Tražeći sebe

Ljubav je uvijek otvorenih ruku. Otvorenih ruku dopuštate ljubavi da dolazi i odlazi kako želi, slobodno, jer bi ona to ionako činila. Ako pokušate zarobiti ljubav, shvatit ćete da držite samo sebe.
Leo Buscaglia



Foto by teaphotography


Pitaju naše oči dok pružamo ruku jedno drugome....

Hoćeš li hodati samnom stazama života?

Foto by kuschelirmel


Ljubav, kazahu nam vidjeoci iz starine,
Zlatni je leptir iz divljine
Što leprša i leti obasjanim nebom
I tka sreću srdaca što dođoše iz tmine.

Algernon Swinburne

Prstohvat cimeta
tri lavandina cvijeta
dašak djetinjstva omotan vanilijom
prstohvat začina našeg otoka
nekoliko zrnaca soli
puno ljubavi i naramak smijeha

Sve to spremila sam za večeru

Još malo pa si tu


(i onda je svizac zamotao čokoladu )

Budeš li o meni mislio dobro, postat ću još bolji.
Phil Bosmans



Foto by thetragictruth-of-me

Od ljubavi se raste pa Svijet prestaje biti nesigurno mjesto.

Ljubim te

(i sve ono što ne stane u riječi)

S obje noge stojim čvrsto na oblacima...



Foto by Nepoznati autor

Vozeći se na posao gledam nebo..iznad Brača oblaci vriju i spuštaju se prema moru..na misli u mojoj duši sliče.
U dubini mene želja za promjenom vrije i nevera se sprema.

Dopire tvoj glas izdaleka, ali osmijeh je onaj isti, vragolasti, dobar, tvoj.
Smiješ mi se, prijetiš da ćeš mu reći moje šifre a onda onako usput otkrivaš tajne svoga srca (vidi, vidi tko bi rekao da su tako slične)

Sjećaš li se kako smo pronašli blago na dnu mora?
A one ribe?
Susrele se naše dvije duše sa osmijehom na licu i cijeli se Svemir s nama smije.

Srca vuku zlatne niti iz dubina, pa bisere na njih nižu i sirenama ih meću na vrat.
Bezbrojne živote, bezimeni, prošli smo mi...vjerujem da se duše uvijek nekako ponovno nađu.
Pa se između dva smijeha stvaraju neki novi konopi za zauvijek.

Naše riječi i još glasniji govor očiju

Tvoje dobrodošla si i moja sreća (dio si mog života)....

Put do tamo niz je ciklusa (pokušaj/pogreška/uspjeh), sa nogu na pod i opet na noge.
Svaka nova pobjeda čini me još malo više sigurnom u to.

Najteže su bitke koje vodim sa sobom.

Dočekala sam kišu pa se radujem jeseni i zimskim danima koji slijede. Kratki dani i duge noći, toplina stana i neke nove priče.

(ti ovdje)

Do tada (ja tu...sada..)
Još jednom sam pala (po tko zna koji) u pokušaju riješavanja nekih vječnih dilema.

Mislim, halo?!?!
Pa bilo bi dosta

Igračice sve je jasno (smirilo se more)...

Vidio sam u snu ljiljan bijeli,crne konje i svatove bez pjesme
I tiho bez glasa, odlaze nekud, neki dragi ljudi
Gdje, a gdje... ružan san....



Foto by lryiu

Sanjala sam te noćas tako živu (tako lijepu)
Ne pamtim mjesto, ni što smo bile, pamtim samo naš smijeh (poput rascvalih mendula sladak).
Smijale smo se cijelu noć i nisam znala da te nemam više na javi.

Kad sam se probudila našla sam suze na jastuku...

Fališ (onako kako samo ti možeš)
Iako znam da sve znaš, voljela bi da ti mogu satima pričati.

Fališ mi mila...
(padaju neke latice na nas)

Obrisi mene govore sve onome tko zaista želi znati.



Foto by shadowcatv10

Tvoje oči nalaze putove koji ispod moje kože vode.
Sklizneš lako u dubine duše, samo da me s osmjehom koji otvara sva vrata upitaš ono što nitko nikad nije.
Virim ispod trepavica, sebi slična, u rano ljetno jutro, dok osjećam tvoj dah na licu.
Reci mi…govore tvoje usne, prsti ispisuju riječi na mome tijelu..
Reci….pričaj mi…

Uvijek sam bila sama u svojim najmračnijim dijelovima duše.
A sad odjednom…

Ti pitaš i tražiš i želiš…
A ja otvaram one nikad otvorene dijelove sebe.
Uzimaš…dajem…uzimam…daješ…i opet u nekim novim dimenzijama tebe (sebe) živim.
Odgovaram, dajem i želim

Znaš li kako sam divno slobodna u tvojim rukama?

(Jednim si pitanjem oslobodio cijeli svijet)

Trenutak buđenja (reci kuda ću sa sobom)

Kao uvijek nenajavljeno stižu velike promjene i velika saznanja.
Kao brzi vlak protutnjala je jedna činjenica mojom dušom i za sobom ostavila trag.

Friži…ovi put napravljene da zarastu mekom travom zaborava
Friži…ovi put su tu da otvore stare, zakužene rane skrivene duboko ispod moje kože.
Friži….ovi put samo moje ime nose.

Obećavam sada, ovdje i zauvijek (sebi i samo sebi) da nikad više neću biti gruba prema sebi.
Da neću tražiti nemoguće.
Paziti ću na sebe.

Polako, korak po korak i dan po dan
Još tiše…dolazim na neke početke koje sam godina skrivala od sebe.
Jednom davno dok si još ime nisam znala
Tvoje su ruke pustile da padne moje srce
(negdje u snijeg, negdje duboko, na dno nekog crnog mora).

Polako, korak po korak i dan po dan
Učiti, biti, disati i uživati…
Jednom, dvaput pa opet…

Polako, korak po korak i dan po dan
Neki drugi obrisi moje duše i neka nova poimanja stvarnosti
Gle, tko se to smije u ogledalu?

Polako, korak po korak i dan po dan
Dok pišem ove riječi
Dok odlazim i okrećem leđa nečemu što nije vrijedno ni jednog dana mog života
Dok se smijem jer sam slobodna…

Polako, korak po korak i dan po dan
Dok te čekam da dođeš
(znaš li koliko ti se radujem)

Polako…
I ne zaboravi
Korak po korak
I dan po dan

Mogu ja to

Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i osjećajne. Onaj ko pronađe svoj prototip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukloniti, razumijevanje je potpuno.
Benjamin Disraeli


Postoje trenuci savršenog doticanja Svemira (kradem zvijezde i spremam u riznice svoje duše).
I oni poput današnjeg dana, kada ništa postoji kao sve i krade mi te zvijezde iz oka.

Dok ležim u tvom zagrljaju čujem Zemlju kako diše… vrtimo se zajedno Ona i ja. Skočim pa je pustim da u svojoj ludoj, beskrajnoj igri okretanja u krug protutnji ispod mojih stopala.
Ležim na škrapi (Tebi) koja ljeto zarobljeno u sebi nosi, te joj ga sa svakim dodirom dlana kradem i spremam ispod kože za dugu zimu koja dolazi. Tražeći zrna pijeska koja u riječi nižeš zatvaram oči pred još jednim početkom.

Neopisivi, sitni i bezbrojni detalji na velikoj slici života, baš oni koji život čine.

Pitanja skrivena u osmijeh, strepnja izgubljena u zagrljaju i godine koje nosimo na licu (kud su se prije okrenule te brojke).

Bezgranična želja koju puštamo da plovi, da bude što želi i potreba da te imam pored sebe u sve dane života.
Tvoj glas i priče, riječi nanizane u moj osmijeh, poljupci na vrhovima prstiju i toliko slični pogledi na svijet oko nas.

Svega po malo danas, kao jedan divni akvarel života mog (tvog)

Ljubim i ovakve dane, one u kojima ne znamo kud sa sobom….

Još jedna sličica više koja priča o nama