subota, 10.06.2006.
Na kraju svijeta, zrcalo
|
Letio sam kroz svjetove
Stvarao nove prostore Vrata kroz koja sam prolazio bila su plod moje imaginacije svuda okolo ogledala sve sam ih razbio Išao sam bijesan okolo i razbijao zrcala ne, ne želim vidjeti svoj lik u zrcalu ne želim vidjeti sebe tko sam ja? Slika u zrcalu i slika slike u drugom zrcalu, i dalje i dalje slika mene koji sam svijet van granica mojega svijeta. Dalje i dalje u beskonačnost u ništavilo samo slike postoje samo iluzije svjetova. Gdje sam ja među slikama? Tko sam? Da li sam Boginja, koja je poludjela? Moj pogled je blistav a svuda okolo tama ja stvaram svjetlo, ja sam svjetlo moj pogled prodire u svjetove nove. Lepršave tvorevine mašte postaju tvrde kule imaginacije Iza svakih vrata novi je svemir, uvijek svemir ima mnoga vrata dalje novi prostor da se nastanim novi se svemir u beskonačnost prostire sebe sobom nosim i beskraj ispunjam. Ali jao, na kraju svijeta na kraju beskraja, uvijek nova mi se lica iz zrcala rugaju! Udaram u granicu svijeta iscerenu razbijam i uništavam u ime Istine ludujem i kraljujem usred kaosa. Hoću li se ikada smiriti u nekoj maternici? |
