SVETI TOMA APOSTOL
3. SRPNJA
»Zatim reče Tomi: „Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, nego vjernik!” „Gospodin moj i Bog moj!” - izjavi Toma. Isus mu reče: „Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!”« (Iv 20,27-29)
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
O djelovanju i mučeništvu apostolâ znamo vrlo malo, osim onoga što imamo u djelima apostolskim.
Tako ništa sigurno ne znamo niti o životu sv. Tome apostola osim onoga što nam je zabilježeno u Evanđelju.
Priča se da je navješćivao Evanđelje Indijcima.
Od 6. stoljeća u Crkvi se spominje prijenos njegova tijela 3. srpnja u Edesu.
Smrt apostolâ Crkva slavi posebnim blagdanima zato što su oni njezin temelj.
Crkva je sazidana na apostolima i prorocima dok je glavni kamen, koji drži svu zgradu, sam Isus Krist. On je onaj koji drži čvrsto povezane kamenje i temelj i koji čini da sve skupa raste u sveti hram Božji.
»U njemu ste i vi – kaže sv. Pavao apostol – zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.« (Ef 2,22)
Zato su u Crkvi svi kršćani punopravni sugrađani svetih i Božji ukućani.
Tako svi mi koji smo u Kristu kršteni tvorimo stan Bogu Ocu i ljubavi Duha Svetoga.
To su apostoli u sebi osjećali i u prebujnoj radosti nastojali prikazati svim vjernicima. To su propovijedali svi apostoli, jer su u tu svrhu i poslani svim narodima.
Zato štujući apostole Crkva slavi Boga koji je svim narodima i pucima iskazao toliku ljubav i vjernost.
Prema tome nije nam lako shvatiti kako je u Tominoj duši mogla nastati i prevladati takva sumnja u Isusovo uskrsnuće. On je Isusa veoma ljubio i posve mu se predao tako da je, kad je Gospodin navijestio svoju smrt, rekao i drugim apostolima: »Hajdemo i mi da umremo s njim!« (Iv 11,16)
Zatim se dogodilo da je ljubljeni učitelj umro na križu dok se njima nije ništa dogodilo. Nemamo podataka o tomu kako su to sve doživljavali pojedini apostoli, ali je značajno da se Toma udaljio od sudrugova i nije s njima proveo sretni dan Uskrsa.
On je tu tragediju negdje na osami doživljavao dublje od ostalih apostola.
Zato se ne treba čuditi da mu duša nije bila spremna prihvatiti vijest o Isusovu uskrsnuću i svu sreću koju je ona donosila.
Može nam Tomin zahtjev za opipljivim dokazom Isusova uskrsnuća izgledati djetinjski naivan, ali i to je sposobna tražiti ljudska duša. Nešto slično doživljavaju konvertiti na svom putu do punog spoznanja i priznanja Boga.
Bog je i to dopustio da učvrsti još više našu vjeru u Uskrsloga.
»Zatim reče Tomi: „Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, nego vjernik!” „Gospodin moj i Bog moj!” - izjavi Toma. Isus mu reče: „Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!”« (Iv 20,27-29)
Toma je među apostolima poznat po svojoj nevjeri koja je iščezla kad mu se ukazao uskrsli Krist. No on je ispovjedio i uskrsnu vjeru Crkve: »Gospodin moj i Bog moj!«
Isusove riječi, upravljene Tomi i svima, kako treba vjerovati ono što se ne vidi, bile su ujedno i odgovor na Tomino pitanje kod zadnje večere. Učitelj im je tada govorio da ide k Ocu i da će opet doći po njih, te prema tome da znaju put. Tada se javio Toma: »Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put!« (Iv 14,15). Onda je Isus kazao one velike riječi: »Ja sam put, istina i život.« Sada je Toma mnogo bolje razumio njihov smisao, a s njime i mi koji se Tominom preporođenom vjerom hranimo s dvaju stolova Kristove istine i njegova života.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Ef 2,19-22
Ps 117 (116)
Iv 20,24-29
Post je objavljen 13.09.2010. u 15:25 sati.