utorak, 26.02.2008.

Probudi me (molitva)

Image Hosted by ImageShack.us



Prekrivena morem dočekujem zvijezde.… zrnce soli, osmijeh i sunce…
Dotičem ih kao moje snene oči pitanja i sumnje…oprezno, u nevjerici…
Gdje sam ja to?
Grli me poznat osjećaj poput najnježnijih ruku moga pregovarača s Bogom (za tebe sve ću učiniti).
Prikrali se snovi u kojima gubim sve samo da se probudim jutros i shvatim da želim jedno čudo.
Kako smo krhki u svojim željama za nebom
I kako smo slični jedni drugima (kao blizanci) sa svojim izgubljenim i dobivenim bitkama, poljupcima na ramenima i željom koju nosimo u srcu.
Hodam (sva u bojama), izgubljena u sivilu ovog dana i prekrivam se tišinom…
Poželim nestati u daljini, stopiti se s oblacima, pretvoriti u more, postati siva…

Ljuta sam (ljuta na sebe jer sam negdje usput izgubila vjeru)
A svaka kap moje ljutnje dodaje nijansu više u mene, pa živim još malo više nego u trenutku koji je (sad, baš sad) prošao zauvijek
I dok se trudim da objasnim svome srcu (neobjašnjivo riječima) ono se još jače joguni i tvrdoglavo odbija biti spremljeno u kutiju koju ovaj današnji dan (ja) priprema za njega.

Gotova je predstava i odbijam biti ono što danas nisam

Nisam hrabra danas (niti vidim sunce)
Danas sam oblak prepun kiše
Magla sam koja liježe na vrhove grana još golih od zime koja traje u mom srcu.
Danas sam maska nalijepljena na lice Onog koji laže

Trebam te (pokaži mi gdje Dunav ljubi nebo)

Zatvaram oči i nestajem u vrtlogu misli.
Zatvaram oči dok tonem u san ispunjen slikama ljeta.
Pa na rubu sna poželim jako, najjače da me danas probudiš poljupcima
Pokaži mi….onako kako znaš…
Ne želim biti sama danas

Ili sam sve to sanjala….
13:17 - Komentari (9) - Isprintaj

<< Arhiva >>