Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i osjećajne. Onaj ko pronađe svoj prototip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukloniti, razumijevanje je potpuno.
Benjamin Disraeli
Postoje trenuci savršenog doticanja Svemira (kradem zvijezde i spremam u riznice svoje duše).
I oni poput današnjeg dana, kada ništa postoji kao sve i krade mi te zvijezde iz oka.
Dok ležim u tvom zagrljaju čujem Zemlju kako diše… vrtimo se zajedno Ona i ja. Skočim pa je pustim da u svojoj ludoj, beskrajnoj igri okretanja u krug protutnji ispod mojih stopala.
Ležim na škrapi (Tebi) koja ljeto zarobljeno u sebi nosi, te joj ga sa svakim dodirom dlana kradem i spremam ispod kože za dugu zimu koja dolazi. Tražeći zrna pijeska koja u riječi nižeš zatvaram oči pred još jednim početkom.
Neopisivi, sitni i bezbrojni detalji na velikoj slici života, baš oni koji život čine.
Pitanja skrivena u osmijeh, strepnja izgubljena u zagrljaju i godine koje nosimo na licu (kud su se prije okrenule te brojke).
Bezgranična želja koju puštamo da plovi, da bude što želi i potreba da te imam pored sebe u sve dane života.
Tvoj glas i priče, riječi nanizane u moj osmijeh, poljupci na vrhovima prstiju i toliko slični pogledi na svijet oko nas.
Svega po malo danas, kao jedan divni akvarel života mog (tvog)
Ljubim i ovakve dane, one u kojima ne znamo kud sa sobom….
Još jedna sličica više koja priča o nama
Post je objavljen 03.09.2008. u 21:15 sati.