| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
SVETI TOMA APOSTOL 3. SRPNJA »Zatim reče Tomi: „Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, nego vjernik!” „Gospodin moj i Bog moj!” - izjavi Toma. Isus mu reče: „Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!”« (Iv 20,27-29) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! O djelovanju i mučeništvu apostolâ znamo vrlo malo, osim onoga što imamo u djelima apostolskim. Tako ništa sigurno ne znamo niti o životu sv. Tome apostola osim onoga što nam je zabilježeno u Evanđelju. Priča se da je navješćivao Evanđelje Indijcima. Od 6. stoljeća u Crkvi se spominje prijenos njegova tijela 3. srpnja u Edesu. Smrt apostolâ Crkva slavi posebnim blagdanima zato što su oni njezin temelj. Crkva je sazidana na apostolima i prorocima dok je glavni kamen, koji drži svu zgradu, sam Isus Krist. On je onaj koji drži čvrsto povezane kamenje i temelj i koji čini da sve skupa raste u sveti hram Božji. »U njemu ste i vi – kaže sv. Pavao apostol – zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.« (Ef 2,22) Zato su u Crkvi svi kršćani punopravni sugrađani svetih i Božji ukućani. Tako svi mi koji smo u Kristu kršteni tvorimo stan Bogu Ocu i ljubavi Duha Svetoga. To su apostoli u sebi osjećali i u prebujnoj radosti nastojali prikazati svim vjernicima. To su propovijedali svi apostoli, jer su u tu svrhu i poslani svim narodima. Zato štujući apostole Crkva slavi Boga koji je svim narodima i pucima iskazao toliku ljubav i vjernost. Prema tome nije nam lako shvatiti kako je u Tominoj duši mogla nastati i prevladati takva sumnja u Isusovo uskrsnuće. On je Isusa veoma ljubio i posve mu se predao tako da je, kad je Gospodin navijestio svoju smrt, rekao i drugim apostolima: »Hajdemo i mi da umremo s njim!« (Iv 11,16) Zatim se dogodilo da je ljubljeni učitelj umro na križu dok se njima nije ništa dogodilo. Nemamo podataka o tomu kako su to sve doživljavali pojedini apostoli, ali je značajno da se Toma udaljio od sudrugova i nije s njima proveo sretni dan Uskrsa. On je tu tragediju negdje na osami doživljavao dublje od ostalih apostola. Zato se ne treba čuditi da mu duša nije bila spremna prihvatiti vijest o Isusovu uskrsnuću i svu sreću koju je ona donosila. Može nam Tomin zahtjev za opipljivim dokazom Isusova uskrsnuća izgledati djetinjski naivan, ali i to je sposobna tražiti ljudska duša. Nešto slično doživljavaju konvertiti na svom putu do punog spoznanja i priznanja Boga. Bog je i to dopustio da učvrsti još više našu vjeru u Uskrsloga. »Zatim reče Tomi: „Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, nego vjernik!” „Gospodin moj i Bog moj!” - izjavi Toma. Isus mu reče: „Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!”« (Iv 20,27-29) Toma je među apostolima poznat po svojoj nevjeri koja je iščezla kad mu se ukazao uskrsli Krist. No on je ispovjedio i uskrsnu vjeru Crkve: »Gospodin moj i Bog moj!« Isusove riječi, upravljene Tomi i svima, kako treba vjerovati ono što se ne vidi, bile su ujedno i odgovor na Tomino pitanje kod zadnje večere. Učitelj im je tada govorio da ide k Ocu i da će opet doći po njih, te prema tome da znaju put. Tada se javio Toma: »Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put!« (Iv 14,15). Onda je Isus kazao one velike riječi: »Ja sam put, istina i život.« Sada je Toma mnogo bolje razumio njihov smisao, a s njime i mi koji se Tominom preporođenom vjerom hranimo s dvaju stolova Kristove istine i njegova života. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Ef 2,19-22 Ps 117 (116) Iv 20,24-29 |