utorak, 08.01.2008.

Dok čekam čudo

Sjedim na obali rijeke, gledam vodu koja nekuda žuri i osluškujem svoje srce.
Ali danas ne čujem ništa, svu snagu koju imam ulažem u jednostavnu radnju disanja (disati...sjećaš se valjda kako se to radi...udahni...izdahni...pa znaš...hajde ponovno....udahni...izdahni...).
Voda me okružuje i povlači se u neki hladni predio moje duše u kojem obitavaju strahovi i mirisi odlaska.
Vodi me u prošlost koja podastire sve do sada izgubljene bitke i hrani pohlepna, bezuba usta mojih strahova.
Kako ću bez tebe?
Hoće li me poklopiti valovi hladnih voda ili ću nekako isplivati?
I zašto ne mogu s tobom dijeliti one trenutke koje sanjam i živim posljednjih dana?
Danas sam se našla u procijepu vremena koji vodi u drugu dimenziju...u neke daleke svjetove.
I pitam se odakle ti tolika snaga i volja, dok ja spuštam jedra i plutam na moru bez vjetra.
Samujem danas, pokrivena mojom omiljenom dekicom i čekam čudo.
Danas po tko zna koji put odbijam vjerovati u sve lijepo i sve ružno što mi se događa.
Danas ću leći u vodu...neka me odnese gdje želi jer nemam snage niti znam kuda bih pošla.
Danas nemam želja...
Samo čekam čudo....
18:17 - Komentari (12) - Isprintaj

<< Arhiva >>