko pokajanje je obraćenje Bogu. Istinsko je pokajanje ustvari iskreno okretanje k Bogu i svemu dobromu, te gorljivo odvraćanje od Sotone i svakoga zla…»
Kad kažemo vjera prvo pomislimo na naše vjerske, dogmatske isitne i našu vjersku pripadnost. Kada govorimo o vjeri, moramo znati da se Biblijske istine na nas odnose samo kada vjerujemo u njih. Tada naša vjera postaje spasonosna vjera.
Bog šalje svoj djelotvorni poziv, Bog nas ponovno rađa odozgo. Bog nas nuka na pokajanje i vjerovanje. No, na sve to trebamo odgovoriti našim prihvaćanjem Krista i njegove riječi. Dakle, to su osnovni elementi onoga što podrazumijevamo kada kažemo da smo se obratili odnosno da smo obraćeni:
-Djelotvorni poziv po Božjoj riječi
-Djelotvorni poziv podrazumijeva da odgovaramo na Božju riječ.
-To nas podiže od mrtvila grijeha (Lazar je bio Mrtav, Bog ga je podigao…)
-To nas čini novim stvorenjima – nanovorođenje.
-Nanovorođeni prihvaća Krista – obraćenje (pokajanje i vjera).
Neka nam Bog pomogne da razumijemo značenje obraćenja te živimo vlastito obraćenje svakodnevno.
Tordinci, 10. veljače 2008.
