srijeda, 14.09.2005.
Crkva srpskih mučenika?
Pišem danas, još jednom, o istoj temi o kojoj sam pisao prije nekoliko dana, u petak, pod naslovom "Isus Krist - moj brat". (Da, on jeste moj brat, brat Sotonin. Mi dijelimo svijet. A naš odnos nije ono, kako zamišlja zapadnjački um, apsolutno dobro i apsolutno zlo; više smo kao jin i jang.)
Govorio sam tada kako su kršćani masovno klali jedni druge u ime načela "Ljubite svoje neprijatelje" (pa, svi su bili dobri prijatelji…), a sada Katolička crkva slavi samo svoje mučenike. A još jedan element uz to je povezivanje vjere i nacije. Prije nekoliko dana, u Udbini je položen kamen temeljac za Crkvu Hrvatskih Mučenika. I govorilo se o "tegobnoj povijesti čitave Hrvatske", i govorilo se o "Tuđmanovoj ideji Hrvatske", govorilo se o "mučenicima za Hrvatsku", i predložilo se da se u Hrvatskoj uvede Dan Hrvatskih Mučenika. Da, govorio je kardinal Bozanić o dobroti, ljubavi, miru i pravdi; govorio je i o zajedništvu sa svima, sa kojima živimo na ovim prostorima. (A ono što je zanimljivo: u tekstu koji je objavljen u tiskanom Bezgrešnjaku 10. rujna tih riječi nema! Izbačene su, kao nevažne, čak nezgodne možda, kako su i samog papu Ivana Pavla II svojedobno cenzurirali!) Ali je li to sve? Je li to dovoljno? A ako netko, recimo, predloži da se u Hrvatskoj obilježi spomen na tegobnu povijest Srbije i obilježi Dan Srpskih mučenika? Pa, samo Lucifer može doći na tako suludu ideju, zar ne? Čuli ste da je rečeno: Ljubi svojega bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje, molite se za one koji vas progone. |
