Zbog cega Japanci manicno trose na suvenire?
Sinoc su se iz Taiwana vratili Yui i Nao, i naravno, poput svakog Japanca koji drzi do sebe, donijeli su mi suvenire. U skoli, prije praznika, znajuci da idem izvan Japana, profesori bi mi redovito napominjali, znajuci isto tako da sam ignorantni zapadnjak, da ne zaboravim suvenire kad se vratim, a kolege u razredu bi veselo ciktali omiyage, omiyage, sto je japanska rijec koja oznacava "lokalni proizvod."
U Japanu, bukvalno na svakoj zeljeznickoj postaji, u svim mjestima postoje standovi ili ducani koji prodavaju lokalne proizvode, a ako bi primjetili Japance u suvenirnicama u Hrvatskoj, vidjeli bi sa kolikom dozom strpljivosti preturaju po razlicitim stvarima, pokusavajuci naci nesto sto bi ponijeli sa sobom u Japan. Ne za sebe, nego za prijatelje, rodbinu, skolske ili kolege sa posla.
Ovo je jedan obicaj, koji bi trebao znati svaki hrvatski poslovni covjek koji ima neke ozbiljnije nakani u poslovanju sa Japancima. Donijeti mali pokloncic, sa svog puta ili iz Hrvatske. To ne treba biti nista skupo, bilo sto, sto Japanci ne mogu naci u Japanu ucinit ce ih iznimno sretnima.
U svojim vodicima za druge drzave, ili mjesta u Japanu, imaju cijele sekcije preporucljivih omiyage-a, koje ce njihove prijatelje, provjereno, uciniti sretnima. To ne moraju biti neke pretjerano skupe stvari. Na ovoj stranici, fotografiranoj iz vodica za Hrvatsku, preporuca se lokalna "Braco i seka" cokolada, juha iz vrecice, pasteta, "Franja" kava ili CD Mise Kovaca ( iz vremena dok jos nije postao Mate). Ja bih svojim frendovima uglavnom, iz Hrvatske donosio po malu Gavrilovicevu pasteticu.
Ovaj obicaj darivanja susjeda i prijatelja po povratku sa nekog puta datira iz prastarih vremena, uglavnom sa hodocasca.
Hodocasnici koji su isli u neki od poznatih japanskih shintoistickih hramova, uglavnom su bili predstavnici cijelog sela. Suseljani bi skupili neke novce koji bi se ponudili kao milodar hramu, i za te su se novce kupovali male drvene plocice iz hrama, koje su se zvale miyage . Hodocasnik bi po povratku u selo dijelio suseljanima te male simbolicne trijeske kao jedanu vrstu dokaza da je na svojem putovanju mislio na njih i molio za njihovo zdravlje i prosperitet.
Ubrzo su oko hramova poceli nicati standovi na kojima su lokalni seljaci nudili svoje proizvode, naravno hodocasnici su ih kupovali. Nazvali su ih isto - miyage, iako po znacenju i nacinu pisanja, ova rijec sada znaci lokalni proizvod.
Dakle, slijedeci put, ako imate nekog japanskog prijatelja, ugodno cete ga iznenaditi makar i sa malom pastetom, jer , od vrijednosti poklona, njemu je puno vaznija cinjenica da ste mislili na njega za vrijeme svojeg putovanja.
