petak, 02.05.2008.

Trenutak spoznaje

Što god možete ili mislite da možete, započnite;
Hrabrost ima genij, moć i magiju u sebi.
J.W. von Goethe

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by mjagiellicz


I ništa više nije isto...

Budim se nakon sraza mene i mene... dugo sam padala kroz prazan prostor da bi dotakla more - nisam znala da će toliko boljeti.
Svaki djelić duše, zglob, osmijeh i dlaka, svaka moja kost treperi od istine

Po prvi put u životu ljuta sam na nekog drugog a ne na sebe.

I to (zamisli Igračice) s dobrim razlogom

Danas sam ljuta jer nisi znala ili htjela davno, davno, još kad je tvoja ruka bistrila moje svjetove.
Tu je sve počelo, moja želja i potreba, moj bijeg i odbijanje, moj osjećaj bezvrijednosti i strah od napuštanja.
U paralelnom Svemiru postojanje nespojivih stvari
Jedne zaslijepljene oči na koje polako dolazi svjetlo
(jesu li razvijeni vidni putovi?)

Sa novim saznanjima došla je i naša priča na red.
Ljuta sam na tebe jer si igrao nepošteno kao što igraš i sada. Pri pomisli na laži koje hladnokrvno prostireš ljudima oko sebe...strašno...zaista strašno.
čemu zavaravanje, ti drugi kojima lažeš su mi nevažni trenutno.
ALI LAGAO SI MENI (a to je neoprostivo)
Izvani naizgled pripadaš "normalnim" ljudima ali iz tvoje duše dopire miris truleži. Prikriti je ne mogu sve tvoje laži.
Ljuta sam jer se praviš da je sve normalno i da mi ustvari nisi uradio ništa nažao. Za to vrijeme pružaš svoje pohlepne pipke i hraniš svoj bolesan ego mojom (ili nečijom drugom..tebi nije važno čija je) ljubavlju i pažnjom i ne prestaješ dok ne uništiš i zadnju vlat zelene trave (poput biblijske pošasti skakavaca).
Da to si ti...
A ja? Što sam ja radila svo ovo vrijeme? Pitala se zašto i mislila kako ne vrijedim dovoljno. Tjerala sebe daleko, najdalje. Ljutila se na svoju slabost, trgovala svojim srcem. Kažnjavala sebe i vrtila se u krug.

Ah kako je lijepo znati kome što pripada. Kako je lijepo moći razlučiti zasluge za pojedine događaje u našim životima.
Svaka medalja ima dvije strane.
Ali ponekad je jedna strana nemoćni promatrač trenutka i događaja.
Do prvog puta (a onda krenem)

Danas me boli svaki dijelić tijela kao da sam stari, izranjavani brod nakon nevere.
Danas sam pospremala svoj stan i uživala u redu kojeg su ostavljale moje ruke.
Danas je dan kad znam da mogu

I zato sam počela....

Danas sam poput stupova u pijesku...
Tamna sa ranama od Sunca, izgrižena solju.
Ja postojana, ja kao putokaz
Ja između mora, pijeska i neba
Ja ljuta na tebe


SRETNA JA....
21:30 - Komentari (6) - Isprintaj

<< Arhiva >>