...Anti-stress...

Da ga skoro više i ne volim, i ne prepoznajem kao svoj..

Kod ove rečenice, prvo sam se zapitala, da li sam bila JA ta koja je mijenjala život, ili se on promijenio inercijom..
Jesam li ja bila ta koja je učinila promjenu ili su to bile vanjske okolnosti..
Osijećam to jako bitnom stvari..

Ne mogu odvajati promjene kao više ili manje bitne, pa mi je teško reći one bitne sam ja, a one manje drugi..
Desilo se da sam sada u nekom drugačijem životu, pokušavam shvatiti i plivati u novom bazenčiću..
Svakako sam ja potegla neke privatne poteze, neke sam tako osjećala potrebnim, a neke su drugi potakli, ja sam samo rekla, dobro, može, probat ću se tako organizirati..
Muči me što sam taj izazvani potez napravila jer vjerujem toj osobi, i to što sam se predala tuđim željama, zanemarujući sebe i svoje dotadašnje principe, sve vjerujući u bolje sutra, s tom, zbog-radi te osobe..
Koliko je to bio dobar potez, vidjet će se.. Neću se pustiti dugo vremena u tom povjerenju bez pitanja..
Ali ništa ne može izbrisati taj osjećaj pitanja, da li je vrijedno i da li je to bio pravi potez..
Na neki način sam se izdala..

One promjene koje su u moj svakodnevni život unjeli drugi, doživljavam nasilno, kao da mi i mozak i tijelo odbijaju promjenu toka razmišljanja, promjenu svijeta, pravila i puta..
Da li je to dobar potez?
Čini mi se da je to loš način razmišljanja, ostati u svom uvjerenju, pa iako nas okolnosti, poslovni kontekst tjera na promjenu, a mi tvrdoglavo vrtimo glavicom i mrmljamo ne ne ne ne ne...
Ne, očito je da se moj "core" dio osobnosti vezuje s nekim poslovnim uvjerenjim i razmišljanjima, i da mi je gotovo nemoguće promijeniti način razmišljanja i pogled na stvari preko noći..
..možda, osim ako, valjda kada jednom tresnem glavom o zid ...

U svakom slučaju, nisam za ništa tvrdi rogati stvor, koji stoji na svom kamenčiću i pika rogovima svih koji ga pokušavaju pomaknuti..
A da mi dobace jabuku?

Prestala sam s pisanjem bloga, čitanjem bloga, skoro kad sam i prestala funkcionirati kao ona osoba do tada.
Promjene su ponovno došle u moj svijet, i nisam se bunila..Zapravo, jedva sam ih i dočekala.
Sada sam jedna nova ja, nešto starija, i u čemu i koliko sam se promijenila ne znam, otkrivam svaki dan nešto novo..
Zapravo, čini mi se da promjene još nisu stale

Zanimljivo :
Ovog ljeta prvi put sam probala tablete za smirenje zbog kojih bi čovjek mogao u zatvor.Mogu samo reći djeluju, i nakon prve kutije, drugu nisam otvarala.Držim ju neotvorenu u rezervi.Skupila sam se.
Ponovno sam osjetila kako je lijepo ležati sam u velikom praznom krevetu, nemati briga o prljavom vešu, dogovorima za ručak i sličnim životnim kompromisima.
Osjetila sam kako mi tlo bježi ispod nogu, kako me svaka moja riječ može koštati i kako se nikada ne treba brinuti za druge, već samo za sebe.
Postala sam dio onih ljudi koji vole i brane FB, jer im služi za najljepše gubljenje vremena i dodirivanje života bliskih a dalekih ljudi.

Kada je 2009 završavala, na FB sam napisala
..I will remember the 2009, happy or sad: sad, colour: lily, town: Barcelona & Marseille, word: changes, sentence: Man is absolutely nothing without friends :)..
a sada bi još dodala
.. Prepare yourself for the worse, and hope for the best..