03.10.2010., nedjelja
GODINA A - 3. NEDJELJA KR. GOD.
|
TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) Isus navješćuje kraljevstvo Božje svim ljudima »Od tog časa Isus poče propovijedati: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!”« (Mt 4,17)  Navještaj Božjeg kraljevstva s pozivom na obraćenje - 3. otajstvo svjetla iz Međugorja Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Obećanog Spasitelja svijeta nisu iščekivali samo Izraelci, izabrani narod Božji, nego i drugi narodi svijeta, odnosno pogani. Svi su oni čuli da ima doći Mesija, tim više što su i mnogi Židovi bili raspršeni po cijelome svijetu i živjeli među neznabožačkim narodima. A uz to u samoj židovskoj zemlji boravili su tuđinci kao osvajači i porobljivači (okupatori). Jedno od takvih mjesta bila je i Galileja, napola židovska a napola poganska zemlja. Zato su stanovnici Judeje zvali Galileju poganskom, jer su se u njoj bili naselili mnogi Nežidovi, i prema sudu vodeće kaste u Jeruzalemu, vjerski je nekako razvodnili. A upravo ta Galileja je postala pozornicom glavnoga djelovanja Mesije. Bog je to navijestio po proroku Izaiji sedam stoljeća prije Kristova dolaska kada kaže: »Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.« (Iz 9,1) Zaista, svjetlost Božja se podigla i nad poganske narode i zasjala nad siromasima i potlačenima. A to je Spasiteljevo svjetlo koje nas oslobađa. Tako je Bog slomio jaram naših grijeha i njegova nasilja nad nama. Stoga trebamo biti zahvalni Bogu koji nas je oslobodio i dao nam mogućnost da uživamo njegovu blizinu ovdje na zemlji i da se nadamo još većoj u vječnosti. Stoga sv. Matej evanđelist početak Isusova propovijedanja po Galileji uvodi pozivanjem na Izaijino proroštvo o svjetlosti koja će obasjati tu zemlju. Galileja je imala i veliku prometnu važnost jer je kroz nju prolazio glavni trgovački put iz Damaska, s glavnim raskršćem odmah ispod Galilejskog mora: jedna je raskrsnica išla na jug prema Arabiji, a druga na jugoistok prema Egiptu. Odatle i velika važnost Kafarnauma u kojem se sada Gospodin nastanio kao u svojem gradu. Tu je, dakle, imalo zasjati veliko svjetlo kojim prorok Izaija izričito označuje Mesiju (Iz 42,6; 49,6). On treba raspršiti tamu neznanja i grijeha svih tih poganskih naroda. Što je Stari Zavjet mogao samo predviđati, Evanđelisti poznaju kao stvarnost i govore o Kristu kao svjetlu naroda i svijeta (usp. Lk 2,32; Iv 1,4 s.; 3,19; 9,5; 12,35). Tako je Isus otišao u Galileju gdje su ga najradije slušali i odakle su bili svi njegovi apostoli osim Jude. »Otada je Isus počeo propovijedati: „Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!”« (Mt 4,17) Kraljevstvo Božje konačno započinje i ponuđeno je siromasima, jednostavnima i bijednim ljudima. Oni uostalom prvi i traže da se susretnu s Isusom. To je kraljevstvo onih koji traže Oca nebeskoga i koji su kadri poći k njemu u priprostosti svoje duše. U Galileji je Isus na početku svoga propovijedanja potvrdio i ponovio svoj poziv prvim apostolima koji su time ušli u najuži krug njegovih učenika i sljedbenika. Novo njihovo zvanje bilo je vrlo slično dosadašnjemu i ujedno neusporedivo veće: postali su ribari ljudi koji će mjesto riba loviti i spasavati duše. Velika zadaća i vrlo teška, ali kada su joj pristupili s potpunom ljubavlju i žrtvom, ostavili su sve svojima i pošli za Isusom. Time su osigurali njegovu svemoguću i trajnu pomoć. »Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bili su, naime, ribari – pa im reče: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim.”« (Mt 4,18-20)  Ghirlandio: Poziv prvih apostola To su ljudi koje Isus izabire te ih šalje da siromašni i svega lišeni, ali puni Duha Svetoga, idu u svijet naviještati blagovijest spasenja Kristova i to ljudima svih naroda i jezika, kultura i običaja. Tu poruku istine ljudi mogu prihvatiti jedino ako se odreknu samih sebe i prekinu svaku vezu s grijehom i zlom. Apostoli su ljudi koji s Petrom u Isusu vide Sina Božjega i koji su do kraja spremni ići za Mesijom patnikom. A u Isusovoj školi će naučiti kako se naviješta radosna vijest o nebeskom kraljevstvu na zemlji. Divit će se svome Učitelju izbliza gledajući kako božanski Liječnik ozdravlja sve bolesti duše i tijela. »I dovodili su k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdravljao.« (Mt 4,25) Apostoli žive s Kristom, u Kristu i za Krista, o njemu misle i drugima govore. Krist Gospodin je jedini Učitelj svima nama. Zato apostol Pavao zaklinje Korinćane kao i sve kršćane širom svijeta da svi budu složni, da ne bude među njima nikakvih svađa i razdora. U Crkvi ne bi smjela vladati razdijeljenost i stranačarstvo. »Zaklinjem vas, braćo, – kaže apostol – imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi budete složni; da ne bude među vama razdora, već da budete sjedinjeni u istom osjećaju i istoj misli.« (1 Kor 1,10) A Isusa je apostol spomenuo ne samo da potkrijepi svoju molbu i poziv k jedinstvu nego i da nam pruži jedino počelo u kojemu možemo isto osjećati i misliti. Isus je središte koje međusobno približava one koji se njemu približavaju, onda i sada i uvijek. Zato svi moramo biti jedino Kristovi, jer je samo Krist za nas razapet i prema tome smo krštenjem samo s Kristom stvarno povezani. Isus Krist je naš jedini Spasitelj! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 8,23 b – 9,3 Ps 27 (26) 1 Kor 1,10-13. 17 Mt 4,12-23 (ili 4,12-17) |