četvrtak, 03.04.2008.

Obećanje


Cijeli svoj život tragam za nekim tko će biti spreman biti istina, kome će i crnilo kojim nas ona ponekada oboji biti dovoljno prozirno da ipak može vidjeti kroz njega ... i još tragam, mila moja.
Ljudi na trenutak pomisle da to mogu, da su spremni, i ja otvaram svoje srce, dišem u istini. No onda, odjednom, čini se ničim izazvana, dotakne me laž.
Zašto je tako teško živjeti istinu kada bi to trebao zapravo biti blagoslov, ne znam.
Ali ne odustajem, tragam i dalje.
Možda ću jednom susresti nekoga tko će istinu ljubiti jednakim žarom
kao ja.
Dream Maker


Image Hosted by ImageShack.us

Jedno preplašeno srce koje ne pripada i bujica mojih nemirnih riječi koje ruše svaki skriveni zaklon.
I iznova obećam, pa pogazim…nikad više, ovaj put je to zauvijek.

Moja želja nije loša i neću obrisati sve one riječi, snove i dane koje želim u svom životu.
Sanjala sam noćas jednu daleku zemlju i obalu oceana koja me zove dugo već..pa rekoh…zašto ne?
Rekla sam naglas danas istinu a to je pola puta:
Nije kraj tvoga svijeta Igračice, ako pokušaš dobiti (naći) sve ono za čime žudiš duboko u sebi….I nije tragedija ako ne uspiješ (to znam).

Ima li većeg prokletstva od toga da se nesigurnom čovjeku ispune najtamnije i najveće želje?

Naučila sam da je teže odustajati zbog straha i godinama živjeti sve ono što nisam i nikad neću biti…
Pa neka mojih želja i koraka koji vode tamo gdje mi je mjesto.
Ja želim neke druge svjetove a ne ovaj u kojem sam zarobila svoje snove..
Plaču ruže i more je plavo od tuge. Nebo je prozirno staklo po kojem kapaju suze …dok ga magli moj dah zatvaram oči i želim jako, najjače…pa plivam u vodi koja rađa nanovo ovaj Svijet i mene.
Ostajala sam samo zato jer sam se bojala… bilo je sigurnije plivati u poznatim i tako toplim morima moga djetinjstva….ma koliko ja govorila da mi to ne odgovara.
I ništa nije crno i bijelo…živimo u pretežito sivoj zoni.

Danas sam uradila ogromni korak (možda je ocean ono što je za mene?)
Hodat ću bosa pješčanom plažom.
Nije važno hoću li doći, ja sam krenula prema njemu.

A kad se otvore vrata znati ću kamo mi je dalje za poći.

A gdje ću s tobom?
Ne znam, pokaži mi (jesi li ti moja istina?)…



Draga Dream Maker "ukrala" sam tvoje riječi i počela s njima ovu priču...jer tako si lijepo napisala ono što je meni najvažnije, ono što sam ja yes
Hoćemo li sresti naše istine?
Da, hoćemo...jer to je neizbježno i prirodno kao disanje, kao život i kao smrt...
12:26 - Komentari (16) - Isprintaj

<< Arhiva >>