Freedom is a state of mind, but that depends on you state.
Sometimes you need to fight for it, but freedom is most real when you cease the fight.
U tamnim noćima koje najavljuju ljeto sanjam polja prekrivena maglom.
Izdaleka do mene dopire zveket ukrštenih mačeva, miriše zrak na krvi i dim, bubanj poziva.
Hodam po vodi koja hlapi i prekriva poljane na kojima vodim bitke - one traju otkada me ima.
Velike vojske hodaju uz moj bok, okružuju me i prate, ostavljaju smjerokaze koji vode na put za nikuda.
Šutim i tiho klizim među njima…pa gledam…
Glancaju se čizme, oštre se koplja i grije ulje, premazuju kožu koja se sjaji, izvikuju riječi umjesto cjelova, griju se oklopima i grle hladnu zemlju umjesto tijela ljubavnika.
Nježno poput mora započimlje ritual star koliko i ja.
Uzimam oklope prepune ožiljaka od riječi i pogleda, platnene trake iskuhane tisućama puta, ljekovito bilje ubrano usput, oči koje ne vide…pa polazim.
Obavijam tijelo oklopima, slažem ih da me štite od svake nesreće. Red bilja, red platna pa malo nevidljivosti, red bilja, red platna i oklop iznad svega.
Nevidljiva, oklopljena, pokrivenih očiju koračam u još jednu bitku protiv sebe.
Dio sam toga i sve je to za mene, zbog mene.
Penjem se uz brijeg da bi sa vrha ugledala vojsku koja prekriva nepregledna polja.
Crni se zrak od njihova daha, zemlja podrhtava pod nemirnim kopitima i stopama na rat pozvane sile, gore vatre.
Vidim te, stojiš ispred svih sa kosom koja vijori na vjetru i samo meni poznatom kretnjom pozivaš na još jedan sraz.
Vidim te dok iznad tebe raste Sunce još jednog dana
Oslobodi me…mole moje oči
Oslobodi me…ispisuje poziv tvoja kosa šibana zrakom na toj vjetrometini snova
Oslobodi me…
Gledaš me i ne skrivaš osmijeh
Miluju me tvoje neizgovorene riječi dok ti ruke udaraju o štit u ritmu moga srca
Iznad mene oluja bijesni
Oslobodi me…
Stojimo tako Ja i Ja, svaka na svojoj strani polja.
Velike riječi i velika voda, vatra i dim, polugola tijela pozvana u rat.
Vjera u ono što jesmo i u sve ono što nikad nisam bila
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
pusti da cijelog Tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ kad se
budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda!
Na svom koncu umjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A.B. Šimić
Meni, da nikad ne zaboravim
(03. svibnja 2008.)
Što god možete ili mislite da možete, započnite;
Hrabrost ima genij, moć i magiju u sebi. J.W. von Goethe
Ljudi koji mi oduzimaju dah, čije me riječi čine sretnom jer znam da takvi postoje:
Ne, nemoj mene vezati...
Jer Vjetar se vezat ne može
(tu samo Ljubav pomaže)
Tu sam jer volim "baciti na papir" neke misli koje nenajavljeno dođu.
Pa tražim put kući
Foto by Ivonne_D
Naći ću ga znam,
jedne ljetne večeri kad sjednem na skale kojima sam lutala u snu, bosonoga...prema moru
(neko te davno zapisao u moje dlanove)
Znat ću....
Znat ću da sam došla kući
...tu na rubu moga sna...
Foto by VITRIOL
Ako poželite...slobodno se javite
izvanje@gmail.com
ITAKA
Kad pođete tražiti Itaku
Molite se da putovanje bude dugo,
puno pustolovina,puno buđenja.
Ne bojte se čudovišta iz starine
Nećete ih sresti
ako vam misli budu letjele visoko,
ako prava strast pokreće vaš um,tijelo i duh.
Nećete sresti strašna čudovišta
ako ih ne nosite u duši,
ako ih vaša duša ne postavi ispred vas. Konstantin Kavafis
Treba se usuditi željeti...(kaže mi Leda)....
Koliko još staza moramo prijeći,
za samo jedan trenutak Ljubavi...
A toliko toga činimo, toliko lijepog nastojimo,
toliko sebe unosimo i raznosimo
poput vjetra što se sjeća da je bio pustinja.. Vladimir Ordanić
Tko zna...
Vizija
Jednoga jutra godine neke
Otvorit ću oči začuđeno, smjelo,
A sunce će nježno milovati mi lice.
Pogledat ću sretno u svoj komad neba
I osmjehom pozdraviti sunce na prozoru.
Jednoga dana godine neke
Nasmiješena i mirna šetat ću poljem,
Brati rosno cvijeće kraj neke šume.
Slušat ću ptice što život slave
I bit ću sretna što sam tu.
Jedne večeri godine neke
Sklupčat ću se tiho u nečijem naručju
I slušati muziku srca samo za mene.
Bit ću sretna zbog poljupca,
Zbog ruku koje miluju i vole.
Jednog jutra godine neke,
Jednog dana godine neke,
Jedne večeri godine neke
Nadam se…….. Freya
Zelenu mahovinu imaju morske stijene,
borovi i čempresi mirišu snom,
a u šumi se pod lišćem u proljeće
crvene jagode
i mirišu,
a ja imam uspomene i sjećanja i tebe i
sol na koži od zadnjih zagrljaja
i mahovinu u kosi
i san od tvojih dodira pod čempresima
i okus jagoda na usnama
i ljubav
i ti mi šutnjom pričaš
da ti sada kada me nema nedostajem
da su ti sati dugi i polagani Dinaja
Tako sama
Tako sama,
pokrivena česticama nedostajanja
ležala sam na stijeni
pored zapjenjenog mora
pogleda uperenog
tamo negdje iza,
u raskršće puteva
gdje si odlučio
pratiti nečije tuđe korake.
Tako sama,
učila sam ponovo biti JA,
egzistirati kao jedinka,
i živjeti bez lijeve polovice srca
koju si odnio sa sobom,
a ne želeći joj biti vlasnikom.
Tako sama,
disala sam ne osjećajući mirise,
lutala, ne ćuteći hladnoću ni toplinu,
gledala, bez da vidim boje buđenja novog dana,
hodala, ne ostavljajući tragove svojih stopa,
dodirivala, tražeći te pod svojim prstima,
a nalazeći samo prazninu u stvarnosti
iz koje si izrezao i odnio svoj lik.
Tako sama,
drhatvim sam rukama
lijepila šarene komadiće sebe
kakva sam bila prije nego si
poslao uragan kroz moj život,
i sakupljala sitne krhotine osobe
u koju si me pretvorio svojim odlaskom.
I dalje sama,
dala sam se moru
da te spere sa moje kože
dok sam upijala mirise
tog trenutka spoznaje
kada su mi se boje sumraka
ponovo zaiskrile u očima
cijelom lepezom svojih tonova.
Usidrila sam svijest
i prestala lutati
našavši onu drugu polovicu
u samoj sebi. Yvonne D.