13.09.2010., ponedjeljak
NEVINA DJEČICA
|
NEVINA DJEČICA POKOLJ NEVINE DJEČICE 28. PROSINCA  Duccio di Buoninsegna: Pokolj nevine dječice »Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u magâ.« (Mt 2,16) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Čitava povijest spasenja, uključivši i strašan pokolj nevine dječice, pod znakom je protivljenja: Božji neprijatelji bjesne na Božje odabranike koje brani i spašava sam Bog. Bog to čini na svoj način koji je nama neshvatljiv, ali da je ispravan najbolji je dokaz što je upotrijebljen i kod njegova vlastitog Sina. Prividni poraz donosi pravu pobjedu, kratkotrajna žrtva plodi vječnu žetvu, smrt rađa život. Crkva je u sve to tako uvjerena da sa zanosom i radošću danas slavi oslobođenje nevinih duša koje nisu uhvatile zamke grešnika, zla i grijeha. Betlehemska nevina dječica su odigrala veliku ulogu u povijesti spasenja ljudskoga roda i Bog ih je na čudesan način spasio. Ona su započela nepreglednu povorku Kristovih mučenika koja će se protezati do konca svijeta. Crkva s tom svijetlom vojskom mučenika slavi Boga i pjeva pobjedonosni aleluja svojemu Otkupitelju i Spasitelju. U tom smislu Krist je zaista »svjetlo naroda«, a po njemu i njegova Crkva. Današnje sv. Evanđelje po Mateju o bijegu svete Obitelji u Egipat i o pokolju betlehemske djece dovodi ta dva događaja u vezu s dva starozavjetna slučaja. Prvi govori kako je Bog pozvao i oslobodio iz Egipta svoj izabrani narod koji Jahve često naziva u širem smislu svojim sinom (usp. Hoš 11,1). A ovdje se eto radi o njegovu Jedinorođencu koji je ispred Heroda morao bježati u Egipat i kojega je nakon smrti tog okrutnog tiranina Bog poziva ponovo natrag u Nazaret. Ali zato je Herod od bijesa poubijao svu betlehemsku djecu. »Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u magâ.« (Mt 2,16) U plaču betlehemskih majki, koje su bile strašno pogođene smaknućem njihovih čeda, Matej gleda ispunjenje riječi proroka Jeremije: »Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogih: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.« (Mt 2,18) Bilo je to ponavljanje žalosti koju je doživjelo Sjeverno izraelsko kraljevstvo kad su u nj upali Asirci i mnoge poveli u ropstvo. Veza je još naravnija ako je u blizini Betlehema bio grob Rahele, majke Josipove i Benjaminove, čiji su potomci tvorili glavninu Sjevernog Kraljevstva (Izl 35,19-20). A tu je bilo mjesto gdje su se sabirali judejski izgnanici određeni za babilonsko sužanjstvo (usp. Jer 40,1). U oba slučaja vidimo povezanost Staroga i Novoga zavjeta, sudbine izabranog naroda i Mesije. A to znači: treba trpjeti da nas Gospodin spasi, nas i po našem trpljenju čitav svijet, to je poruka ovog događaja i sve povijesti spasenja. Ako nam današnji blagdan – kad je toliko nevine krvi proliveno zbog Isusa – želimo naći neku vezu s tim događajem, onda će se naše oči zaustaviti kod riječi kojima Ivan apostol spominje Isusovu krv i njegovu žrtvu za grijehe svega svijeta. Tu je rješenje tog teškog pitanja: toliki su nevini na svijetu trpjeli, trpe i trpjet će do kraja vremenâ da njihova Bogu ugodna žrtva, sjedinjena s najvećom žrtvom Božjeg Sina, bude njima na vječnu proslavu, a svima na spasenje. <br />
<br />
Stoga tko bi tvrdio ne samo da nije griješio nego i da nema grijeha, bio bi besraman lažac i uz to bi varao sama sebe što je posebno pogubno, jer u njemu ne bi bilo Božje istine.<br />
A tko priznaje svoje grijehe Bog će mu sve oprostiti i očistiti ga od svake nepravednosti, zato sveti Ivan apostol potiče sve nas da ne griješimo.<br />
Ali ako smo već sagriješili, Ivan nas upućuje liječniku i pokazuje nam lijek: liječnik je Isus, a lijek njegova krv.<br />
»Ako tko i počini grijeh, imamo zato zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.« (1 Iv 1,1-2)<br />
<br />
A tko se u tome ne uvjeri kod stola Božje riječi, uvjerit će se kod stola žrtvene gozbe. Sve to vrlo lijepo odgovara ovoj liturgijskoj dobi.<br />
Kroz advent smo često čeznuli za svjetlom Božićne noći, čije nam otajstvo otkriva samo vjera, koju podržava i usavršuje ljubav utjelovljenoga Boga i naša prema njemu i bližnjemu.<br />
<br />
Amen!<br />
<br />
Hvaljen Isus i Marija!<br />
<br />
Čitanja: 1 Iv 1,5-2,2<br />
Ps 124 (123),2-3. 4-5. 7-8<br />
Mt 2,13-18<br />
<br />
</font><br>
<!-- Kraj -->
</td>
</tr>
</table>
<div class=)
- 14:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|