Putevima čudnosti moje

ponedjeljak, 27.02.2006.

Mi

Dok puštam da mi Cohen, po tko zna koji put, prošeće po (o)sobnom univerzumu, sa „A Thousand Kisses Deep“, evo jedna moja ....

Ne moramo ništa reći,
nijemi od siline čuvstva,
čvrsto isprepletenih pora kože
uranjamo u ljubav ...
Obala il' more, što li smo?
Uloge nisu bitne,
radosno ih dijelimo
a ova bura je ionako
naša ...
Cvjetam na tvojim valovima, nježna,
poput morske alge,
dok ispireš moje škoje
i dajem dubine svoje
mrežama tvojim ...
Poklanjamo tijelo tijelu u
beskrajnoj igri davanja ...
Odijeljeni od neba i mora,
svemira i postojanja,
mi počinjemo
i trajemo ...

27.02.2006. u 23:06 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Uvod ...





Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.

(W.Szymborska)

Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...

M.


Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...