srijeda, 11.02.2009.
negdje tamo daleko
Mnogi su već iznijeli svoju viziju svijeta,svega oko nas sitinica do velikih stvari.Obratila bih pažnju na živote koje prolazimo.
Rođenjem smo postali djeca,bezbrižni,nemarni za svijet oko sebe,živimo za radost i igru i ono najvažnije izgovaramo prvu riječ u našem životu.Rastemo.Dolazi do prvog malenog odvajanja od roditelja,idemo u vrtić.Sklapamo prva prijateljstva,uživamo u igri s drugom djecom.
Odlazimo u ustanovu imenom škola.Učimo prva slova kroz smijeh i tugu,prolazimo kroz prve nepravde.Dobivamo jedinice zbog saznanja o nekom drugom svijetu.Mirimo se s prvim porazima.Prolijevamo suze radi igubljenih bitaka i postavlljajući sebi pitanja:zašto ja?zašto baš meni?Prespavamo pokvareni dan.Nastavljamo dalje.
Koračajući u 1.razrede srednje formiramo se u nove osobe,kreirajući sebe iznutra i izvana.Ulazimo u razdoblje zvano pubertet,događaju nam se promjene kojih nismo svjesni.Otkrivaju se prava lica naših prijetelja.Prava razočarenja.Zaboravljeno.Dolazi maturalna večer,jedno zbogom srednjoj.Svi sjaje,svi su divni i krasni jedni prema drugima ali to je samo izvana,iznutra je neka druga priča.Smijehom skrivamo vlastitu savjest.
Najduže ljeto,ostvarenje snova.
Napokon faks.Odlazak od roditelja,samostalnost,gradeći svoj svijet uz odabrane ljude u njemu.Svojom odlukom.Tražimo još uvijek sebe više nego ikada.....
- 14:33 -
