četvrtak, 10.01.2008.

Provaj

Jutros sam se probudila rano, kroz otvoreni prozor u sobu ulazi mrak. Gledam na sat...pet ujutro...pa još pola sata...opet mrak. Dizanje u šest...bosonogo tapkanje po stanu i puštam muziku.
Tako želim ljeto (mada više volim zimu), dane koji su dugi...da me u šest ujutro dočeka nemilosrdno dalmatinsko sunce....tako želim ljeto a ne ovu sivu zimu.
I dok vrtim pjesme i pregovaram sa sobom da li skuhati kavu ili ne...razmišljam o tebi u polumraku svoje sobe.
Svaki susret s tobom donosi mi pregršt perla, otkrivaju se predjeli do jučer skriveni u snovima.
Sve si mi draži....pa tražimo nove načine otkrivanja onog drugog.
Vrijeme ispred nas...pučina ispred našeg otoka, trag bure, juga, zraka sunca i bezbroj jedara, dupini ispred tvoje kuće u ljetnoj noći...i nas dvoje...
Naše priče su ponekad idiotarije, dječje pjesmice i glupiranja, stari vicevi, muzika.
Ponekad su životne, najvažnije, filozofiranje koje tako dobro leži tebi i meni.
Što li je to ljubav? Kako se voli?
Pa se upoznajemo polagano i ponovno, na načine na koje ja nisam imala priliku upoznati nikoga prije tebe.
Ti si moje čudo
Gledam te iz daljine i pitam se odakle ti odjednom...kako to ....
Pa se bojim da će biti kao svaki put do sada....pa bih pobjegla da zaštitim svoje srce (prekasno je, a ionako nisam kukavica).
Ti si moje čudo
Svaki put pronađeš put do mene i ne trebam ti reći što želim.
Govoriš meni poznatim jezikom.
Moje riječi tvoje su usne rekle.
Igramo se na iste načine i želimo do neba i natrag....pa opet...
Ti si moje čudo
Ne obećavaš brda i doline, ne zaboravljaš, znaš tražiti.
Znaš reći što osjećaš, znaš pokazati.... znaš se i bojati.
Ti si moje čudo
Bit ću hrabra i neću zatvoriti oči...dozvolit ću da se utopiš u njima i da vidiš svaku sekundu i svaki djelić moga užitka dok mi daješ cijelog sebe.
Biti će što treba...ni manje ni više...
Jer ti si moje čudo....
21:56 - Komentari (12) - Isprintaj

<< Arhiva >>