subota, 05.01.2008.

Sa tvojih usana

Večer koja se polako prikrada i WMP koji nasumice bira u moru pjesama i nikako da odabere onu koju očekujem.
Red smijeha protkan hladnoćom i usamljenošću koja me danas prati.
Sama sam u gužvi na cestama, u prevrućim i bučnim prostorima, na kavi s prijateljicama.
Čaša vina, poneki zaostali kolačić od prije neki dan i moje lijeno protezanje po kauču.
Dvije svijeće i njihovo predivno toplo svjetlo koje pada na mene (baš kako volim) a ja tražim pogledom zvijezde iza oblaka (jer znam da su tamo).
Razgovori s mojim Anđelom i njeni poljupci, moja sreća jer je tu...malo bliže.
Prazni hod mojih misli i dani kao biseri nanizani u najljepšu ogrlicu oko mog vrata (slušaju otkucaje mog srca pa mijenjaju boje prateći miris kiše).
Nedostaješ mi danas pa se čudim kako mi nedostaje nešto što još nemam.
Želim da tvoj glas razbije tišinu moje duše, da ne budem sama barem na trenutak, na cijelu vječnost.
Da zavrtiš ringišpil u mojoj glavi i da me odneseš negdje iznad ovih oblaka.
Možda nije pravo vrijeme?
I što je to pravo vrijeme uopće?
Možda ako najjače zaželim netko okrene i razbije svjetove svojim dahom.
Ili baš sve trebam sama uraditi?
A što ću sa svim onim snovima koje nosim u sebi?
Možda ako tiho šapnem Svemiru što želim....
Pada kiša po svjetioniku koji mi kazuje gdje živiš.
Možda...
17:53 - Komentari (8) - Isprintaj

<< Arhiva >>