Razgovarali smo telefonom.
Prepričavali dan.
Slušali su oboje.
On je ležao kraj mene, dijete u svom krevetu.

- Iako su se tvoji roditelji rastali kad si bio mali i znam da ne posjeduješ nikakva sjećanja o njima u zajedništvu, ti si njihov, oni su tvoji.
Ona zna kad ga pogleda i poslije 14 godina što mu na licu piše.
Nije bitno kratko vrijeme koje su proveli skupa.
Dijelili su iste zidove.
Zna kakvog je raspoloženja i osjećaja kad ga vidi.
Tvoj tata zna da je tvoja majka čegrtuša koja grize i ne pušta nikad.
Pa makar i sama poginula.
Rekla je da ju je savršeno opisao.
Za tebe prevrće i brda i doline.
Iako nisu prepoznali ono najvažnije, ta veza ostaje za cijeli život.
Ostala je u tebi.
Kucanje tvog srca je ta ljubav.
Tvoja mama i tvoj tata.
U tvojim najsretnijim i najtužnijim trenucima postojite samo vas troje.
Staje svijet.
I tada ne postojimo ni ja, ni tvoj drugi tata.
Da je situacija mogla biti drugačija, dala bih svaki trenutak svoje sreće da ti imaš ono što nikad nisi proživio s njima.
- glas mi je treperio, a oči suzile. Nisam mogla izgovarati riječi kako treba. Da sam na njegovom mjestu, u njegovim godinama, htjela bih čuti. Nitko mu nikad nije rekao. Ne mogu prenijeti ponovno te riječi, niti svaku od njih, ni taj trenutak. Neponovljivo je. Šutjeli su obojica. On me gledao, dijete je zanijemilo.

- Ti si i našu antiljubavnu dramu pretvorila u romantiku. - on mi je odgovorio s blagim osmijehom i nevjericom da razbije tišinu.

- A ti, ti si moja M. Dobro me slušaj, ovo govorim rijetko i skoro nikome, ali volim te. Jedva čekam da se vidimo! - odgovara mi dijete s druge strane.

Otišli su obojica na spavanje.
Dolazi mi glasovna poruka.

- Tebi treba podignut spomenik. Ti si žena koja je nevjerojatno proširuje svoje vidike. Toliko si sposobna stavit se u tuđu kožu da je to nešto čudesno. U šoku sam jer si nevjerojatno čudo od žene! Točno si zamišljam kako si mu to izrecitirala u trenutku inspiracije iz duše, ali tvoje duboko razumijevanje drugih ljudi je nešto magično. Bez teksta sam i uvijek me ponovno iznenadiš. Koliko imaš strpljenja i razumijevanja za druge ljude. Jesi ti čovjek ili vanzemaljac koji samo glumi da je čovjek? Blagoslov si za njega, za mene, svog muža, sve nas. Taj je dobio na lutriji! Ti si nas pomirila i sve povezala u jednu malu zajednicu koja se voli. On je presretan išao u krevet. Nikad takvo nešto nije čuo ni od koga od nas. I poslije praznika je bio presretan. Stalno je ponavljao kako si bila brižna, pažljiva prema njemu i da se osjećao poput princa. Hvala ti! - izgovara lepršavo, smije se i sretna je.

Nas dvoje zauvijek sjedimo na drvenim stepenicama.
Šestogodišnji dječak s malenim crnim naočalama i dvadesetogodišnja uplašena djevojka.
On me prima za ruku, grli i pita:
"A ti si sad moja prijateljica?.