Mnogi su već iznijeli svoju viziju svijeta,svega oko nas sitinica do velikih stvari.Obratila bih pažnju na živote koje prolazimo.
Rođenjem smo postali djeca,bezbrižni,nemarni za svijet oko sebe,živimo za radost i igru i ono najvažnije izgovaramo prvu riječ u našem životu.Rastemo.Dolazi do prvog malenog odvajanja od roditelja,idemo u vrtić.Sklapamo prva prijateljstva,uživamo u igri s drugom djecom.
Odlazimo u ustanovu imenom škola.Učimo prva slova kroz smijeh i tugu,prolazimo kroz prve nepravde.Dobivamo jedinice zbog saznanja o nekom drugom svijetu.Mirimo se s prvim porazima.Prolijevamo suze radi igubljenih bitaka i postavlljajući sebi pitanja:zašto ja?zašto baš meni?Prespavamo pokvareni dan.Nastavljamo dalje.
Koračajući u 1.razrede srednje formiramo se u nove osobe,kreirajući sebe iznutra i izvana.Ulazimo u razdoblje zvano pubertet,događaju nam se promjene kojih nismo svjesni.Otkrivaju se prava lica naših prijetelja.Prava razočarenja.Zaboravljeno.Dolazi maturalna večer,jedno zbogom srednjoj.Svi sjaje,svi su divni i krasni jedni prema drugima ali to je samo izvana,iznutra je neka druga priča.Smijehom skrivamo vlastitu savjest.
Najduže ljeto,ostvarenje snova.
Napokon faks.Odlazak od roditelja,samostalnost,gradeći svoj svijet uz odabrane ljude u njemu.Svojom odlukom.Tražimo još uvijek sebe više nego ikada.....
Post je objavljen 11.02.2009. u 14:33 sati.