Izlazak
Važna pitanja - sažeti odgovori
Da li se Božji putevi i naši ljudski spajaju?
Križ na Golgoti je doslovno stvarno fizičko i duhovno mjesto gdje se Bog spaja s čovjekom. To nije samo susret, to je doslovno sudbonosno spajanje. Bezgrešno nevino janje je žrtvovano, nevin je optužen, ponižen i ubijen od onih zbog kojih je došao.
Bog se izložio najvećem riziku postavši čovjekom, čovjekom s grešnom prirodom. Utjelovljenje božanskog i ljudskog u osobi Isusa Krista je obavijeno velom tajne kao i to što bi se desilo s božanstvom da je Isus napravio ijedan grijeh. Isus Krist je istovremeno potpuno Bog i potpuno čovjek. Bog je svemoćan i bezgrešan a čovjek je ograničen i grešan. Mnogi skeptici i kritičari kažu: "Pa lako je tako živjeti na zemlji i biti bezgrešan kad si Bog!" Veličina koju nam biblija otkriva je da se Isus Krist nije koristio božanskom silom u borbi protiv grijeha niti se koristio božanskom silom po vlastitoj procjeni u životnim situacijama, dakle potpuno se odrekao koristiti božansko u sebi i potpuno se predao kao čovjek vodstvu svog nebeskog Oca. Pobjedu nad grijehom je ostvario kroz neprekidni odnos s Ocem, kroz odnos je dobio silu da nadvlada sve životne kušnje ne napravivši nijedan kompromis s grijehom. Otac je bio u odnosu prvenstveno sa čovjekom u Kristu a ne s božanskim u Kristu. Savršena zamjena (žrtva) je tražila savršen život, nevinost i bezgrešnost. Samo takva je mogla biti primljena kao zamjena za kaznu koju je čovječanstvo trebalo primiti.
Mnogi vjeruju da je Isus Krist rođenjem imao grešno tijelo kao i svi mi, ali da je imao narav koju je čovjek imao prije pada u grijeh, znači bez sklonosti ka grijehu pa je u tome bio u prednosti nad nama. Drugim riječima kušnje nisu mogle doć iz njegovog srca i uma već samo iz grešnog tijela i vanjskog kušaća.
Ako je poanta spasenja da se božansko potpuno poistovjeti s ljudskim u kontekstu grijeha onda to baš i nije poistovjećivanje u punom smislu. S druge strane grešan život na zemlji svakodnevno nudi toliki broj kušnji da čak sa Adamovom naravi, bez odnosa i zajednice s Ocem, Isus Krist - Sin Božji ne bi ostao bezgrešan.
I pored ovog saznanja o Kristovom životu i smrti mnogim ljudima se čini kao da Bog ima neki svoj put a mi svoj, i da se ta dva paralelna puta nikad ne susreću.
Biblijski gledano to je apsurd, jer cijela Biblija govori o Božjoj ljubavi koja daje sve da se ponovo susretne s čovjekom i to kroz cijelu vječnost. Postoji cijeli plan kojeg nazivamo plan spasenja za sve one koji ga prihvate. Bog je otvorio put spasenja i riješio problem grijeha, samo ga trebamo shvatiti i prihvatiti u svom životu. Bog je postao čovjekom ne samo za potrebu plana spasenja, već će imati našu ljudsku prirodu kao dio sebe za cijelu vječnost.Bog je obećao ponovo doći sa svom slavom neba i taj događaj nazivamo 'Kristov drugi dolazak'. On dolazi po nas koji imamo odnos i koji smo poprimili njegov karakter kroz taj bliski odnos. On uskrsuje mrtve svih vjekova koji su umrli u vjeri i nadi, zatim preobražava sve žive koji budu u tom trenutku slavnog drugog dolaska. Kad sve ovo znamo, pitanje "Da li nam se putevi susreću?" postaje suvišno. Bog ne traži od nas ništa što Isus Krist nije uspio u svom životu. Savršenstvo karaktera postižemo kroz odnos s Bogom u molitvi tu je uključeno proučavanje Božje objave i praktični suživot s ljudima oko nas. Krist je bio u molitvi s Ocem, Krist je čitao pisanu objavu i tumačio je u mjestima gdje se narod okupljao, Krist je odgovarao na praktične potrebe naroda, lječio, hranio, obilazio potrebite, branio pojedince od osude mase. Istovremeno dok je govorio o naravi Nebeskog kraljevstva koje dolazi, On ga je živo već na ovoj zemlji kava je.
Krist je rješio problem naših grijeha iz prošlosti, kroz prijateljski odnos dolazi oprost, kajanje je dokaz odnosa jer je to iskreni osjećaj da smo nekog ili nešto povrijedili i da nam je žao. Kroz odnos dobivamo oprost, kroz oprost shvaćamo jasnije ljubav, kad shvatimo ljubav ona nas oslobađa i skreće iz naše komforne zone da shvatimo da su ljudi oko nas i život stvarnost a ne polusan.
Grijeh, krivnja, savjest, oprost
Mnogi ljudi koji nisu bili vjernici svjedoče da su otkrili Boga kroz usklađenost Svetog Pisma sa realnošću koju doživljavaju kada je riječ o krivnji, savjesti, oprostu i drugim osjećajima/stanjima koji obuhvaćaju ljudski duhovni-moralni život. Opis tih stanja opisanih u Bibliji se poklapa sa onim što čovjek proživljava u praktičnom osobnom životu.
Tražeći Boga različiti tipovi karaktera vole različite tipove dokaza o Božjem postojanju, neki vole dokazivati-naglašavati znanstveni pristup (stvaranje-evolucija), neki vole dokazivati-naglašavati kroz ispunjenje biblijskih proročanstava, ipak najveće osvjedočenje kod večine ljudi dolazi kroz unutarnju spoznaju o usaglašenosti osobnog životnog iskustva s onim kako Biblija opisuje različita duševna, duhovna, moralna stanja unutrašnjeg bića. Večina Kristovih poruka čovjeku odnosi se upravo na
taj najvažniji skriveni dio ljudske nutrine u kojem se kada je razotkriven, javlja potreba i čežnja za izbavljenjem kao što zarobljen čovjek čezne za slobodom ili krivac za oprostom. Ukoliko vjernik nema svakodnevnog udjela ili susreta sa ovakvim temama a oduševljen je ostalim pristupima ili dokazima o Božjem postojanju, tada se nalazi u velikoj opasnosti da kroz određeno vrijeme izgubi najvažnije uporište na svom putu ka Bogu i spasenju.
Savjest
Savjest se definira kao dio ljudske psihe koji izaziva duševnu bol i osjećaje krivnje kada ju uznemiravamo, kao i osjećaje zadovoljstva i dobrobiti kada su naši postupci, misli i riječi u skladu s našim vrijednosnim sustavom. Grčka riječ koja se prevodi kao „savjest“ u svim novozavjetnim slučajevima spominje se kao suneidesis, što znači „moralna svijest“ ili „moralna savjesnost“. Savjest reagira kada su nečiji postupci, misli i riječi u skladu sa ili u suprotnosti od standarda onog što je ispravno i pogrešno.
Ne postoji hebrejski izraz u Starom zavjetu koji je ekvivalent riječi suneidesis u Novom zavjetu. Razlog nedostatka hebrejske riječi za „savjest“ može biti židovski svjetonazor, koji je bio više grupni nego pojedinačni. Hebrej je sebe smatrao članom saveza zajednice koja se prema Bogu i Njegovim zakonima odnosi korporativno, a ne kao pojedinac. Drugim riječima, Hebrej je bio siguran u svoju vlastitu poziciju pred Bogom ako je hebrejski narod kao cjelina bio u dobrom zajedništvu s Njime.
Novozavjetni koncept savjesti jest više individualan po naravi te uključuje tri glavne istine. Prvo, savjest je Bogom dana sposobnost ljudskih bića da realiziraju samoprocjenu. Pavao nekoliko puta govori o svojoj vlastitoj savjesti kao „dobroj“ ili „besprijekornoj“ (Djela 23,1; 24,16; 1. Korinćanima 4,4). Pavao ispituje svoje vlastite riječi i djela, te otkriva da su u skladu s njegovim moralom i sustavom vrijednosti, koji se naravno temelje na Božjim standardima. Njegova savjest je potvrđivala integritet njegovog srca.
Drugo, Novi zavjet prikazuje savjest kao svjedoka nečega. Pavao kaže da pogani, iako nisu imali Mojsijev zakon, imaju savjest koja im svjedoči o prisutnosti Božjeg zakona zapisanog u njihovim srcima (Rimljanima 2,14-15). Također se poziva na vlastitu savjest kao svjedoka u tome da govori istinu (Rimljanima 9,1), te da se vladao u prostodušnosti i čistoći u njegovom odnosu prema ljudima (2. Korinćanima 1,12). Također kaže da mu njegova savjest govori da su njegovi postupci vidljivi i Bogu i svjedocima tuđih savjesti (2. Korinćanima 5,11).
Treće, savjest je sluga individualnog sustava vrijednosti. Nezreo ili slab sustav vrijednosti stvara slabu savjest, dok sustav vrijednosti koji je u potpunosti informiran stvara snažan osjećaj za ono što je ispravno i pogrešno. U kršćanskom životu, nečiju savjest može voditi neodgovarajuće razumijevanje biblijskih istina te može proizvesti osjećaj krivnje i srama nesrazmjerno trenutnim problemima. Sazrijevanje u vjeri jača savjest.
Ova posljednja uloga savjesti jest ono što Pavao naziva u svojim uputama vezano za jedenje mesa žrtvovanog idolima. Objašnjava da, budući da idoli nisu pravi bogovi, nema razlike u tome je li im hrana žrtvovana ili nije. No, neki su u korintskoj crkvi bili slabi u njihovom razumijevanju te su vjerovali da su takvi bogovi doista postojali. Ti nezreli vjernici bili su užasnuti pri pomisli na jedenje hrane koja je žrtvovana bogovima, zato što je njihova savjest bila upoznata s pogrešnim predrasudama i praznovjernim pogledima. Stoga, Pavao potiče one koji su zreliji u njihovom razumijevanju da ne prakticiraju svoju slobodu u jedenju ukoliko bi to uzrokovalo da savjest njihove slabije braće osudi njihove postupke. Pouka ovdje jest da, ako je naša savjest čista zbog zrele vjere i razumijevanja, ne smijemo dovesti do toga da se oni sa slabijom savješću spotiču o prakticiranje slobode koja dolazi sa čvršćom savješću.
Još jedno spominjanje savjesti u Novom zavjetu jest kada se govori o savjesti koja je „ožigosana“ ili učinjena neosjetljivom kao da je bila spaljena vrućim željezom (1. Timoteju 4,1-2). Takva savjest je otvrdnula i okorjela, ne osjećajući više ništa. Osoba s ožigosanom savješću više ne sluša njezine poticaje, te osoba može griješiti, prepustiti se i varati samu sebe misleći da je sve dobro s njezinom dušom, te se prema drugima ponašati bezosjećajno i bez samilosti.
Kao kršćani, našu savjest trebamo čuvati čistom kroz poslušnost Bogu i održavanjem našeg odnosa s Njime u dobrom stanju. To činimo primjenom Njegove Riječi, kontinuiranim obnavljanjem i mekšanjem naših srca. Budimo obazrivi prema onima sa slabom savješću, pokazujući im kršćansku ljubav i suosjećanje.
Krivnja
Osjećaj krivnje nas može učiniti bolesnima, deprimiranima, nesposobnima za odnose s ljudima.
Ffyona Campbell, prva žena koja je obišla svijet hodajući, shvatila je da ne može živjeti s krivnjom. Krivnja ju je skoro dovela do sloma. “Ne mogu ostati zapamćena kao prva žena koja je obišla svijet hodajući kad sam varala”, izjavila je.
Za vrijeme jedne etape puta zatrudnjela je, te se, nesposobna da hoda 25 milja na dan, vozila na stražnjem dijelu kamiona, a hodala je samo zadnjih nekoliko milja prije ulaza u gradove. Na koncu, nije mogla živjeti s osjećajem krivnje pa je otišla u ured svog sponzora, Raleigh Internatinala, kako bi priznala. Na vlastiti zahtjev, njezin će ulazak u sljedeću Guinnessovu knjigu rekorda biti otklonjen.
Dvije vrste krivnje
Osjećaj krivnje je jedan od vrlo snažnih osjećaja. Osjećamo se odgovornima, osjećamo se osuđenima, osjećamo da zaslužujemo kaznu. On nas može učiniti bolesnima, deprimiranima, nesposobnima za odnose s ljudima. To doista zahtjeva da ga se riješimo. Ipak, postoje dvije vrste krivnje – stvarna krivnja i lažna krivnja. Kako možemo uočiti razliku? Kako možemo naučiti nositi se s njima?
Lažna krivnja
Lažna krivnja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za nešto što nismo učinili ili za nešto za što nismo odgovorni. Osjećamo sram a da čak možda točno ne znamo zbog čega se osjećamo loše. To može voditi do depresije, čak do samoubojstva. To može biti mutni osjećaj krivnje, zbog ničeg točno određenog. Kako se može pojaviti?
Možda smo imali vrlo strogo djetinjstvo. Postojalo je mnogo toga što nam nije bilo dopušteno činiti. Možda smo često bili kažnjavani zbog sitnica. Pretpostavimo, na primjer, da se vrlo teškim grijehom smatralo ne oprati ruke prije jela. Čak i sada, godinama kasnije, možemo se stvarno osjećati krivi i posramljeni ako ne operemo ruke prije jela. Možemo se uvijek osjećati loše i na druge načine. Imamo negativnu sliku o sebi i onome što možemo postići, te lako okrivljujemo sebe zbog stvari koje idu krivo, ili preuzimamo krivicu od drugih kad to ne zavrijeđuju. Ljudi koji su preživjeli veliku nesreću ili katastrofu u kojoj su drugi poginuli ili se ozlijedili, vrlo često osjećaju krivnju zbog toga jer su preživjeli. To može biti vrlo jak osjećaj. Tužna posljedica emocionalnog, fizičkog, ili seksualnog zlostavljanja djece ili mladih je osjećaj krivnje ili srama zbog tih užasnih radnji nad kojima nisu imali kontrolu. Taj osjećaj srama može biti toliko jak da ga gotovo možemo osjećati kao prljavi kaput kojeg imamo na sebi. Doista, on može voditi u želju da se neprestano peremo.
Postoji li odgovor na ovu vrstu krivnje? Da! Možda će zahtijevati puno vremena da je savladamo. Možda će biti potreban savjet nekog savjetnika ili drugog stručnjaka. Ili će možda biti dovoljan samo razgovor s prijateljem. Što može donijeti izlječenje? Prvo, dozvoljavanje istini da uđe u tvoj život. Krist je rekao: “Upoznat će te istinu i istina će vas osloboditi.”
Ako smo bili povrijeđeni na ovaj način, ključni dio oporavka i izlječenja je oproštenje – oprostiti osobi koja nas je povrijedila. To može biti vrlo težak i složen put, ali je jedan od ključeva za oslobođenje od zarobljenosti prošlošću.
Stvarna krivnja
Postoji ono što zovemo stvarnom krivnjom. Posjedujemo izgrađeni unutrašnji sistem – ‘savjest’ – koji nam govori kad činimo nešto krivo. Možemo stvarno biti krivi. Sa stvarnom krivnjom, osjećamo se krivim zbog točno određenih stvari. Većina psihijatara i terapeuta drži da je krivnja u korijenu mnogih naših problema. Međutim, često jedini savjet koji mogu ponuditi je da krivnja nije stvarna te da može biti uklonjena. Drugim riječima, oni se odnose prema stvarnoj krivnji na isti način kao što smo vam predložili da se odnosite prema lažnoj krivnji. Nažalost, to ne djeluje veoma dobro, zato jer, negdje duboko, mi znamo, sasvim ispravno, da smo stvarno krivi. Mi znamo duboko unutra da se nekako za zlo mora platiti.
Sva društva imaju sustave pravde i zakone utemeljene na tom uvjerenju. Kad se dogodi neka nesreća ili katastrofa, osjećamo da netko mora biti odgovoran, da netko mora platiti. Može biti teže prihvatiti katastrofu za koju se čini da nema smisla ili uzroka, nego li onu za koju je netko stvarno odgovoran! Postoji li način da se izbriše prošlost? Da i ne. Kad bismo se samo mogli vratiti, te učiniti stvari drugačije. ‘Kad bismo’, mislimo. Ali, kako vrijeme prolazi, to nije moguće, mora postojati drugi način. Ako ne možemo popraviti prošlost, za nju treba biti plaćeno. Možemo kazniti sami sebe, uskratiti nešto sebi, čak nas društvo može kazniti, ali se ipak i dalje osjećamo krivi. Kako cijena može biti plaćena?
Cijena
Možemo nekako osjećati da trebamo kazniti sami sebe. Ipak, u isto vrijeme, želimo pobjeći kazni koju osjećamo da smo zaslužili! Želimo vas ovdje zamoliti da se ne isključite! Jer vam ovdje želimo ukazati da nitko od nas ne čini dovoljno da bi mogao izbrisati prošlost. Ali znamo čovjeka koji može! Želimo ukazati na to da Bog ima odgovor na krivnju.
Pravi odgovor
Bog je stvorio svijet koji je trebao biti savršen. Ali ljudi su izabrali ići svojim vlastitim putem, voditi svoje vlastite živote. Svijet je, ustvari cijeli svemir, pao u zlo i okrenuo se od Boga. Zbog ovoga, svima nam je lako činiti zlo, te biti sebičan, ignorirati Boga. Živimo u svom vlastitom malom svijetu, odvojeni zidom od Boga, te (često) i od drugih ljudi. Jedino Bog može pronaći izlaz iz ovog problema. On je izabrao da siđe u svoj vlastiti svijet, da sam sebe ograniči – da se umanji, ako tako želite – do ljudskog obličja koje mi možemo razumjeti. Došao je na zemlju da bi se rodio kao čovjek – Isus. Ipak, Isus nije bio običan čovjek, ne samo zbog toga što nikada nije učinio krivo – on je uistinu bio i Bog. Ne tek neki bog, ili anđeo, ili super-čovjek. Sveti spisi su 2000 godina prije obećali Božjeg osobitog vođu – Mesiju – kao onog koji bi se rodio (čak je bilo zapisano u kojem gradu) i umro za ljudske grijehe.
Kaznu koju je svaki od nas zaslužio, on je uzeo mjesto nas. Prorok imenom Izaija napisao je nevjerojatnu knjigu, stotine godina prije Isusovog rođenja. On je pretkazao dolazak nevinog čovjeka koji će patiti zbog naše krivice. A evo i ključne rečenice koja govori kako će Isus umrijeti zbog onog što smo mi učinili:
”Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija, 53)
Dobra vijest
Ako je Isus platio naš dug, mi ga ne moramo ponovno platiti. Slobodni smo. Za našu krivnju i sram je plaćeno. To je slično čovjeku koji je kupio auto u autokući. Stvari su krenule krivo, čudni zvukovi, problemi s mjenjačem, propuštanje ulja. Nije si mogao priuštiti da ih sredi, pa se je mučio mjesecima. Tada mu je netko rekao da mu je autokuća dala punu garanciju, i da će svi problemi s autom biti sređeni besplatno. Njegov problem nije bio auto, ili autokuća, nego njegovo neznanje o tome što je već učinjeno za njega! To je radosna vijest! Možemo biti slobodni od krivnje, straha, svakovrsnih problema, ako to učinimo na Božji način.
Biblijski proročki vremenski periodi, početak nebeskog suda i Kristov drugi dolazak
Najduži proročki period je onaj iz knjige proroka Danijela opisan u 8. poglavlju kao 2300 proročkih dana tj. preračunato kao 2300 doslovnih godina. Unutar 2300 godina Bog je objavio i period od 490 godina koji je određen za izraelski narod kao izabranom narodu. Završetak 2300 godina označava početak nebeskog iztražnog suda nad čovječanstvom.
Proročanstvo u Danielu 9 daje precizan podatak o početku 70 sedmica, to je ujedno i početak perioda 2300 večeri i jutara:
"Od časa kad izađe riječ Neka se vrate i opet sagrade
Jeruzalem pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a
onda šezdeset i dvije sedmice... A poslije šezdeset i dvije
sedmice bit će Pomazanik pogubljen..." (Dn 9,25.26)
Prema tome za početak tumačenja proročanstva treba uzeti proglas kojim je zapovijeđena obnova Jeruzalema. Iz Ezrine knjige saznajemo da su grad Jeruzalem i Hram stvarno obnovljeni zahvaljujući izdavanju tri dekreta što su ih objavili Kir, Darije i Artakserks (Ezr 6,14).
Više elemenata upućuje na Artakserksov dekret: on je posljednji i stoga najdjelotvorniji. Osim toga on je jedini potpun; odnosi se na gradnju Hrama kao i obnovu administrativne i političke uloge grada Jeruzalema. Uz to je jedini koji je popraćen blagoslivljanjem i slavljenjem Boga,
dakle jedini koji usmjerava na Božju intervenciju.
"Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je
nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu." (Ezr 7,27)
Isto je tako značajno što nakon ovog blagoslova i hvale - koji je Ezrina reakcija na Božje djelovanje - tekst prelazi s aramejskog na hebrejski jezik. Ovaj prijelaz prouzročio je Artakserksov dekret, što upućuje na početak nacionalne obnove. Artakserks je ovaj dekret objavio u sedmoj godini svoje
vladavine, odnosno ujesen 457. godine pr. Kr. Prema tome ova je godina početak računanja za 2300 večeri i jutara kao i 70 sedmica. Jednostavnim zbrajanjem -457 u jesen + 2300 = 1843 u jesen (završetak zadnje godine završava u jesen 1844.g.). 1844 u jesen je započeo jedan od najvažnijih procesa u povijesti čovječanstva, nebeski istražni sud.
Za one koji žele detealjnije objašnjenje preporučujem:
"Daniel - Vizija kraja"
Evolucija ili stvaranje
http://creation.com/
http://www.newgeology.us/index.html
https://www.youtube.com/c/creationclips/featured
https://www.facebook.com/creationministries/
http://udrugapostanak.ucoz.com/
video teme:
Stvaranje, kreacionizam, evolucija
Arheologija potvrđuje Bibliju
Biblija i Arheologija
Kamenje Izraela dr Don Paton- Arheologija potvrđuje Bibliju
Mašta u službi prijevare
Jedna od najboljih taktika prijevare je ostaviti dojam da neprijatelja nema, da ne postoji, da je izmišljen, da je plod bujne mašte ili popularno plod teorije zavjere.
Druga moćna taktika je ostaviti krivi dojam na one koji su se usudili povjerovati - manipuliacija njihovom maštom isto tako u svrhu prijevare. Kada u internet tražilicu ukucate 'sotona' 'pali anđeli' dobijete tisuće slika groznih stvorova s rogovima, kandžama i krilima poput zmaja. Isto tako kada ukucate 'Isus' dobijete kao rezultat pretrage lijepog, dugokosog, plavookog stasitog muškarca bijele rase. Oba ova prikaza nisu utemeljena na biblijskom izvještaju o Kristu i Sotoni.
Sotona nije oduvijek bio sotona, on je bio najveličanstveniji anđeo na nebu:
"Budući da je Zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih razumnih bića ovisi o njihovoj savršenoj usklađenosti s njegovim načelima pravednosti. Bog želi da Mu sva stvorenja služe iz ljubavi, službom koja izvire iz poštovanja prema Njegovom karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj poslušnosti i On svima daruje slobodnu volju da Mu mogu dragovoljno služiti.
Sve dok su sva stvorena bića prihvaćala vjernost iz ljubavi, diljem Božjeg svemira vladao je savršeni sklad. Ispunjavanje Božjih namjera je bila radost nebeskih vojski. One su uživale odražavati Njegovu slavu i iskazivati Mu hvalu. Dok je vladala ljubav prema Bogu, međusobna je ljubav bila puna povjerenja i nesebična. Nije bilo tragova nesklada koji bi remetio nebeski sklad. Međutim, ovakvo se sretno stanje promijenilo. Jedno je biće zloupotrijebilo slobodu koju je Bog dao svojim stvorenjima. Grijeh je nastao u onome kome je Bog, osim Krista, dao najveću čast i koji je od Boga primio najveću silu i slavu među stanovnicima Neba. Lucifer, “sin Zorin”, bio je prvi među anđelima, kerubima zaklanjačima, svet i neokaljan. On je stajao u prisutnosti velikog Stvoritelja, a na njemu su počivale zrake slave koja okružuje vječnog Boga. “Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti I čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki… Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina.” (Ezekiel 28,12-15)
Lucifer je malo-pomalo popuštao želji za samouzvišenjem. Sveto pismo kaže: “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost tvoju odnemari zbog svojega blaga!” (Ezekiel 28,17) “U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići… bit ću jednak Višnjemu.” (Izaija 14,13.14) Premda je sva ta slava dolazila od Boga, ovaj je moćni anđeo počeo smatrati da ona pripada njemu. Nezadovoljan svojim položajem on se usudio žudjeti za čašću koja je pripadala samo Stvoritelju. Umjesto da nastoji uzvisiti Boga u osjećajima i vjernosti svih stvorenih bića, on se trudio njihovu službu i odanost osigurati za sebe. Žudeći za slavom koju je beskonačni Otac darovao svojem Sinu, ovaj je anđeoski knez težio za moći koja je bila Kristovo isključivo pravo.
Tako je poremećen savršen sklad Neba. Luciferova težnja da služi samom sebi, umjesto svojem Stvoritelju, pobudila je osjećaj straha u onima koji su smatrali da Božja slava treba biti najuzvišenija. Božji Sin mu je pokazao Stvoriteljevu veličinu, dobrotu i pravednost te svetu, nepromjenjivu narav Njegovog Zakona. Sâm je Bog uspostavio nebeski ustroj, i napuštajući ga, Lucifer bi obeščastio svojega Stvoritelja i uništio sebe. Ali upozorenje, dano u beskonačnoj ljubavi i milosti, samo je potaklo duh otpora. Lucifer je dopustio da ljubomora prema Kristu prevlada i još se više učvrsti.
Osporavanje vrhovništva Božjem Sinu, a time i sumnja u Stvoriteljevu mudrost i ljubav, postao je cilj kneza anđela. On je odlučio snage svojega uma usmjeriti prema ovom cilju; uma koji je, osim Kristovog, bio prvi među nebeskim bićima. Ali Krist, koji je želio da sva Njegova stvorenja imaju slobodnu volju, nije nikoga ostavio nezaštićena od zbunjujuća mudrovanja kojim će se pobuna nastojati opravdati. Prije početka velikog sukoba svi su trebali dobiti uvid u Božju volju, čija su mudrost i dobrota bili izvor sve njihove radosti.
Kralj svemira je okupio sva nebeska bića da u njihovoj prisutnosti objasni pravi položaj svojega Sina i pokaže kakav odnos održava sa svim stvorenim bićima. Božji je Sin dijelio Očevo prijestolje, a slava vječnog samopostojećeg Boga okruživala je obojicu. Oko prijestolja su se okupili sveti anđeli, beskrajno mnoštvo — “deset tisuća puta deset tisuća i tisuću puta tisuću” (Otkrivenje 5,11), najuzvišeniji anđeli, kao sluge i podanici, radujući se svjetlosti koja ih je obasjavala iz božanske prisutnosti. Pred okupljenim stanovnicima Neba Kralj je objavio da samo Krist, Božji jedinorodni Sin, može u cijelosti shvatiti Njegove namjere te je Njemu bilo povjereno da izvrši moćne naredbe Njegove volje. Božji Sin je stvaranjem svih nebeskih bića izvršio Božju volju, a Njemu je, kao i Bogu, pripadalo njihovo poštovanje i vjernost. Krist je tek trebao pokazati božansku silu u stvaranju Zemlje i njezinih stvorenja. Ali pored svega toga On nije tražio moć ili čast za sebe protivno Božjem planu, već je uzdizao Očevu slavu i izvršavao Njegove nakane dobrote i ljubavi."
Nakon pada Lucifer dobiva naziv Sotona jer se njegov um pomračio, postao je začetnik zla, međutim u bibliji nigdje ne nalazimo da se njegov fizički izgled promijenio ili da je izgubio nešto od slavne pojave koju je imao.
Isus Krist je bio židov a jedno od proročanstava Starog Zavjeta (oko 730 g. pr. Kr) ga opisuje kao čovjeka prosječnog izgleda:
"Tko je povjerovao vijesti našoj, kome se je otkrila mišica Gospodnja?
Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja na njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda, da bismo našli ugodnosti na njemu.
Prezren je bio, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama, kao jedan, od koga čovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga cijenili.
A on je nosio patnje naše, žalosti je naše uzeo na se, mi smo ga držali udarenim, pogođenim od Boga i mučenim,
Ali je on bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naša zlodjela. Za spasenje naše ležala je kazna na njemu, modricama njegovim mi smo se iscijeljeni.
Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je išao svojim vlastitim putem. A Gospod je stavio na njega grijehe zlodjela sviju nas.
Bio je zlostavljen, a on se je predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje, što se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred onima, koji je strižu, nije otvorio usta svojih.
Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da iskaže sudbinu njegovu. Bio je istrgnut iz zemlje živih i za opačine naroda mojega bio je na smrt pogođen.
Odredili su mu grob uz zločince, a uz bogatoga bio iza smrti, jer nije počinio nepravde, i nije se našla prijevara u ustima njegovim.
Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i volja će se Gospodnja ispuniti po njemu.
"Za muku duše svoje on će se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela njihova uzima on na se.
Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato, jer je dao život svoj na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince." " (Izaija 53, 1-12)
Ljudi koji nisu upoznati s činjenicama koje otkriva sam Božja objava grade cijeli niz predpostavki i sumnji na osnovu lažne predodžbe o Kristu i Sotoni koju nam nudi vjekovna umjetnost.
Biblija govori da će se pred drugi Kristov dolazak pojaviti Antikrist tj. sam Sotona koji će imitirati Krista čineći čuda kako bi prevario sve, čak i Božje vjerne ljude. Ljudi koji imaju predodžbu Sotone kao rogatog, zubatog s krilima zmaja i vilama, svakako će biti prevareni.
Isto tako mnogim ateistima je s pravom nepojmljivo da je Bog sviha nacija baš bijele rase. Lik Isusa Krista je naravno vjekovima iskomercijaliziran u svrhu određene teološke promidžbe. Svaki iskreni i pobožni čovjek će se složiti da je boja kože apsolutno nebitna i sporedna a kamo li boja kože Isusa Krista Spasitelja svijeta. Pa ipak ova tema želi razotkriti da se pojavom, likom može manipulirati i da ta naizgled bezopasna manipulacija može utjecati na nečije prihvaćanje istine o Bogu.
Tko su demoni i duhovi?
Iz biblijske perspektive jasno je da su demoni u stvari pali anđeli. To nisu neka posebna bića već je to naziv za anđele koji više ne postoje na slavu Božju, zbačeni su s neba (duhovna dimenzija) na zemlju i tu šire svoj zli utjecaj u borbi protiv dobra. Duhovi nisu ništa drugo nego fizička manifestacija demona, naime anđeli imaju sposobnost prelaziti iz duhovne dimenzije u ovu našu fizičku.
Spiritisti najčešće misle da su duhovi duše umrlih ljudi koje obitavaju u duhovnoj dimenziji, koje se pomoću određenog rituala može dozvati tj. materijalizirati te s njima komunicirati. Međutim biblija jasno naučava o stanju ljudi nakon smrti, duše umrlih nigdje ne obitavaju ili lutaju u nekom međusvijetu već svi mrtvi čekaju trenutak drugog Kristovog dolaska i uskrsnuće. Istina o uskrsnuću je oprečna laži o obitavanju duša nakon smrti. Biblija poučava da je smrt kao stanje dubokog sna u kojem čovjek ne zna za sebe i nije svjestan ničega do trenutka uskrsnuća.
Brojna svjedočanstva spiritista na "višem nivou" govore da oni nisu pouzdano sigurni o prirodi entiteta kojeg su prizvali. Često im se čini da im se manifestiraju bića koja nemaju veze sa duhom dotičnog umrlog.
Čak ni na toj višoj razini spiritisti nisu svjesni prijevare jer im nije jasan biblijski koncept velike borbe između Krista i Sotone. Oni nisu svjesni da im se preko rituala javljaju pali anđeli - demoni a ne duše umrlih koje se ni ne mogu javiti jer ne postoje kao svjesna duhovna bića.
Ljudi pogrešno misle da su za prizivanje demona potrebni precizni rituali ili seanse, što je donekle istina. Naime ritual je samo proces inicijalizacije da se želi stupiti u kontakt s nadnaravnom silom, on sam po sebi nema neku moć niti može upravljati demonima. Ritual samo uklanja Božju zaštitu nad onima koji eksplicitno inzistiraju na kontaktu. Demoni, pali anđeli su prisutni i mogu se pojavljivati i bez procesa inicijalizacije. Nitko pouzdano ne zna sve detalje ali Biblija jasno daje do znanja da je Božja zaštita nad onima koji Njemu utječu i traže spasenje.
Više o ovoj temi:
Spiritizam 1
Tko su Zvijer iz mora, Zvijer iz zemlje i Bludnica-Babilon veliki?
Iako je jasno da je narav proročanstava da unaprijed otkriju što će biti, Bog se u proročkim knjigama često koristi simbolikom.
Čitajući Bibliju istraživaču vrlo brzo postaje jasno da mu Ona ne daje odgovore kao na pladnju, već se mora potruditi razumijeti. Oni koji sumnjaju u Riječ će brzo odustati a oni koji su uporni u istraživanju će biti nagrađeni razumijevanjem i osjećajem dubokog poštovanja prema mudrosti koja nadilazi ovozemaljsko.
Bog upotrebljava simblički način izražavanja jer on štiti samog proroka, štiti one koji šire proročku vijest, štiti samu proročku vijest, ostavlja dublji dojam o Božjoj prisutnosti-realnosti kod onih koji otkriju značenje tih simbola.
Odmah na početku poslijednje biblijske proročke knjige "Otkrivenje" Bog otkriva da je svrha ove knjige otkriti sudionike i zbivanja do samog drugog Kristovog dolaska (kraja svijeta kakvog znamo).
Sudionici su:
Prijestolje Božje, Bog Otac od kojeg dolazi proročka objava preko Isusa Krista - Sina Božjeg
Isus Krist - Sin Božji, koji se nakon uznesenja nalazi u nebeskom svetištu, koji posreduje za grešni ljudski rod i koji čini da se ljudi odvrate od svojih grijeha i priklone dobru te dožive spasenje i preobrazbu karaktera.
Sedam vremenskih perioda označava da je vrijeme od Kristovog uznesenja do drugog dolaska podjeljeno na određenih sedam faza. Bog u proročanstvu prati sedam faza svoje crkve na zemlji a isto tako prati sedam faza interakcije svog naroda sa svjetovnim lažnim religijskim i duhovnim silama (Bludnica, Zvjeri, Sotona-Zmaj).
Žena-Djevica predstavlja istinsku Božju crkvu koja ne radi kompromis sa svijetom, s filozofijom i ostalim lažnim učenjima - koja je simbolički predstavljena čistom ženom-djevicom obučenom u bjelinu koja označava karakter bez grijeha. Ta Božja crkva razumije da spasenje proizilazi iz bliskog odnosa s Bogom i da je spasenje dar, da je čovjek opravdan Božjom ljubavlju, Kristovom pravednošću a da je svaka usaglašenost s Božjim zapovjedima posljedica tog odnosa. Ta crkva razumije i propovjeda da odnos ne ukida zapovijedi već ih ispunjava.
Žena-Bludnica označena simbolom nečiste žene predstavlja otpalu crkvu koja je religijsko-politički spoj čiji je karakter suprotnom Božjem. Između ostalih njeni grijesi su bludničenje s zemaljskim kraljevima, drugim riječima kada se crkva upliće u svjetovne poslove, kada vodi državne stvari, kada kraljuje nad vladarima zemalja onda se takav odnos zove blud.
Babilon veliki je lažni religijsko-politički sistem koji dominira svijetom i povlači poslijednje poteze u borbi protiv Boga i njegovog naroda.
"Više je nego jasno da Babilon predstavlja Rim jasno je iz riječi apostola Petra "Pozdravlja vas s vama izabrana crkva u Babilonu" (1. Petrova 5,13), dakako Petar ne piše poslanicu iz nekog mjesta koje se nalazi u drevnom Babilonu koji je već odavno uništen, nego iz nekog mjesta pod upravom "Vrhovnog Svećenika" (Pontifex Maximus-a). Ta titula nekada je pripadala poglavaru rimskog imperija, a danas pripada poglavaru katoličke crkve."
Babilon grad je veliki, što kraljuje nad kraljevima zemaljskim,
(Otk 17, 18). Simboliziran je ženom pijanom od krvi, koja jaše na
skrletnoj zvijeri. Na čelu joj je napisano ime – tajna: Babilon veliki,
mati bludnica i gnusoba zemaljskih. Ovakav opis podsjeća na prethodno
navedeni Isusov citat (Iv 8, 44). Izgleda da rečena "mati" s
"ocem svih laži" ima nešto zajedničko, predstavljajući se kao "veliki
Babilon" i zavodeći "kraljeve zemaljske". U 17. i 18. poglavlju Otkrivenja
opetovano se ističe globalni učinak te sile: ... s njom su bludničili
svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja
njezina.
Antikrist Iako proročka knjiga Otkrivenje ne sadrži riječ antikrist u tekstu, ona jasno daje do znanja da je sama bit antikrista ispunjena kroz mnogobrojne prikaze karaktera simbola. Naime riječ antikrist označava nekog tko se predstavlja za Krista a nije Krist. Ljudi često misle da je antikrist netko suprotan Kristovoj biti i pojavi što nije istina, naprotiv on se trudi prikazati da je u službi Boga na zemlji ali kad se dublje preispitaju motivi, pobude i usaglašenost s Božjom Riječi - Biblijom onda se može ustvrditi da je to lažni duh, lažni prorok, lažni poslanik.
Antikrist ne mora biti jedna osoba, to je cijeli religiozni sistem s jednom osobom na čelu sistema koji ima titulu Božjeg predstavnika na zemlji.
Najočigledniji dokaz da je netko antikrist je kad progoni i ubija u ime Božje, zabranjuje čitanje i tumačenje Božje Riječi u ime Božje, kad krade posredničku službu i sebe postavlja posrednikom između Boga i ljudi po nalogu Božjem.
Zvijer je svjetovna-sekularna vlast, sila, država ili unija država. Zvijer iz mora simbolizira državno-političku uniju starog kontinenta (Europa), dok zvijer iz zemlje simbolizira državno-političku uniju novog kontinenta (Amerika), konkretnije to su EU i USA.
Bludnica koja jaše na zvijeri (upravlja zvijer) je simbol koji ukazuje da lažni religijski sistem dominira i u pozadini upravlja svjetovnim, kraće rečeno crkva upravlja državom.
U užem smislu večina biblijskih tumača slaže se da je u pitanju religiozno politički sistem sa sjedištem u Rimu/Vatikanu, u širem smislu simbol se odnosi na katoličanstvo, pravoslavlje, evangeličke i protestantske crkve jednom riječju na otpalo ujedinjeno kršćanstvo s katoličkom crkvom kao predvodnikom.
Sedam brda-planina na kojima bludnica sjedi predstavlja sedam brda na kojim je sagrađen antički Rim (smatran u vrijeme apostola kao tadašnji Babilon) a isto tako predstavlja Veiki Babilon, globalno ujedinjene sila cijelog svijeta na svih sedam kontinenata u velikoj poslijednjoj borbi protiv istinskog Boga i istinskog Božjeg naroda na zemlji.
Za detaljnije razumijevanje preporučujem:
Otkrivenje Isusa Krista (Apokalipsa)
Lažna naučavanja Katoličke crkve
http://www.end-times-prophecy.org/
Za razumijevanje kako to da će u slobodnoj Americi (USA) biti izglasan Nedjeljni zakon koji će se na kraju provoditi pod represijom vlasti preporučujem ključne riječi za internet tražilice: 'Three cities rules the world', 'Vatican, London City, Washington D.C.'. Iako ne mogu preporučiti niti jednu stranicu kao iznimno pouzdanu, možete proći nekoliko njih da bi se uvjerili u istinitost povijesnih činjenica o ta tri grada i njihovoj međusobnoj povezanosti linijom: Rome (Vatican) -> London (London City) -> Washington D.C. (Distrinct of Columbia).
Poanta je da se politička slika USA može promijeniti u vrlo kratkom vremenu zato jer ovisi o drugom centru moći koji vlada u pozadini. Konkretno, da bi došlo do provođenja Nedjeljnog zakona na globalnoj razini i da bi se ostvario san o Novom Svjetskom Poredku potrebno je umjetno izazvati ekonomsku-socijalnu-političku krizu kod ključnih zemalja do takve mjere da će te zemlje pristati na bilo kakav kompromis s onim koji ponudi financijsku pomoć. Upravo onaj tko drži USA u svojoj vlasti može u jednom trenutku povući novac, izazvati krizu, proglasiti izvanredno stanje, prekrojiti zakon i uspostaviti novi poredak u zemlji podižući je ponovno na "svoje noge" i ispasti na kraju heroj-spasitelj svijeta.
video prezentacije*:
The Real History of the evil Roman Catholic Church
Babilonsko vino
Žena-bludnica jaše zvijer
OTKRIVENJE Nevjesta,Zvijer i Babilon
Dve zveri postaju prijatelji
*Razlog zbog kojeg su prijevodi uglavnom na ekavici je praktične prirode, naime teže je otvoreno govoriti o istini u 98% rimokatoličkoj zemlji (što i nije neko opravdanje). Uskoro bi ovakva videa i sam blog mogli biti sankcionirani i protumačeni kao "govor mržnje". Moguće je da videa imaju u tragovima nedorečenu ili nepreciznu povjesnu interpretaciju poneke izjave, događaja te da se o tome da raspravljati, međutim činjenica je da povijest pišu pobjednici. Nije nikakva novost da se novija izdanja povijesnih knjiga razlikuju od onih prije 100-500 godina, da se mnoge povjesne činjenice iskrivljavaju i retuširaju. 08.07.2014. u 22:11 | 0 Komentara | Print | # | ^
