Dok puštam da mi Cohen, po tko zna koji put, prošeće po (o)sobnom univerzumu, sa „A Thousand Kisses Deep“, evo jedna moja ....
Ne moramo ništa reći,
nijemi od siline čuvstva,
čvrsto isprepletenih pora kože
uranjamo u ljubav ...
Obala il' more, što li smo?
Uloge nisu bitne,
radosno ih dijelimo
a ova bura je ionako
naša ...
Cvjetam na tvojim valovima, nježna,
poput morske alge,
dok ispireš moje škoje
i dajem dubine svoje
mrežama tvojim ...
Poklanjamo tijelo tijelu u
beskrajnoj igri davanja ...
Odijeljeni od neba i mora,
svemira i postojanja,
mi počinjemo
i trajemo ...
Post je objavljen 27.02.2006. u 23:06 sati.