Letio sam kroz svjetove
Stvarao nove prostore
Vrata kroz koja sam prolazio
bila su plod moje imaginacije
svuda okolo ogledala
sve sam ih razbio
Išao sam bijesan okolo i razbijao zrcala
ne, ne želim vidjeti svoj lik u zrcalu
ne želim vidjeti sebe
tko sam ja?
Slika u zrcalu i slika slike
u drugom zrcalu, i dalje i dalje
slika mene koji sam svijet
van granica mojega svijeta.
Dalje i dalje
u beskonačnost
u ništavilo
samo slike postoje
samo iluzije svjetova.
Gdje sam ja među slikama?
Tko sam?
Da li sam Boginja, koja je poludjela?
Moj pogled je blistav
a svuda okolo tama
ja stvaram svjetlo, ja sam svjetlo
moj pogled prodire u svjetove nove.
Lepršave tvorevine mašte
postaju tvrde kule imaginacije
Iza svakih vrata novi je svemir, uvijek
svemir ima mnoga vrata dalje
novi prostor da se nastanim
novi se svemir u beskonačnost prostire
sebe sobom nosim i beskraj ispunjam.
Ali jao, na kraju svijeta
na kraju beskraja, uvijek
nova mi se lica iz zrcala rugaju!
Udaram u granicu svijeta iscerenu
razbijam i uništavam u ime Istine
ludujem i kraljujem usred kaosa.
Hoću li se ikada smiriti u nekoj maternici?
Post je objavljen 10.06.2006. u 11:45 sati.