Prapovijest IV.

Bila je zaljubljena u mirise rodnog kraja. Kravlje mlijeko, svježina prirode i topot konja. Od rođenja najradoznalije dijete na svijetu spremno na nezaustavljivo i konstantno sipanje niza pitanja. Često je zaradila rečenicu - nemoj biti naporna. Čuba se samo spustila niz lice.

Prve naznake da će jednog dana obožavati knjige je pokazivala u hodalici sa svega sedam mjeseci. Nije se pojavila osoba koja bi to dijete prevarila i podmetnula joj stari novinski natpis. Jučerašnje novine nisu dolazile u obzir jer bi inače započelo vrištanje. Najnovije izdanje dnevnih novina je moralo dospjeti u njene ruke i biti razbacano po cijeloj kuhinji, a zatim bi podignula glavu i zadovoljno se cerekala. Seoske bake su kasnije uspjele izvježbati njeno fotografsko pamćenje crno – bijelim fotografijama uz obaveznu priču iz njihovih mladosti. Bila je savršena slušateljica kojoj su se oči samo širile dok je slušala o ljudima koji su davno umrli i njihovim teškim životima. Izrasla je u empatičnu te poprilično emotivnu mladu djevojku - slabu na stvarne priče osoba oko nje, no nije naučila vagati i izmjeriti granice istine. Trudila se spasiti ljude oko sebe, a nije spašavala sebe. Zamarala se tuđim mišljenjima, umjesto da je slušala svoju toplinu.

A 'ko to? A 'ko to? - Una bi ispitivala i pokazivala prstićem na fotografije. 

Vraćala se doma uzbuđeno s automatskom željom prepričavanja novih saznanja Željki. Njen istraživački duh je bilo veoma teško ostavljati nasamo. S dvije godine je uspjela iz kinderbeta dovući teglu japanskog drva prema sebi, počupati listove i kušati ih. Prvu kaznu u životu je iskusila na dan svog petog rođendana. Namazala se zelenim vodootpornim markerom po kapcima, usnama i svim noktima jer je htjela biti lijepa poput Severine; izvođačice njene omiljene pjesme Ja samo pjevam. Malo je pogledavala pjevačicu, a malo ukrašavala svoje lice ispred ogledala do kojeg je stigla popevši se na stolicu. Željka je ušetala dok se vrtjela pjesma Tamo gdje je sve po mom. Mrak joj je pao na oči. Ribala je marker s njenog lica i urlala nad njom da će večeras ići spavati u šest popodne. Povukla ju je za kosu. Uho se crvenilo.

Za tri dana je htjela provjeriti voli li je mama poslije svega. Igrale su memory, a Una se odlučila sakriti ispod stola, iako je bila zamoljena da nigdje ne ide jer je Željka morala brzinski naložiti peć kako bi ugrijala vodu za kupanje. Čim je zatvorila vrata, Una je bila u trku prema stolu ispod kojeg se odlučila sakriti. Trudna Željka ju je dozivala i pretražila cijelu kuću. Nije bilo potrebno deset minuta da se u potragu priključi pola sela. Una je tiho čekala podno stola, no iako je Željka dva puta pogledala ispod, Una se sklupčala tako da je nije bilo moguće vidjeti u kutu iza sjedećih klupa. Poslije dvosatnog promatranja i osluškivanja razgovora, brige te potrage, izašla je iz svog skrovišta. 

Tu sam! - odlučila se prikazati i nasmiješeno uzviknuti.

Željka je bila izvan sebe od bijesa i zapovjedila da se momentalno tornja u krpe. Nije podnosila njezine visoke tonove. Mama nije mogla naslutiti da će jednog dana biti obožavateljica šminke, haljina i štikli. Njoj se sviđalo sve što joj mama nije dopuštala dotaknuti. Sve što je Željka rekla da nije lijepo, Una je morala staviti na sebe. Šljokice, til, minice. Trudila se biti Željkina suprotnost. Grozila se pomisli da bi mogla biti živčana i otresita dok je pod pritiskom poput nje.


(Nastavlja se. Slikovni prikaz izradila studentica III. godine modnog dizajna, TTF ZG.)