Dok puštam da mi Cohen, po tko zna koji put, prošeće po (o)sobnom univerzumu, sa „A Thousand Kisses Deep“, evo jedna moja ....
Ne moramo ništa reći,
nijemi od siline čuvstva,
čvrsto isprepletenih pora kože
uranjamo u ljubav ...
Obala il' more, što li smo?
Uloge nisu bitne,
radosno ih dijelimo
a ova bura je ionako
naša ...
Cvjetam na tvojim valovima, nježna,
poput morske alge,
dok ispireš moje škoje
i dajem dubine svoje
mrežama tvojim ...
Poklanjamo tijelo tijelu u
beskrajnoj igri davanja ...
Odijeljeni od neba i mora,
svemira i postojanja,
mi počinjemo
i trajemo ...
„Jučer“ je otišlo,
taktički ostavilo svoju
sliku
u albumu sjećanja,
da se ne zaboravi.
Nitko za njim ne žali
i ništa mu
ne nedostaje
jer ne bi onda
ni bilo
„jučer“.
Kraljevski naklon,
„danas“ jest,
scena u živo,
ponavljanja nema,
idemo ...
Jučer je bilo.
Sutra – možda ...
Danas
Je
Istina...
Jutro je ... Brzinom kupusovog puža otvaram kapke dok mi snovi ostaju k'o bakrorez , u moždanoj arhivi. Sunčane strelice hiću se kroz rupice na roletama i lijepe mi se za kožu. Soba se mazno kupa u tišini ... Obraz mi još miriše na tvoju jutarnju pusu i sa smiješkom izgovaram „Jutro“ desnoj strani kreveta ... Tvojoj. Pod stopalima ugodna hladnoća parketa dok otvaram prozor i puštam jutro u stan. Pogled na park i klince što osmijehom upijaju Sunce. Gumi-gumi u veljači? Puštam da me uspomene na djetinjstvo dovedu do kupaone. Ogledalo ....
Par snenih, plavih očiju, vragolast osmijeh doziran punijom donjom usnicom, flekica na lijevom obrazu od zgužvanog jastuka a sve to smješteno ispod oblaka kose ...
„Dobro jutro, Čupava“ poželim si samozadovoljno i kliznem pod tuš. „Senzualna abrazija“, dajem radni naziv djelovanju stotina kapljica po mojoj koži. U malenim slapićima niz tijelo mi klizi „jučer“ ... Plavi ručnik, Becutan krema za lice, Johnson za tijelo, majica Good girl with bad habits, kava, cigareta, sms, Cicin cvrkut sa ormara, naočale, jakna, ključevi ...vrata. Zagrebe, dolazimmmm!!!
Kaleidoskop lica, zvukova, boja, mirisa. Šećem među ljudima ni ne trudeći se izbjeći neki slučajni dodir ramenom, šuškanje jakni, zamah šala u prolazu. Dotičem ih namjerno no oni to ne primjećuju. Užurbano slijede svoje zamišljene rute, dotičući u svojim svjetovima neke druge ljude.
Sjedam na klupu ispred HNK i bezobrazno nudim Suncu svoje lice. Kroz zatvorene kapke promatram boje, u svojoj tišni slušam ulicu dok mi srce mirno grli grad. Prolaze sati, ili vječnost možda, dok utiskujem svoje stope u gradski asvalt. Jednom ćeš proći istim putem i osjetićeš me .... Kao što te ja osjećam dok ti rišem nevidljivu stazu ulicama.
Hrlim k našoj čarobnoj izbi dok mi se stihovi nove pjesme otkidaju s usana. Kratki pogled na parkiralište pred haustorom dok kopam po džepovima tražeći ključeve. Stojiš nasmijan, zoveš pogledom dok zalazak gori iza tvojih leđa.
Vrata, ključevi, miris kolača i naših tijela za dobrodošlicu. Stojim na sredini sobe ispraćajući sumrak i klanjajući se crnom baršunu što počinje obavijati prozore. Prilaziš mi s leđa i utiskuješ poljubac u vrat. Okrećem se i pružam ti lice... „Ljubim te“, govore moje oči dok puštam današnji dan kroz svoje pore do tebe ...
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....
Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.
(W.Szymborska)
Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...
M.
Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...