Korak iza zrcala
Nisam htjela prosuti sebe, ležati gola u postelji od suza. Pobjegli smo od starih Meduza. Kamen se razlomio zbog tebe. Spojile su se naše tame u kutiji nježne tišine. Ona je zamrznula programe i navela me u otrovne divljine. Kucala je i otvarala crna vrata. Zrcalo je pokazivalo sahranu. Pilule nisu učinile da snovi zastanu. Sama se kupala u kupelji od blata. Odvod me uvukao niz zečju rupu. Zagrizla sam slatki kolačić i tebi udijelila komadić. Moje čizmice više ne stoje na rubu. Zidovi nam trajno izgaraju dok sam u tvojim rukama. Vrijeme pripada našim dušama dok nam srca glasno odzvanjaju. U istom ritmu. U jednom kostimu. Koračate li Vi iza zrcala? Kakva je Vaša "Zemlja čudesa"? Pusa, bokić! :) Oznake: ljuba, rast, UČENJE, identitet, odrastanje, stihovi, pjesma, poezija, kako ste, pusa |