Zasto u Japanu postoje "ksenofobicni" natpisi?
Blogger Nihonkichigai mi je postavio pitanje je li istina da u Japanu postoje mjesta koja primaju iskljucivo Japance.
Postoje. Duz cijelog arhipelaga razasuti su razliciti klubovi, barovi, karaoke barovi, onseni i razliciti drugi ugostiteljski objekti u kojima strance, ne samo da nece posluziti nego ce im pokazati kako najbrze stici do izlaza.
Isto tako, moram priznati da nisam ulazio dublje u genezu ove problematike, a kad bih pokusao i istrazivati, odgovori na koje bih nailazio redovito me nisu zadovoljavali.
U manjim mjestima gdje su stacionirane americke trupe, vlasnici bi se redovito pozivali na do da su vojnici bucni i rade nered kad su pijani, na nekim drugim mjestima odgovor bi bio da stranci ne govore japanski i ne poznaju japanske obicaje u barovima.
Ovaj drugi odgovor moze imati smisla, ako znamo da radnici u prosjecnom lokalnom restoranu ne govore ni jedan jezik osim japanskog. Ako neki stranac i udje u takvu ustanovu i pokusa naruciti jelo ili pice, zaista ce imati poteskoca u komunikaciji, jer osim jezicne barijere, i japanska je gestikulacija drugacija nego u zapadnjaka. Posljedicno, konobar ce bezuspjesno potrositi vrijeme na stetu drugih posjetitelja.
Isto tako, ako netko od vas misli posjetiti Kyoto i otici na neku cajanku gdje su locirane gejse, moze slobodno ostaviti svaku nadu cvrsto zapakiranu u vodicu kroz Kyoto. Nece dozivjeti da mu ova natoci caj. Eventualno, moze vidjeti neku curu na ulici koja se uci za geishu. I to je maksimum. Za sve ostalo postoje dokumentarci.
Na ustanovama gdje posluzuju geishe, ne stoji " Samo za Japance", ali pise da posjetitelji koji dolaze prvi put ne mogu uci. Na fini nacin kazano - odi doma gledaj telku.
I za ovu restrikciju odgovor o nepoznavanju kulture drzi vodu.
Ipak, mnoga su mjesta olabavila svoju politiku. Negdje sam na ulazu kurtoazno upitan neku bedastocu, sto sluzi kao provjera poznavanja jezika, negdje sam trazen pokazati japanski ID.
Posljednjih godina postoje razlicite grupe koje pritiskaju Vladu da i u praksi, a ne samo deklarativno bude protiv ovog vida, kojeg stranci i mogi Japanci vide ksenofobicnim, dok za puno manji broj japanske populacije, ovdje nema nista sporno.
Naravno, postoje i vrlo opskurna mjesta, koja gotovo u pravilu drze yakuze, clanovi japanskog kriminalnog ceha, i u vecini tih mjesta strancima nije dozvoljen ulaz. Naravno ukoliko netko nije gonzo turist, pa trazi i malo vise uzbudjenja nego prosjecni posjetitelj koji se zadovolji posjetama hramovima. Ovom prilikom saljem pozdrave prijatelju, drugu i staresini procelniku Hrvoju Salkovicu Shali ma na kojem god se kutku planeta nalazio. Njega, vjerujem, ovi natpisi ne bi zaustavili.
Kako je u posljednjem slucaju, ipak rijec o mjestima na koja bas i ne treba trositi vrijeme, a posebice ne novac, moze se kazati da to ipak nije lose. Drze vas podalje od zala i poroka. Da ne sagrjesite mislju, rjecju, djelom ili propustom.
