utorak, 04.03.2008.

Lanterna mi noćas budi

Budite strpljivi prema svemu što je neriješeno u vašem srcu i pokušajte voljeti i sama pitanja. Ne tražite sada odgovore koje ne možete dobiti, jer ne biste mogli živjeti s njima, a bit je u tome da treba sve živjeti.
Sada živite pitanja...
R. M. Rilke

Image Hosted by ImageShack.us

Strpljenje mi nije jača strana..najčešće želim sada, odmah i tu…sve ono što mislim da bi trebala imati, ono nešto….
Ja nestrpljivo žudim za onim u što sumnjam negdje duboko u svome srcu i svako nestrpljenje u sebi nosi želju za razotkrivanjem laži (zatvori mi oči poljupcima)
Iz svake moje pore izvire rijeka pitanja pa nemirna, analitička ja pokušava na sve odgovoriti i sve razjasniti….zašto je Nebo plavo i zašto je more duboko…zašto ljudi vole i hoću li ikad dotaknuti zvijezde….
Reci mi, reci, reci…pričaj mi…utaži moju glad za znanjem, poigraj se s kamenčićima moje duše a da ne izazoveš buru, zadivi me svojim odgovorima dok moja duša plete zlatnu mrežu oko tvojih prstiju…
I nemoj me razočarati nikad…to dijete u meni traži tvoj zagrljaj.
I prepoznaj moja pitanja u šutnji…
Ja šutim pitanja (i pitam šutnjom) jer nisam spremna čuti tvoje odgovore - iako ih ni ne slutim a kamo li znam..i u šutnji smišljam razne odgovore pa se pletem u njima.
Stavljam ti riječi u usta, oblačim te u haljine mojih strahova i želja, prekrivam ljubičastim zorama dok bdijem nad tvojim snom.
Odlazim i dolazim u igrama moje mašte, smišljam scenarije i moguće rasplete…
Ja šutim i pravim se da kupujem vrijeme mada znam da je to nemoguće.
Sjedim u zavjetrini i uvjeravam sebe da je oluja prošla.
Još samo trenutak, dok ne izbrojim do deset…
Grubo me probudilo more (vrijeme je)…..
Nešto se nepovratno promijenilo u meni (na bolje) pa ruke neumorno kidaju mreže šutnje…
A pjena kruni sve neostvarene snove
Dok mirna čekam odgovore dolaze mi neke slike, i moja se duša kupa u toplini života kojeg živim

Image Hosted by ImageShack.us

Foto by VITRIOL

Otoci u magli mogu ostati skriveni neko vrijeme ali feral na provi moga broda i lanterna koju slutim u daljini vode me kući.
Otoci moje duše i ljubav koja se rađa na njima…
Otoci tako daleki jedan drugome a opet tako bliski.

Mi jesmo otoci tišine….tako smo daleki a opet jedan drugom tako bliski…
Primakni se tek korak bliže i možda vjetar donese moj miris i pitanje staro koliko i Svijet
Primaknut ću se tek korak bliže da odgovoriš srcem

Danas je dan mog života kad bi mogla živjeti s odgovorima...

Pa te pitam…

Što sam ja tebi?
20:10 - Komentari (11) - Isprintaj

<< Arhiva >>