nedjelja, 17.02.2008.

Na rubu sna

Početak čuda, neki zaton moga srca i bonaca (ona u rano ljeto jutro)
Spuštam se stepenicama prema moru

Zatvaram oči dok po meni pada zlatni slap tvojih riječi…budim se…u polusnu me ljubiš i prekrivaš svojim tijelom.
Danas sam okupana suncem a smrznuta u buri
Nosi me more mojih želja koje se tiskaju kao valovi…da mi je znati koja će se prije razbiti o škrape života.
Ostavljam ih da se guraju i polazim…

Putujem - želim barem puni krug oko Mjeseca (a možda i više) u nekom novom snu

Oko onog Mjeseca koji vuče zrake srebra po moru tišine ispod tvoga pogleda.
Živim i plešem u ritmu slutnje, prepoznajem se između dva otkucaja tvoga srca, iz ogledala mi se smiješi neka nova (a tako poznata) ja.
Pa želim jako, najjače, do neba…nemam riječi kojima mogu opisati što želim i koliko…
Život (možda)…
Slike nanizane na vrtuljak, šarene žaruljice i likovi od papira, neke pjesme, riječi koje teku iz moga srca, komadići stakla i zeleno nebo.
Putujem tragom vina na tvojim usanama dok me miluješ dahom.
Nestajem u vrtlogu tebe.

Tražim sebe u tvojim riječima, dodirima i poljupcima….zatvaram oči u nevjerici prepoznavanja

Daleko iznad Mjesec zove (ako podignem ruke dodirnut ću beskraj) da te pitam…gdje si?
Prikralo se jutro pa pokriva moja ramena tvojim obećanjima.
Budim se da otkrijem tragove tebe u sebi.
Budim se polako, otežala od želje i mirna u svojoj tišini
Tu na rubu tvoga sna….

Putujem danas u kolima od vjetra sa kosom spletenom u tvojim rukama…
Putujem danas s tobom u mislima nekim dalekim i hladnim prostranstvima sjevera
Putujem danas tu na rubu jednog sna…
Pa se smijem Nebu dok se prevrćem po plahtama i dok pozdravljam još jedan divan dan života

Putujem danas pa se vraćam…što je to za mene (ludu sanjalicu)..tek jedan mali krug oko Mjeseca

Putujem danas u tišini i vučem zrake srebra za sobom.
Svijetlim ti staze koje vode kući
Hoće li to biti dovoljno?

Ovdje na ničijoj zemlji…tu na rubu našeg sna?
19:58 - Komentari (12) - Isprintaj

<< Arhiva >>