Zbog cega Japanci jedu kitove?!
Na pisanje ovog teksta ponukao me komentar ostavljen na jednom od prijasnjih... koji otprilike kaze "jer su poklali svoje tune, dupine i kitove, pa sad traze resurse po svijetu." Komentar je, iskreno, poprilicno djetinjast i gledan iskljucivo sa jednog stajalista. No i to na stranu. Pitanje "Zasto Japanci jedu kitove" je poprilicno kompleksno. I sa stajalista covjeka odraslog na Zapadu - poprilicno nerazumljiva prahrambena navika.
Ovdje mi nije namjera ni braniti, ali ni kuditi japanske prehrambene navike - bez obzira sto neke stavri mozda i nisu kompatibilne sa mojim uvjerenjima. Odgovor na pitanje moze biti poprilicno apstraktan - kao i pitanje o eutanaziji, abortusu ili mozda legalizaciji istospolnih brakova. Drugim rijecima - netko moze prihvatiti, a netko ne.
Odgovor cu pokusati ponuditi kroz nekoliko osobnih anegdota koje ne moraju biti nuzno povezane sa Japanom, ili s kitovima, ali koje, vjerujem mogu "pribliziti" odgovor.
Jednom sam prilikom zamolio skolskog prijatelja da mi pricuva pse na dan - dva. Jaewook je iz Seoula. Korejanac. Prije nego sam mu ostavio kljuceve kroz misli mi je prozujalo "Ajme. Koreanci JEDU pse!"
Pokusao sam "neutralno", sto je ipalo nespretno, sa pitanjem - "Jaewook, je li ti gledas na moje pse kao na clanove moje obitelji ili kao na veceru?"
On se bio malo uvrijedio, ali ipak - bolje mi je bilo ne riskirati :)
Priznao mi je da je bio jeo pse u Koreji, ali mi je ponudio i poprilicno logicno objasnjenje zbog cega seu Koreji jedu psi.
"Mi u proslosti nismo imali ni krave, ni koze, ni ovce, ni kokosi i jedini dostupni izvor mesnih proteina su bili psi" - kazao je Jaewook tom prilikom.
Druga anegtota je vezana uz posjet moje drage prijateljice Japanu. I tako - napravili mi finu veceru kojom je dominirao govedji odrezak vrhunske kvalitete. Negdje izmedju zalogaja steaka, prijateljica nicim izazvana pocne drzati predavanje o tome "kako nije u redu da Japanci jedu kitove." Japanskom dijelu partyja je bilo malo neugodno. Meni nije. Kazao sam " a ne smeta ti zvakati govedinu?"
Dakle- istina je. Japanci zaista jedu kitove, i kitovsko je meso moguce kupiti ( ali se treba bas potruditi - ne nalazi se na svakom koraku).
Japan kitove jede stoljecima. Postoje zapisi, i crtezi kako su Japanci harpunima hvatali kitove jos u 12-om stoljecu. A meso kitova se jedu jos iz Jomon perioda (14000PNE - 300NE). Tradicija je poprilicno duga.
Ova vrsta izlova, naravno, nije "potamanila" kitove. Uostalom, pokusajte vi izloviti kita nabacujuci harpun po njemu.
Modernizacija Japana u Meiji periodu (1868 - 1912 N.E.) donijela je i neke nove stvari. Japanski je car jednostavno odlucio da Japan iz zaostale poljoprivredne feudalne zemlje se razvije u moderno drustvo. U svim aspektima. Poceli su se imitirati zapadnjacki trendovi i prehrana tu nije bila izuzetak. U Japanu se pocelo jesti meso. Do tada se nisu jele ni svinje ni krave, niti se pilo mlijeko ( Budizam inace preporuca svojim sljedbenicima vegetarijanstvo ). Ako se i jelo, kolicine su bile zanemarive. Glavna hrana, koja je Japan tisucljecima odzavala na zivotu je bila riza.
Modernizacija je naravno zahvatila i kitolovstvo. Japanci su preuzeli norveska iskustva, kupili norveske kitolovce i imali norveske ucitelje i instruktore za lov na kitove. Prvi izlovljeni kit je bio onaj sto ga je upucao norveski tobdzija Morten Pedersen. Poslije su se u kitolovstvo ukljucili i Rusi i Amerikanci i svi "zapadnjaci" koji su imali nekog interesa.
Ipak, za jednu sliku Japana kao "ubojice kitova" zasluzne su neke druge strahote. Glad. Nakon Drugog svjetskog rata u Japanu je zbog nestasice hrane zavladala glad. Americke okupacijske snage i njihov zapovjednik General Douglas MacArthur pokrenuli su inicijativu masovnog izlovljavanja kitova i modrenizacije flote japanskih kitolovaca. U tom je trenutku to bila win-win situacija. Meso za gladne Japance i velike kolicine novca zaradjenog od kitovskog ulja za Ameriku i Europu.
Treba li napomenuti da su prve ekspedicije lova na kitove vodili Amerikanci i Australci? Iskustva americkog mornarickog casnika Davida McCrackena sa prve poslijeratne kitolovne ekspedicije detaljno su opisana u njegovoj knizi.
Treba naglasiti i da je kitolovstvo kao i konzumacija kitovskog mesa u Japanu u opadanju. Dobar dio ljudi ( srednjovjecnih i starijih) koji se odluci otici u restoran gdje se sluzi meso kita - odlazi iz nekih nostalgicnih pobuda - da se prisjeti teskih vremena kada se u Japanu gladovalo (koliko god ova konstrukcija zapadnjackom umu bila strana).
Odredjeni postotak opadanja konzumacije ide i na bolje obrazovanje Japanaca koji su znaju da meso kita nije najbolje za ljudsko zdravlje. Dapace, moze biti vrlo stetno. Meso kita, kao i ostalih morskih sisavaca bogato je teskim metalima - koji su iznimno stetni za ljudsko zdravlje. ( Probali ste kad usrkati zivu iz razbijenog termometra? Nemojte. ) Doze zive u jetri kita mogu biti i do 500 puta vise od "sigurnosne granice",a to je opet dovoljno da imate trenutacno trovanje.
Sad - jesam li ja jeo kitovsko meso? Jesam. Isto kako sam u odredjenim krajevima jeo i krokodila ili klokana ili noja. Priznajem. Isto kao sto je moj prijatelj Jaewook iz pocetka ovog posta priznao da je probao psa.
