
U svakom mom danu ispunjenom uobičajenim obavezama ,
izdvajam dva najdraža trenutka .
Prvi se događa ujutro kad Pišulinka plače,
što joj mama odlazi na posao .
Onako topla , meka i snena , nasloni glavicu na moje rame
i ja je ljubim i ljuljam i pjevam , sve dok ponovo ne zaspe ...
Drugi trenutak je kad se Prinčipesa vrati iz vrtića i
poleti prema meni , zagrlimo se , zagnjuri glavu u moje rame
i tako bez riječi , ostanemo nekoliko minuta ...
|