ponedjeljak, 28.04.2008.

Probudi me

Without a soul my spirit's sleeping somewhere cold
Until you find it there and lead it back home....

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by Feemoa

Jedan dugo smišljani udarac i razbila sam savršen mehanizam (sebe) u tisuće naizgled bezvrijednih komadića.
Pokupila sam se pažljivo, hladnim rukama obuhvatila kormilo i isplovila na duboko more svojih snova.
Nagnutu nad pramcem kupaju me bistre riječi (tvoje).
Rastem u tebi da postanem svoja.
Spasi me (mole tvoje oči).

Čekajući svitanje spajam se sa sivilom nerođenih dana, nestajem u obećanju, čekam nemoguće.
Bacajući u dubinu duše komadiće šarenih boja hranim nesigurnošću praiskonske strahove rođene u trenutku stvaranja Svijeta.
Nose me rijeke snova na obalu moga srca.
Zatvaram oči i puštam svoje godine da cure poput toplog pijeska kroz moje otvorene dlanove.
Spavala sam vjekovima.

Udarci stopala nekog davno izgubljenog djeteta?
Otkucava buđenje davno razbijen mehanizam sata.
Zašto baš sad? Ne znam ali znam da je moje vrijeme.
Polazim da budem ono što ja jesam dok u meni pjevaju oluje.
Na kraju me puta čeka samo more i poznata neka obala od sunca.

Ja sam žena nesavršenog Svijeta i slična sam morem prekrivenoj škrapi.
Dok sigurno stojim u poretku stvari od srca se glasno nasmijem do Neba.

Tu sam da trajem u tvom oku
Tu sam da te zaustavim svojim tijelom

Uživam u osjećaju već viđenog

Kako sam sretna jer živim!
15:50 - Komentari (23) - Isprintaj

<< Arhiva >>