nedjelja, 27.04.2008.

Nepomirljiva


Pobijedi samoga sebe pa ćeš pobijediti i svijet.

Sv. Augustin

Image Hosted by ImageShack.us
Foto by Incredi

Nepomirljivi (moji) svjetovi na trenutak zaspali u dubinama duše.
Pamtim kako nestaju u savršenoj simfoniji naših spojenih tijela, nema ih u dubini mora.
Ponekad se smire sami od sebe, moj smijeh uspava, moja tuga poplavi i onda budem.

Tu sam danas da kroz ukradeno vrijeme, skrivena od skrivanja sebe pretočim Istinu u riječi.
Odvojena, udaljena, zaštićena…između mene i mene stoji ljubav čiji dolazak ćutim.
Gledam podivljale planete u plesu oko Sunca, pogledom pratim neveru koja pokreće more u bijesne valove.
Ispod crnog neba stojim skrivena u kopreni suza

Poznam bezbroj načina za kaznu a samo jedan za preživjeti.

Držim u ruci konop pa nižem na njega riječi i namatam klupko koje na Svijet sliči.
Držim ih na dlanu, oprezno i nježno (jer pomalo volim i taj dio sebe).
U svakoj je riječi osuda i ljutnja – to se moje suze kupaju u njima.
U svakoj je riječi ona divlja ljubav – to su moje oči kada tebe vide.
U svakoj je riječi pjesma divljeg mora – to su moje ruke koje tebe grle.

Pričam o danu kada ću ti doći

O noći na škoju i buri u dvoru
O nebu i škrapi, zemlji i žulju, o lozi koja živi u zapuštenom polju.
O maslini i drači, putu za nebo i vali koja pamti neke bolje dane.
O bolu i strahu i svojoj samoći u noćima koje nikad neće proći
O miru pred jutro kada sve je tiho poput smrti i kraja života
O oku oluje u kojem sada živim….još koji trenutak prije nego krenem.

I namatam tako niti moje duše i sa svakim krugom klupko sve je teže
Vidim u njemu odsjaje sa Neba i oblak jedan kojeg vjetar goni
Čujem kako stijene pjevaju mi pjesmu i osjećam dubine u kojima živim.

Igram se sa Svijetom ispunjenim nebom i okrećem ritam nekih mojih riječi.
Sa svakim je krugom moja duša čišća i ja je vidim kao kaplju vode
Kupam se u njoj i ponavljam riječi:

Nasmiješi se Nebu i nježna budi prema sebi








18:45 - Komentari (16) - Isprintaj

<< Arhiva >>