Trenutak
Događao bi se "taj" trenutak.
Ništa sjajno i očekivano, cijelim svojim kratkim bivstvom označio bi kraj ugode.
Prisjećala sam se, nelagodu sam osjetila pokušavajući vidjeti kako mi leđa izgledaju u novom džemperu , u prostranoj kabini jedinog dućana, izvijajući vratom i podižući ruke maštajući da je koncert drage grupe već danas a ne za mjesec dana.
To je bio jedini predmet koji mi se sviđao na cijelom katu, ali cijena mi je ukazivala da s njim ne mogu kupiti i nove startasice. Nema veze, pronaći ću već kredu koja će osvježiti iznošenu bjelinu na nogama. Uostalom, tko će primijetiti patike kad već imam nešto novo.
I nelagoda je skliznula iz novčanika na pult, potpuno nebitna.
Prisjećala sam se, nelagodno je bilo saznati da su naši dodiri izgaženi tuđim strastima.
Cijela mravlja kolonija krenula mi je niz leđa onog dana kada si umjesto vrata raja izabrao prozor u neki drugi svijet, prenapučen za moj pojam dvoje zaljubljenih.
I vremenom, svi ti neimari su pronašli put iz moj malog raja, drugima potpuno nebitnog.
Prisjećala sam se , ugoda je postala neugodna, zadugo, za mnogo, za sve, za ništa.
Jednog je dana sivo-crveni džemper, savršen na njegovim leđima, ušetao u moj svijet sa potpuno bijelim patikama.
Dogodio se trenutak, sjajan i neočekivan, cijelim svojim kratkim bivstvom označio je početak ugode.
Ugodno je bilo prisloniti ga na grudi i zagrliti ga i mirisati na njega, na samo nas dvoje.
Ugodno je živjeti "ovaj" trenutak.
|
