rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
NEVINA DJEČICA POKOLJ NEVINE DJEČICE 28. PROSINCA Duccio di Buoninsegna: Pokolj nevine dječice »Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u magâ.« (Mt 2,16) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Čitava povijest spasenja, uključivši i strašan pokolj nevine dječice, pod znakom je protivljenja: Božji neprijatelji bjesne na Božje odabranike koje brani i spašava sam Bog. Bog to čini na svoj način koji je nama neshvatljiv, ali da je ispravan najbolji je dokaz što je upotrijebljen i kod njegova vlastitog Sina. Prividni poraz donosi pravu pobjedu, kratkotrajna žrtva plodi vječnu žetvu, smrt rađa život. Crkva je u sve to tako uvjerena da sa zanosom i radošću danas slavi oslobođenje nevinih duša koje nisu uhvatile zamke grešnika, zla i grijeha. Betlehemska nevina dječica su odigrala veliku ulogu u povijesti spasenja ljudskoga roda i Bog ih je na čudesan način spasio. Ona su započela nepreglednu povorku Kristovih mučenika koja će se protezati do konca svijeta. Crkva s tom svijetlom vojskom mučenika slavi Boga i pjeva pobjedonosni aleluja svojemu Otkupitelju i Spasitelju. U tom smislu Krist je zaista »svjetlo naroda«, a po njemu i njegova Crkva. Današnje sv. Evanđelje po Mateju o bijegu svete Obitelji u Egipat i o pokolju betlehemske djece dovodi ta dva događaja u vezu s dva starozavjetna slučaja. Prvi govori kako je Bog pozvao i oslobodio iz Egipta svoj izabrani narod koji Jahve često naziva u širem smislu svojim sinom (usp. Hoš 11,1). A ovdje se eto radi o njegovu Jedinorođencu koji je ispred Heroda morao bježati u Egipat i kojega je nakon smrti tog okrutnog tiranina Bog poziva ponovo natrag u Nazaret. Ali zato je Herod od bijesa poubijao svu betlehemsku djecu. »Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u magâ.« (Mt 2,16) U plaču betlehemskih majki, koje su bile strašno pogođene smaknućem njihovih čeda, Matej gleda ispunjenje riječi proroka Jeremije: »Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogih: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.« (Mt 2,18) Bilo je to ponavljanje žalosti koju je doživjelo Sjeverno izraelsko kraljevstvo kad su u nj upali Asirci i mnoge poveli u ropstvo. Veza je još naravnija ako je u blizini Betlehema bio grob Rahele, majke Josipove i Benjaminove, čiji su potomci tvorili glavninu Sjevernog Kraljevstva (Izl 35,19-20). A tu je bilo mjesto gdje su se sabirali judejski izgnanici određeni za babilonsko sužanjstvo (usp. Jer 40,1). U oba slučaja vidimo povezanost Staroga i Novoga zavjeta, sudbine izabranog naroda i Mesije. A to znači: treba trpjeti da nas Gospodin spasi, nas i po našem trpljenju čitav svijet, to je poruka ovog događaja i sve povijesti spasenja. Ako nam današnji blagdan – kad je toliko nevine krvi proliveno zbog Isusa – želimo naći neku vezu s tim događajem, onda će se naše oči zaustaviti kod riječi kojima Ivan apostol spominje Isusovu krv i njegovu žrtvu za grijehe svega svijeta. Tu je rješenje tog teškog pitanja: toliki su nevini na svijetu trpjeli, trpe i trpjet će do kraja vremenâ da njihova Bogu ugodna žrtva, sjedinjena s najvećom žrtvom Božjeg Sina, bude njima na vječnu proslavu, a svima na spasenje. - 14:10 - Komentari (0) - Isprintaj - # |