Marketing
GODINA A - 3. NEDJELJA KR. GOD.
TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A)
Isus navješćuje kraljevstvo Božje svim ljudima
»Od tog časa Isus poče propovijedati: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!”« (Mt 4,17)
Navještaj Božjeg kraljevstva s pozivom na obraćenje - 3. otajstvo svjetla iz Međugorja
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Obećanog Spasitelja svijeta nisu iščekivali samo Izraelci, izabrani narod Božji, nego i drugi narodi svijeta, odnosno pogani. Svi su oni čuli da ima doći Mesija, tim više što su i mnogi Židovi bili raspršeni po cijelome svijetu i živjeli među neznabožačkim narodima.
A uz to u samoj židovskoj zemlji boravili su tuđinci kao osvajači i porobljivači (okupatori).
Jedno od takvih mjesta bila je i Galileja, napola židovska a napola poganska zemlja.
Zato su stanovnici Judeje zvali Galileju poganskom, jer su se u njoj bili naselili mnogi Nežidovi, i prema sudu vodeće kaste u Jeruzalemu, vjerski je nekako razvodnili.
A upravo ta Galileja je postala pozornicom glavnoga djelovanja Mesije.
Bog je to navijestio po proroku Izaiji sedam stoljeća prije Kristova dolaska kada kaže: »Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.« (Iz 9,1)
Zaista, svjetlost Božja se podigla i nad poganske narode i zasjala nad siromasima i potlačenima.
A to je Spasiteljevo svjetlo koje nas oslobađa.
Tako je Bog slomio jaram naših grijeha i njegova nasilja nad nama. Stoga trebamo biti zahvalni Bogu koji nas je oslobodio i dao nam mogućnost da uživamo njegovu blizinu ovdje na zemlji i da se nadamo još većoj u vječnosti.
Stoga sv. Matej evanđelist početak Isusova propovijedanja po Galileji uvodi pozivanjem na Izaijino proroštvo o svjetlosti koja će obasjati tu zemlju. Galileja je imala i veliku prometnu važnost jer je kroz nju prolazio glavni trgovački put iz Damaska, s glavnim raskršćem odmah ispod Galilejskog mora: jedna je raskrsnica išla na jug prema Arabiji, a druga na jugoistok prema Egiptu. Odatle i velika važnost Kafarnauma u kojem se sada Gospodin nastanio kao u svojem gradu. Tu je, dakle, imalo zasjati veliko svjetlo kojim prorok Izaija izričito označuje Mesiju (Iz 42,6; 49,6).
On treba raspršiti tamu neznanja i grijeha svih tih poganskih naroda. Što je Stari Zavjet mogao samo predviđati, Evanđelisti poznaju kao stvarnost i govore o Kristu kao svjetlu naroda i svijeta (usp. Lk 2,32; Iv 1,4 s.; 3,19; 9,5; 12,35).
Tako je Isus otišao u Galileju gdje su ga najradije slušali i odakle su bili svi njegovi apostoli osim Jude.
»Otada je Isus počeo propovijedati: „Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!”« (Mt 4,17)
Kraljevstvo Božje konačno započinje i ponuđeno je siromasima, jednostavnima i bijednim ljudima. Oni uostalom prvi i traže da se susretnu s Isusom. To je kraljevstvo onih koji traže Oca nebeskoga i koji su kadri poći k njemu u priprostosti svoje duše.
U Galileji je Isus na početku svoga propovijedanja potvrdio i ponovio svoj poziv prvim apostolima koji su time ušli u najuži krug njegovih učenika i sljedbenika. Novo njihovo zvanje bilo je vrlo slično dosadašnjemu i ujedno neusporedivo veće: postali su ribari ljudi koji će mjesto riba loviti i spasavati duše.
Velika zadaća i vrlo teška, ali kada su joj pristupili s potpunom ljubavlju i žrtvom, ostavili su sve svojima i pošli za Isusom. Time su osigurali njegovu svemoguću i trajnu pomoć.
»Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bili su, naime, ribari – pa im reče: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim.”« (Mt 4,18-20)
Ghirlandio: Poziv prvih apostola
To su ljudi koje Isus izabire te ih šalje da siromašni i svega lišeni, ali puni Duha Svetoga, idu u svijet naviještati blagovijest spasenja Kristova i to ljudima svih naroda i jezika, kultura i običaja.
Tu poruku istine ljudi mogu prihvatiti jedino ako se odreknu samih sebe i prekinu svaku vezu s grijehom i zlom.
Apostoli su ljudi koji s Petrom u Isusu vide Sina Božjega i koji su do kraja spremni ići za Mesijom patnikom.
A u Isusovoj školi će naučiti kako se naviješta radosna vijest o nebeskom kraljevstvu na zemlji. Divit će se svome Učitelju izbliza gledajući kako božanski Liječnik ozdravlja sve bolesti duše i tijela.
»I dovodili su k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdravljao.« (Mt 4,25)
Apostoli žive s Kristom, u Kristu i za Krista, o njemu misle i drugima govore. Krist Gospodin je jedini Učitelj svima nama. Zato apostol Pavao zaklinje Korinćane kao i sve kršćane širom svijeta da svi budu složni, da ne bude među njima nikakvih svađa i razdora.
U Crkvi ne bi smjela vladati razdijeljenost i stranačarstvo.
»Zaklinjem vas, braćo, – kaže apostol – imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi budete složni; da ne bude među vama razdora, već da budete sjedinjeni u istom osjećaju i istoj misli.« (1 Kor 1,10)
A Isusa je apostol spomenuo ne samo da potkrijepi svoju molbu i poziv k jedinstvu nego i da nam pruži jedino počelo u kojemu možemo isto osjećati i misliti.
Isus je središte koje međusobno približava one koji se njemu približavaju, onda i sada i uvijek. Zato svi moramo biti jedino Kristovi, jer je samo Krist za nas razapet i prema tome smo krštenjem samo s Kristom stvarno povezani.
Isus Krist je naš jedini Spasitelj!
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Iz 8,23 b – 9,3
Ps 27 (26)
1 Kor 1,10-13. 17
Mt 4,12-23 (ili 4,12-17)
Post je objavljen 03.10.2010. u 16:56 sati.