petak, 05.09.2008.

Oslobodi me (tvoja me snaga vrijeđa)

Trenutak buđenja (reci kuda ću sa sobom)

Kao uvijek nenajavljeno stižu velike promjene i velika saznanja.
Kao brzi vlak protutnjala je jedna činjenica mojom dušom i za sobom ostavila trag.

Friži…ovi put napravljene da zarastu mekom travom zaborava
Friži…ovi put su tu da otvore stare, zakužene rane skrivene duboko ispod moje kože.
Friži….ovi put samo moje ime nose.

Obećavam sada, ovdje i zauvijek (sebi i samo sebi) da nikad više neću biti gruba prema sebi.
Da neću tražiti nemoguće.
Paziti ću na sebe.

Polako, korak po korak i dan po dan
Još tiše…dolazim na neke početke koje sam godina skrivala od sebe.
Jednom davno dok si još ime nisam znala
Tvoje su ruke pustile da padne moje srce
(negdje u snijeg, negdje duboko, na dno nekog crnog mora).

Polako, korak po korak i dan po dan
Učiti, biti, disati i uživati…
Jednom, dvaput pa opet…

Polako, korak po korak i dan po dan
Neki drugi obrisi moje duše i neka nova poimanja stvarnosti
Gle, tko se to smije u ogledalu?

Polako, korak po korak i dan po dan
Dok pišem ove riječi
Dok odlazim i okrećem leđa nečemu što nije vrijedno ni jednog dana mog života
Dok se smijem jer sam slobodna…

Polako, korak po korak i dan po dan
Dok te čekam da dođeš
(znaš li koliko ti se radujem)

Polako…
I ne zaboravi
Korak po korak
I dan po dan

Mogu ja to


Oslobodi me - Gibonni
16:25 - Komentari (19) - Isprintaj

<< Arhiva >>