četvrtak, 05.03.2009.
O nečitanju, neoriginalnosti i Kamenom srcu
Dođu mi ta razdoblja kad sam toliko zaokupljena pričama koje sam već pročitala da jednostavno ne mogu skupiti dovoljno koncentracije za čitanje nečeg novog. Onda me opet uhvati strašna grižnja savjesti jer vrijeme i nove knjige prolaze kraj mene i ima ih sve više i više i više i toliko dobrih priča nikada neću sresti. Zastrašujuća je to pomisao.
Ponekad i poneka moja priča dođe u formu crnog na bijelom – iako vrlo rijetko i kao pravilno nikad do kraja. U zadnje vrijeme jedna je došla čak do 65 stranice. No nije me više strah da neću završiti nego da hoću ali neće biti originalno. Neoriginalno mi je gora kritika od loše ili dosadno ili … No, kako me mama malo pogodila u živac ističući ono Čega sam i sama bila svjesna evo nekoliko neoriginalnih ali ipak prekrasnih uradaka (glazbenih ovaj put…).
Evanescence – Heart-shaped box (u originalu Nirvana)
Tarja Turunen – Poison (u originalu Alice Cooper)
Him – Wicked game (u originalu Chris Isaak)
I na kraju kratka preporuka - Charlie Fletcher : Kameno srce
Knjiga za mlade (nekako im ne mogu pobjeći u zadnje vrijeme), fantastična priča koja se odvija na ulicama Londona. Za nekoga tko je bio u Londonu ili namjerava tamo uskoro putovati, moglo bi biti zanimljivo pročitati ovu priču u kojoj su vrlo aktivni likovi kipovi s ulica i pročelja zgrada Londona. Mene je kupio zmaj na naslovnici, ali kako ne bismo smjeli suditi po koricama možda bi bilo dobro da vam spomene i vrlo žive i pomalo strašne opise kamenih vodoriga koje napadaju dvoje djece izgubljene u tom ne-Londonu. Jedina zamjerka jest ta da priča nije gotova, radi se o prvom dijelu trilogije a drugi dio još nije preveden…
- 15:36 -
