...Anti-stress...

Jučer sam u jednom kratkom trenu osjetila zašto volim živjeti u ovom malom turističkom mjestu u vremenu ljeta..
Lagana šetnja uz rivu kroz štandove kokica, šećerne vate, slika i rukotvorina, rame uz rame sa slovensko-talijansko-austrijskim obiteljima, vriski ciki na svim jezicima..
Gutam kokice i gledam..
Neki mir vlada među njima, valjda znaju da su na godišnjem..
Nije ni tako loše biti turista..



PS
To je bio samo jedan kratak tren idile, ostalo se odnosi na urlanje na sve strane tablice koje mile po cesti, na sva njihova gužvanja u redovima, prebiranje po policama..Uff..

Počeo je taj topli jetni mjesec kojeg pamtim po gužvi na poslu, razbacanom stanu, hrpi obaveza, tuđim tamnim tijelima..
sve je drugačije ovog lipnja, barem za sad..

Nemam manje posla ali je gužva na poslu manja, stan je već neko vrijeme razbacan pa nema nekog čuđenja, valjda sam odustala, i konačno, isplatilo se hodočašćenje u solarij..
I da, svako ljeto započnem s nekoliko kila manje, a sada sam u malom plusu..
Sumnjiv mi nekako ovaj lipanj..
Em nije tako topal i nisam sigurna da idemo u ljeto, više mi liči na neki početak proljeća,,
em što je sve nekako sezonski uspavano, turista još nema u hordama, ceste su tek lagano zagušene, parkinzi prazni..

Čudan neki početak lipnja..
Što će tek biti kasnije, bit će zanimljivo


xoxoxox