žubor vode
24.05.2011., utorak
---
|
Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koja se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od toga trenutka nikada se nije prekinuo magični mirakul moga života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer kao što su govorili stari, Značaj života nije u prirodnosti nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korijena, mučitise i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada, kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava. Bela Hamvas, Kap prokletstva |
