Itadakimasu ili "dobar tek"
Itadakimasu je jedna od prvih rijeci koje sam naucio na japanskom. Ujedno, meni osobno, i jedna od najljepsih. Direktnog prijevoda ne neki zapadni jezik jednostavno nema, a kako se ova rijec upotrebljava prije pocetka objedovanja, na druge se jezike, pa tako i na hrvatski ,pojednostavljeno, prevodi kao - dobar tek.
Sa ovom rijeci, japanci prakticiraju jedan drevni religijski obred, iako, ogroman broj modernih japanaca nije upoznat sa podrijetlom rijeci ili obicaja.
Za razumjeti znacenje, potrebno je malo poznavanja japanskog drustva.
Prvi vazan aspekt je, religija. Japanci su tradicionalno politeisti, mnogobozci, te prema shintoistickoj tradiciji u svemu sto nas okruzuje nalazi se neko bozanstvo, kami. To nije ograniceno samo na zive organizme, kami se nalazi i u vodi, kamenju ili pak zraku kojeg udisemo i u svemu ostalom.
U jednom takvom duhovnom svijetu, poprilicno je lako rasrditi neko bozanstvo.
Drugi, ne manje vazan aspekt je kolektivisticki duh svakog japanca, za razliku od snaznog individualizma koji karakterizira, ne samo zapadnjaka, nego i dobar dio ostale ljudske populacije. Japanac prvo gleda da "ugodi" ljudima koji ga okruzuju, a sebe postavlja na poslijednje mjesto u lancu.
Sa izrazom itadakimasu, Japanac negira vlastiti hedonizam i uzivanje u jelu, ali ne govori ni ostalima za stolom "dobar tek", nego izrazava zahvalu svim zivim bicima koja su dala svoj zivot, da bi se njegov zivot nastavio.
Japanci cak i u privatnosti, kad objeduju sami, uvijek kazu itadakimasu prije nego pocnu jesti.
O uporabi stapica za jelo, ili kako ih japanci zovu hashi, drugi put.
